Ma kakve lignje i jagode...
To je bila subota.
Osnivam i ja klub, pridružite mi se. Moj klub zvati će se:
Klub žena koje kuhaju danas za sutra
(Ako ima muškaraca takvih, neka mi se pridruže i ponešto me još nauče, osobno ne poznajem ni jednog.)
I neće to biti klub gdje ćemo prepisivati Ugarković-Merlić-Karapandža recepte.
Što se tu ima prepisivati?
Što se može skuhati danas za sutra?
1. Gulaš
2. Šnicle u saftu
3. Maneštra
Ovdje nabrajanje prestaje jer dragi ne jede piletinu i svaka alternativa na tu temu otpada već kod mirisa u kuhinji! A mora biti onako nešto s nekim saftićem, da se samo podgrije i doda prilog, ništa posebno, ali ipak...
Danas sam bila toliko opterećena poslom, da sam se tek u povratku doma, tamo negdje oko šest, dok je prijetilo pljuskom negdje između Ičića i Voloskog, sjetila da me uz te papire koje vučem doma čeka još i ručak za sutra. (Tu sad dođe vrisak, onaj dugi...)
Kako pronaći zadovoljstvo u tim trenucima koji su subotom i nedjeljom toliko dragi, veseli, ponekad i inventivni, a kroz tjedan se pretvaraju u noćnu moru...
Apdejt: jučer su me potjerali od kompjutera, tako da nisam zapravo uspjela istaknuti poantu, a među redovima je tu gore nema, osjeti se samo umor... U nastavku bih istaknula da se i nemam što previše žaliti, dapače mogu samo u tišini zahvaljivati, jer mi je, ne računajući posao, kuhanje za sutra tek samo jedan onaj mali iritantni problem. Za one velike bi trebalo otvoriti novi blog
|