Tko je spojio, dobro je napravio
Tko nije – radio je
Skraćeno raditi znači zavarati vlastitu pamet, dovesti je u pitanje.
A raditi se – mora! E.
Laptop je završio u Ventexu na popravku,
a samo jedna tastatura u kući zna biti frustracija sama po sebi,
pogotovo dok su sarme još uvijek u obliku glavice kupusa u vakumu i mljevenoga mesa,
koje ti nije po volji, jer je kupljeno u predzadnji čas i samljeveno preko volje i nervozno.
(Ja sam na stani nervoznih mesara, ovi ljudi su svi, da prostite – piiiiip)
Unaprijed slušam dijalog za stolom
- malo ti je presuho ovo meso u sarmi
- a znam, (tu ide priča o spomenutoj nabavci mesa), ali stavila sam malo pršuta, osjetiš?
- a pancete, nisi?
- a-a, pršuta samo.
- hm... ma da, nije loše zapravo, mmm fino je, ali ipak malo presuho...
Novu godinu želim čestitati, i u toj čestitki je sve baš isto kao i lani.
Poslušala sam te, i našla te trenutke, draga Rusalko, posložila ih u glavi...
i razmišljam, treba ih početi zapisivati, da se ne zaborave...
Svjedočila sam nekim čudima i zahvalila.
Loto i Bingo mi izmaknuše, ali odavno već znam da sam dobila i jedno i drugo, a kolači preko pogače škode zdravlju.
Bluzica, šljokičaste naušnice, nestašan i nestrpljiv čuperak, možda čak i štiklica.
Nešto crveno-obavezno.
Dobro društvo, ekipa, aperitiv – pa sve ostalo.
Stare pjesme i dobro uštimani glasovi, to smo vam mi.
Ovu rasturamo.
Sretna Vam dveiosma.
Slutim da će biti puno bolja od ove dveisedme, koja samo što nije...
Neka nam svima bude
sunčanija
blještavija
opojnija
bujnija
raskošnija
glamuroznija
razigranija
dodajte slobodno još....
Hvala vam na dobrim željama u postu niže,
svima ću vam doći...
Pretjerajte u svemu - još večeras!
Svi kolači netom ispečeni, odem otvoriti mail, kad ono...
Prije nekoliko Božića, stajala sam na vratima dućana i uživala gledajući predivne jaslice u njihovom izlogu. Pokraj mene su prošle majka i kćer u žurbi.
Ugledajući predivne jaslice, dijete uhvati majčinu ruku i reče: “Mama! Mama! Molim te, možemo li stati da pogledam Isusa?!”
Majka joj uznemireno odbrusi da još nisu prošle ni polovicu liste darova koje trebaju kupiti za Božić i nemaju vremena zaustavljati se.
I tako su nastavile dalje, majka povlačeći svoju razočaranu kćer za ruku.
Dugo nakon toga riječi tog djeteta odzvanjale su u mom srcu; Molim te, možemo li stati na trenutak da pogledam Isusa?
Sjetila sam se svih trenutaka koje sam provela u žurbi tog Božića, i svog ludila životne trke koje doseže svoj vrhunac tijekom shopping sezone.
Koliko sam samo trenutaka provela u shoppingu i kupovini darova te pripremanju ukrasa i hrane tijekom Božića… a koliko s Onim čije rođenje i život su istinski smisao ovog slavljeničkog razdoblja?
Njegovo rođenje je bit Božića.
Njegovi darovi
nama—mir, ljubav i radost srca—su istinska čarolija Božića.
Ali te darove nećemo nikad primiti ako nastavimo s beskrajnim shoppingom i listama darova u ruci, u tolikoj žurbi da ne možemo stati i primijetiti da je On upravo tu.
Stara poslovica kaže: “Kako siješ tako ćeš i žeti.” Mi teško možemo požeti slatkoću i radost vremena provedenog s Isusom ako smo živčani i u grozničavoj žurbi za dostignućima.
Ali Nebeski plodovi i Božićni blagoslovi rastu mirno u našim srcima i životima ako se samo zaustavimo na trenutak te smirimo i sjetimo Njega.
Ići dalje bez Njega znači izgubiti jedinu pravu, trajnu radost i savršenu ljubav koju možemo iskusiti u ovom životu a dijeliti vječno.
Skratite listu zadataka.
Uživajte u ljepoti.
Toliko je predivnih stvari u Božiću i
toliko prelijepih stvari koje možete vidjeti.
Zašto se ne zaustavite i uživate—uistinu uživate— u biti Božića?
Jedna Vila čarobnica raspekmezila me jednim Anđelom.
A i nije to neka tajna, pošaljite mi Anđele i možete me po feti kruha mazat, hoćete tanko, ili debelo, svejedno!
Pa sam onda i ja spustila ovih par meni dragih tu na ekran, da ih malo gledam...
Pozivaju na razmišljanje o opraštanju.
Ne samo zato jer su ti takvi dani koji mirišu na zajedništvo i zaborav.
Već i zato jer treba oprostiti, a treba i zaboraviti.
Nisam otkrila nikakvo čudo, ja još uvijek nemam tu snagu i moć o kojoj tu dubokoumno kontempliram, ali jednu predblagdansku odluku i mogu donijeti: truditi ću se.
Zaista hoću.
A sada idem spavati, jer jedva gledam.
Laku noć Anđeli
Laku noć Vilo čarobna
Laku noć Plejo, gdje god da jesi
Laku noć svim dragim ljudima
....
Dobro jutro i sretan dan
dolazi mi DsKćer
pjevušim lagano
-primljeno Pile moje, čestitamo vam godišnjicu.
Uživajte u mladosti. Da, da, vidjet ćete za 20-ak godina kakvi ste pilići sada.
Vas dvoje i dječicu ljube vaši matorci.
-poslano Ma prava smo ti mi piletina, ha ha
Djeca ti i ne daju da odrasteš, bar dok su još – djeca!
Ljubimo vas!
to mamina sestra meni čestita godišnjicu braka smsom
A ja baš ispružena cijelom svojom dužinom
(i širinom)
ali ne na nekom stolu za masažu, već na onom
stomatološkom i anatomskom, pomalo staromodnom
(ali meni tako dragom)
nešto ranije jutros
(tišina)
u zagrljaju koji traje 19 godina
potpisanih
(nepotpisanih? srebrni pir!)
moram ja progovoriti
a što bi ti rekao mladom muškarcu
(onako, 25-30 godina)
zašto da ne živi sam...
sve ima svoje prednosti i nedostatke
ispali on meni, bez razmišljanja
(volim kad je tako iskren
bar znam da me ne mulja!)
Smrzotine su lokalna, akutna oštećenja kože i drugih tkiva koja nastaju nakon duljih izlaganja hladnoći i blablabla, uglavnom, krvne žile u neposrednoj blizini kože počinju se sužavati kako bi na taj način unutrašnjost tijela zadržala toplinu.
Tako bar piše u jednom zdravlje-prilogu, a ponešto su me o tome naučili i u školi.
Zapamtila ja, bez obzira na protok vremena.
(I probala, one zime osamdesesttreće ili četvrte, kad je u Zagrebu bilo -23, sjeća li se tko?)
A što se dešava u obrnutoj situaciji: kad su unutrašnja tjelesna prostranstva tijela toliko već okovana ledom da površinom razbacane kapilare ne mogu baš ništa, nemaju nikakvo djelovanje, stezale se one, ili širile, trudile do iznemoglosti...
Kako s takvim bićima na kraj, kad ne znaš jesu li uopće s ovog planeta, tako suprotni svemu što znamo o staničnim metaboličkim procesima.
Dobro se obuci, navuci na sebe ono trojstvo što mrziš, šal - kapu- rukavice i hodaj, hodaj, srećo,
samo hodaj, predivna je ta zimska noć što te zove!
Ma dođi, sve ću ti ispričati, može večera, reci da može....
(Kamo idemo i 'ko će doć'?)
Fiorella Mannoia - Come Si Cambia (1984)
Come si cambia per non morire
come si cambia per amore
come si cambia per non soffrire
come si cambia per ricominciare
(' ' ' ' ' apostrofirajući, usput.)
Žile na površini učinit će svoje, suzit će se, stegnut....herc će i dalje lupat na toplom, tu i tamo preskočit, daj Bog i poskočit!
Ništa što jedan dobar kirurg ne bi znao riješiti.
A ja poznam jednog, la la la....
(Taj me uvijek čeka)
(Ne vidi se bura, ne vidi se zima, ali sve je to tu - na slici!)
Ci fanno compagnia certe lettere d'amore
parole
che restano con noi,
e non andiamo via ma nascondiamo del dolore
che scivola,
lo sentiremo poi,
abbiamo troppa fantasia,
e se diciamo una bugia e una mancata verita che
prima o poi succedera
cambia il vento ma noi
no e se ci trasformiamo un po' e per la
voglia di piacere a chi ce gia o potra
arrivare a stare con noi,
siamo cosi
e difficile spiegare
certe giornate amare,
lascia stare, tanto ci potrai trovare qui,
con le nostre notti bianche,
ma non saremo stanche neanche quando ti diremo ancora un altro "si".
In fretta vanno via della giornate senza fine,
silenzi che familiarita,
e lasciano una scia le frasi da bambine
che tornano, ma chi le ascoltera...
E dalle macchine per noi
i complimenti dei playboy
ma non li sentiamo piu
se ce chi non ce li fa piu
cambia il vento ma noi no
e se ci confondiamo un po'
e per la voglia di capire chi non riesce piu a parlare
ancora con noi.
Siamo cosi, dolcemente complicate,
sempre piu emozionate, delicate ,
ma potrai trovarci ancora qui
nelle sere tempestose
portaci delle rose
nuove cose
e ti diremo ancora un altro "si",
System up with the top down
Got the city on lockdown
Drive by in the low ride
Hands high
when we fly by
(Blue)
Kao da plivam protiv rijeke
lakše bi bilo pustit se
u more istih-istima
ova je kuća puna sunca
ove su ruke pune zvijezda
moje je, moje je
moje je ime drukčija
tako se dobro osjećam
to sam ja
i neću nego biti ja
moje je ime drukčija
postoji nebo razloga
to sam ja
ja sam – drukčija
(Putokazi)
Late at night
You're taking me home
You say you wanna stay
But I want you to go
Say I don't love you
But you know I'm a liar
'Cause when we kiss
Ooh...
Fire
(Des'ree)
Proust,
ništa originalno
trenutak...
i miris
velike količine
netom opranog rublja
ti i ja
na katu iznad vešeraja
sasvim slučajno
hej, pa gdje si ti?
rasprše se misli
dok nestaje međuprostor
kad isprepletu se prsti
Jer ima izgubljenog vremena
za kojim se nikad neće
krenuti u potragu
svim trenucima usprkos
skidam jutros plavu jastučnicu
ispirem sjećanje na još jedan san
ionako je premalo jastučnica
za sve naše snove
da ih sve i bacim
ostaje tek besana noć
i blijedo sjećanje na zbunjenost
koju smo si davno već
oprostili
sama na stijeni
prkosim buri
gledam niz cestu
i čekam tebe
dođi što kasnije
stijena
bura
i cesta
pričaju mi
nevjerojatne priče
ništa mi ne treba
samo vrijeme
oni što me znaju
otišli su
između redova
ostala sam sama
odbijam se povući
ali ne znam
koliko će me
koštati sjećanje