U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?
srijeda, 23.07.2008.
Skoro 300
|
Znate što? Ne mogu ja ovo više... Ne samo zato što mi je previše, tri godine, (skoro) tristo postova, različite turbulencije, ... kontemplacije na temu tko je tu lud... (silno besmisleno) Misliš da razumiješ Ili ne razumiješ, svejedno. Voziš svoje dalje, što drugo. Nas je troje na ovom kompu, odjavljujemo se, prijavljujemo, komentiramo, gasimo, palimo, pišemo, objavljujemo, recikliramo... svašta radimo. Taj se ne gasi više od kad je skužio što zapravo znači suspend. A sad nam tu na bloghaeru ne da odjaviti link zadnjeg koji je komentirao. Meni je to prvi znak. Da je dosta. Drugi znak mi je ono što najmanje podnosim - reklame koje mi ponižavaju um, a to je svakodnevna hrpa reklama na strani komentara i to od davatelja usluge , nove tv, točnije dnevnikhaera, tj njhovog kakti šoubiza, koji mene raspamećuje. (sad ih vidim i u editoru. gdje će ih još ugurati? kome to treba, što promovira?) Došla sam valjda u neke godine kad mi duša ni tijelo više ne podnose tekstove tipa vjenčanja tzv. zvijezda ili raznorazne priče o vibratorima, prezervativima, seksualnim skandalima, koje imaju privući čitatelje. Kako nisam ta ciljana skupina čitatelja i smatram da takvi tekstovi nisu primjereni na stranicama gdje u velikoj većini dolaze i djeca, osjećam potrebu da se maknem. Nisam nikakav lažni ni pravi moralist, nisam nešto ni konzervativna, ali držim neke granice dobrog ukusa. Uvijek polazim od one – čemu učimo svoju djecu? Što im ostavljamo u nasljeđe? Znanje i obrazovanje, zdrav život u ova luda vremena, ili hrpu bizarnih vijesti koje ćemo im svakodnevno usađivati u svijest i podsvijest koji su još uvijek poput nebrušenog dijamanta, neopisivo su vrijedni, a mi smo ti koji ih možemo učiniti neprocjenjivima! Ili ih možemo totalno razbiti. Ako ostanem i dalje tu i uredno komentiram iznad te gnjusne neprobavljive mase teksta i slika, znači da me ne smeta i da nemam ništa protiv toga. A smeta me i imam sve protiv toga. Ima li netko tko razmišlja bar malo slično i je li dovoljno samo odmahnuti rukom? disko disko za sretnike na godišnjem ne brini, romeo, čuvam dvorište plešem, ko i uvijek |
- 19:39 - Komentari (11) - Isprintaj - #
četvrtak, 10.07.2008.
295 ("još se sjećam onih dana...")
|
Sola, con l'istinto di chi sa amare Sola, ma pur sempre con te s hrpom problema u stranu i onda starom poznatom stazom prema moru  a svim učenicima srednjoškolcima gimnazijalcima i studentima starim i onim novim naredba: samo odmor i zabava i ništa više! važi? |
- 21:45 - Komentari (8) - Isprintaj - #
Prosinac 2011 (1) Listopad 2011 (1) Srpanj 2011 (1) Svibanj 2011 (1) Travanj 2011 (1) Ožujak 2011 (3) Prosinac 2010 (2) Studeni 2010 (3) Kolovoz 2010 (1) Srpanj 2010 (1) Lipanj 2010 (1) Svibanj 2010 (2) Veljača 2010 (3) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (5) Studeni 2009 (8) Listopad 2009 (2) Travanj 2009 (1) Prosinac 2008 (2) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (4) Rujan 2008 (2) Kolovoz 2008 (4) Srpanj 2008 (2) Lipanj 2008 (4) Svibanj 2008 (7) Travanj 2008 (6) Ožujak 2008 (7) Veljača 2008 (8) Siječanj 2008 (4) Prosinac 2007 (8) Studeni 2007 (6) Listopad 2007 (6) Rujan 2007 (8) Kolovoz 2007 (10) Srpanj 2007 (11) Lipanj 2007 (11) Svibanj 2007 (13) Travanj 2007 (7) Ožujak 2007 (11) Veljača 2007 (15) Siječanj 2007 (10) Prosinac 2006 (9) Studeni 2006 (10) Listopad 2006 (17) Rujan 2006 (12) Kolovoz 2006 (11) Srpanj 2006 (7) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Sklona porocima    System up with the top down Got the city on lockdown Drive by in the low ride Hands high when we fly by (Blue)  Kao da plivam protiv rijeke lakše bi bilo pustit se u more istih-istima ova je kuća puna sunca ove su ruke pune zvijezda moje je, moje je moje je ime drukčija tako se dobro osjećam to sam ja i neću nego biti ja moje je ime drukčija postoji nebo razloga to sam ja ja sam – drukčija (Putokazi) Late at night You're taking me home You say you wanna stay But I want you to go Say I don't love you But you know I'm a liar 'Cause when we kiss Ooh... Fire  (Des'ree) a u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove Proust, ništa originalno trenutak... i miris velike količine netom opranog rublja ti i ja na katu iznad vešeraja sasvim slučajno hej, pa gdje si ti? rasprše se misli dok nestaje međuprostor kad isprepletu se prsti Jer ima izgubljenog vremena za kojim se nikad neće krenuti u potragu svim trenucima usprkos  skidam jutros plavu jastučnicu ispirem sjećanje na još jedan san ionako je premalo jastučnica za sve naše snove da ih sve i bacim ostaje tek besana noć i blijedo sjećanje na zbunjenost koju smo si davno već oprostili  sama na stijeni prkosim buri gledam niz cestu i čekam tebe dođi što kasnije stijena bura i cesta pričaju mi nevjerojatne priče ništa mi ne treba samo vrijeme oni što me znaju otišli su između redova ostala sam sama odbijam se povući ali ne znam koliko će me koštati sjećanje |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||