Marketing
Potajno ezoterična, ili: Trud vrijedan odgovora duše
- Vidite, ja osjećam da se on udaljava od mene...ne javlja mi se više ni na telefon, znam da vidi da ga ja zovem, pa se ne javi..gubim ga, bojim se...
- E pa srećo moja, moraš se malo više potrudit, jesi sigurna da si mu dovoljno dala do znanja da ti je stalo do njega, ugađaš li mu dovoljno...nisi se dovoljno potrudila, to je.
- Ma sve sam učinila, nema što nisam, ali da, da, imate pravo, moram se još više potruditi...znam što ću...hvala vam puno, šta sam dužna?
-150,00 kuna, dušo.
Plati ona i sva zadovoljna udalji se od stola "poznatog" vidovnjaka.
Stojim sa strane (nepristojno naćuljenog uha, prisluškujem), i svim silama savladavam poriv da joj priđem, primim je za ramena i kažem joj:
-Srećo/dušo, odi sjedi tu na Slatinu, ili bilo koju opatijsku plažu.
Sjedi i gledaj u more, onako-dobro se zagledaj.
Kad ti se zamuti pred očima od ljepote i mira , ušla si u svoju dušu.
Tada postavi pitanja. Svako pitanje koje želiš-postavi ga.
Tvoja će ti duša odgovoriti ispravno i jedini taj odgovor nešto vrijedi.
I ne košta ništa.
Jer je to tvoj odgovor, a ti znaš sve odgovore.
Neće odgovori nikad isplivati na površinu, ako si ne postaviš pitanje.
Ne vidovnjaka, sebe pitaj.
Kako ti taj čovjek što se naziva vidovnjakom može dati dobar odgovor?
On ne obitava u tvojoj duši.
A i muško je. Sva tvoja pitanja i tvoje životne probleme sagledava iz muške perspektive .. I to je u redu, on ni ne može drukčije!
Ja ti ne smijem pričati kako si mogla pametnije potrošiti tih 150,00 kuna, jer i sama trošim na nepotrebne bedastoće, misleći da si ugađam, ali ti nisi dobila dobar odgovor. Platila si i otišla, znajući da nisi dobila dobar odgovor.
Tvoja bi ti duša odgovorila nešto sasvim drugo...i možda bi bilo bolno probavljati priču koja dolazi iznutra...ali ne bi više lutala iz pogreške u pogrešku.
A ja bi ti rekla:
- Udaljava se? Pa nek' se udalji, pusti ga neka ide..
- Ne javlja ti se na mobitel? Ne zovi ga više. Zvat će on tebe, kad tad, a onda se ti njemu nemoj javiti. Nekoliko puta.
Vrijediš više od poniženja proizašlog iz nekulturnog nejavljanja na mobitel. Puno više. To ti u duši piše, zaviri unutra!
Ali ja ti to nisam mogla reći. Nisam vidovnjakinja.
Tek obična žena.
Kojoj je pomalo pun kufer slušati muškarce koji će tako lako izustiti: nisi se dovoljno potrudila. Ovaj još to i naplati. I ne grize ga savjest.
Red je za njegovim stolom bio poduži...odmah je sjela druga žena
Ispružio je prema njoj svoje ruke, a ona mu je spremno pružila svoje i dopustila mu da joj duboko ponikne u pogled.
Ne gleda on tebi u oči, pomislila sam, gleda kroz njih i razmišlja koliko će ti naplatiti izjavu da se nisi dovoljno potrudila.
To bijaše moja ljutnja na samozvane vidovnjake kojima žene vjeruju više nego same sebi. To me tako boli. U tim redovima nije bilo muškaraca, oni su uglavnom sjedili za proricačkim stolovima i proricali...vrijeđali...
Što to govori o ženama?
Koliko još stoljeća treba proći da počnemo konačno vjerovati same sebi, svojoj intuiciji, osjećaju koji dolazi iz našeg vlastitog središta?
Ipak, na Ezoteriku sam došla obići Anđele , i odabrala po intuciji
To je ITQUAL, Anđeo posebnih ljudskih stanja, uzbuđenja, smiruje afektna stanja, stvara harmoniju u međuljudskim odnosima .
(Autorica: Edita Glavurtić)
Kad duša odabire, odabir je ispravan.
Vjerujem da postoje ekstrasensi koji zaista mogu osjetiti, predvidjeti, pronaći... stvari, ljude događaje...sve to vjerujem.
Ali nitko mi ne treba govoriti da se nisam dovoljno potrudila.
To znam i sama.
Kad se ne potrudim dovoljno.
Post je objavljen 06.11.2006. u 20:35 sati.