Svi kolači netom ispečeni, odem otvoriti mail, kad ono...
Prije nekoliko Božića, stajala sam na vratima dućana i uživala gledajući predivne jaslice u njihovom izlogu. Pokraj mene su prošle majka i kćer u žurbi.
Ugledajući predivne jaslice, dijete uhvati majčinu ruku i reče: “Mama! Mama! Molim te, možemo li stati da pogledam Isusa?!”
Majka joj uznemireno odbrusi da još nisu prošle ni polovicu liste darova koje trebaju kupiti za Božić i nemaju vremena zaustavljati se.
I tako su nastavile dalje, majka povlačeći svoju razočaranu kćer za ruku.
Dugo nakon toga riječi tog djeteta odzvanjale su u mom srcu; Molim te, možemo li stati na trenutak da pogledam Isusa?
Sjetila sam se svih trenutaka koje sam provela u žurbi tog Božića, i svog ludila životne trke koje doseže svoj vrhunac tijekom shopping sezone.
Koliko sam samo trenutaka provela u shoppingu i kupovini darova te pripremanju ukrasa i hrane tijekom Božića… a koliko s Onim čije rođenje i život su istinski smisao ovog slavljeničkog razdoblja?
Njegovo rođenje je bit Božića.
Njegovi darovi
nama—mir, ljubav i radost srca—su istinska čarolija Božića.
Ali te darove nećemo nikad primiti ako nastavimo s beskrajnim shoppingom i listama darova u ruci, u tolikoj žurbi da ne možemo stati i primijetiti da je On upravo tu.
Stara poslovica kaže: “Kako siješ tako ćeš i žeti.” Mi teško možemo požeti slatkoću i radost vremena provedenog s Isusom ako smo živčani i u grozničavoj žurbi za dostignućima.
Ali Nebeski plodovi i Božićni blagoslovi rastu mirno u našim srcima i životima ako se samo zaustavimo na trenutak te smirimo i sjetimo Njega.
Ići dalje bez Njega znači izgubiti jedinu pravu, trajnu radost i savršenu ljubav koju možemo iskusiti u ovom životu a dijeliti vječno.
Skratite listu zadataka.
Uživajte u ljepoti.
Toliko je predivnih stvari u Božiću i
toliko prelijepih stvari koje možete vidjeti.
Zašto se ne zaustavite i uživate—uistinu uživate— u biti Božića?
System up with the top down
Got the city on lockdown
Drive by in the low ride
Hands high
when we fly by
(Blue)
Kao da plivam protiv rijeke
lakše bi bilo pustit se
u more istih-istima
ova je kuća puna sunca
ove su ruke pune zvijezda
moje je, moje je
moje je ime drukčija
tako se dobro osjećam
to sam ja
i neću nego biti ja
moje je ime drukčija
postoji nebo razloga
to sam ja
ja sam – drukčija
(Putokazi)
Late at night
You're taking me home
You say you wanna stay
But I want you to go
Say I don't love you
But you know I'm a liar
'Cause when we kiss
Ooh...
Fire
(Des'ree)
Proust,
ništa originalno
trenutak...
i miris
velike količine
netom opranog rublja
ti i ja
na katu iznad vešeraja
sasvim slučajno
hej, pa gdje si ti?
rasprše se misli
dok nestaje međuprostor
kad isprepletu se prsti
Jer ima izgubljenog vremena
za kojim se nikad neće
krenuti u potragu
svim trenucima usprkos
skidam jutros plavu jastučnicu
ispirem sjećanje na još jedan san
ionako je premalo jastučnica
za sve naše snove
da ih sve i bacim
ostaje tek besana noć
i blijedo sjećanje na zbunjenost
koju smo si davno već
oprostili
sama na stijeni
prkosim buri
gledam niz cestu
i čekam tebe
dođi što kasnije
stijena
bura
i cesta
pričaju mi
nevjerojatne priče
ništa mi ne treba
samo vrijeme
oni što me znaju
otišli su
između redova
ostala sam sama
odbijam se povući
ali ne znam
koliko će me
koštati sjećanje