frontalni poremećaji izgubili su snagu
a lijepo nebo svjedoči
životu kojim caruje greben anticiklone
i što da kažem
ta me pristojna hrpica
izletjevši iz najdražih vrećica
jako razveselila
i obožavana mala čudovišta što ostavljaju
tragove mrvica za sobom
u kuhinji
u sobi
u mom srcu
i tako...
ne prolazim više svaki dan
vašim lijepim blogovima
nemojte mi uzeti za zlo
što odustajem
ova me pjesma prati danima
a možda više ja pratim nju
pa postavljam u mislima uvijek isto pitanje
(kao parafrazu)
svim sestrama
jesmo li prijateljice
čista srca
ili samo plešemo
moja jedina
što oprostila si glupost
i prije nego sam je učinila
(draga, predraga seko)
čuvajte nam dobre uspomene
one loše bacite
hvala vam na čestitkama
hvala na dobrim željama
hvala na druženju
život zaista nije vremenska prognoza
nije ni partija šaha
život je čarolija
And sometimes I get nervous
When I see an open door
Close your eyes, clear your heart
Cut the cord
Are we human or are we dancer?
My sign is vital, my hands are cold
And I'm on my knees looking for the answer
Are we human or are we dancer?
System up with the top down
Got the city on lockdown
Drive by in the low ride
Hands high
when we fly by
(Blue)
Kao da plivam protiv rijeke
lakše bi bilo pustit se
u more istih-istima
ova je kuća puna sunca
ove su ruke pune zvijezda
moje je, moje je
moje je ime drukčija
tako se dobro osjećam
to sam ja
i neću nego biti ja
moje je ime drukčija
postoji nebo razloga
to sam ja
ja sam – drukčija
(Putokazi)
Late at night
You're taking me home
You say you wanna stay
But I want you to go
Say I don't love you
But you know I'm a liar
'Cause when we kiss
Ooh...
Fire
(Des'ree)
Proust,
ništa originalno
trenutak...
i miris
velike količine
netom opranog rublja
ti i ja
na katu iznad vešeraja
sasvim slučajno
hej, pa gdje si ti?
rasprše se misli
dok nestaje međuprostor
kad isprepletu se prsti
Jer ima izgubljenog vremena
za kojim se nikad neće
krenuti u potragu
svim trenucima usprkos
skidam jutros plavu jastučnicu
ispirem sjećanje na još jedan san
ionako je premalo jastučnica
za sve naše snove
da ih sve i bacim
ostaje tek besana noć
i blijedo sjećanje na zbunjenost
koju smo si davno već
oprostili
sama na stijeni
prkosim buri
gledam niz cestu
i čekam tebe
dođi što kasnije
stijena
bura
i cesta
pričaju mi
nevjerojatne priče
ništa mi ne treba
samo vrijeme
oni što me znaju
otišli su
između redova
ostala sam sama
odbijam se povući
ali ne znam
koliko će me
koštati sjećanje