U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?
subota, 11.11.2006.
Kod Majde i Dubravke
|
Neki je miš gledao kroz rupu u zidu kako seljak sa svojom ženom otvara na stolu neku kutiju. Kakvu bi samo poslasticu mogla sadržavati, upita se. No, kojeg li zaprepaštenja kad je seljak iz kutije izvadio mišolovku! Otrči na dvorište vičući: - U kući je mišolovka! U kući je mišolovka! Kokoš, zabavljena nekakvim kljucanjem, podigne glavu i reče mu: - Gospodine Mišu, razumijem da vas to zabrinjava, ali za mene to nema nikakvih posljedica i ne mogu se uzrujavati zbog toga. Miš se okrene Svinji i ponovi joj: - U kući je mišolovka!- Jako mi je žao, gospodine Mišu, ali ja tu ništa ne mogu. Molit ću za vas. Pokuša Miš i kod Krave – Ajme, mišolovka, kažete? Sva se tresem od straha. Odvrati mu ona i nastavi preživati. I tako se miš sav pokunjen vrati sam u kuću, smišljajući kako će riješiti problem. Te se noći kućom razlegao zvuk nalik škljocanju mišolovke. Seljakova je žena pojurila vidjeti što se to ulovilo. U tami nije vidjela zmiju otrovnicu čiji se rep uhvatio u mišolovku. Zmija ju je ugrizla. Seljak ju je odvezao u bolnicu. Kući se vratila u groznici. Kao što je svima poznato, dobar lijek za groznicu je vruća kokošija juha, a njezin je glavni sastojak – kokoš. No, bolest se nastavila, pa su susjedi i prijatelji dolazili dežurati uz ženu. Da bi nahranio sve te ljude, seljak je morao žrtvovati svinju. No, ženi nije postajalo bolje. Zapravo, umrla je. Na sprovod je došlo puno ljudi – koje je trabalo nahraniti. Pa je stradala i krava. I tako, kad slijedeći put čujete da netko ima problem pa mislite kako vam je to, istina, žao, ali vas se zapravo uopće ne tiče, sjetite se: kad najslabiji od nas ima problem, svi smo ugroženi.  Ma to je Interliber, ( i naramak novih naslova na staroj polici, s koje smo konačno potjerali stručnu literaturu), iza nas. Što znači da je godina na izmaku...još samo ostaje odsanjati knige u Istri početkom dvanaestog, miris od lani još je u nosu... Izvukla me opet jučer moja neumorna DsKćer u kino... Bacila mi kost, znala da ću zagrist... Kad je u pitanu On:  Odite si pogledat taj film. Zove se "A good Year". Biti ćete sretniji nekoliko dana. I oni blizu vas... Inače, mnoga su zbivanja u toku, pa i nemam neku posebnu koncentraciju. Priča vrtim nekoliko, ali nemam trenutačno način kako da ih prenesem na papir. Zato puštam da Majda i Dubravka pričaju, kad one završe, onda ću ja. (M.Rijavec i D.Miljković: "Pričaj mi priču") Još uvijek ne mogu izvršiti prijavu na komentar. Zar sam ja zaista jedina ostala... |
- 20:18 - Komentari (13) - Isprintaj - #
Prosinac 2011 (1) Listopad 2011 (1) Srpanj 2011 (1) Svibanj 2011 (1) Travanj 2011 (1) Ožujak 2011 (3) Prosinac 2010 (2) Studeni 2010 (3) Kolovoz 2010 (1) Srpanj 2010 (1) Lipanj 2010 (1) Svibanj 2010 (2) Veljača 2010 (3) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (5) Studeni 2009 (8) Listopad 2009 (2) Travanj 2009 (1) Prosinac 2008 (2) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (4) Rujan 2008 (2) Kolovoz 2008 (4) Srpanj 2008 (2) Lipanj 2008 (4) Svibanj 2008 (7) Travanj 2008 (6) Ožujak 2008 (7) Veljača 2008 (8) Siječanj 2008 (4) Prosinac 2007 (8) Studeni 2007 (6) Listopad 2007 (6) Rujan 2007 (8) Kolovoz 2007 (10) Srpanj 2007 (11) Lipanj 2007 (11) Svibanj 2007 (13) Travanj 2007 (7) Ožujak 2007 (11) Veljača 2007 (15) Siječanj 2007 (10) Prosinac 2006 (9) Studeni 2006 (10) Listopad 2006 (17) Rujan 2006 (12) Kolovoz 2006 (11) Srpanj 2006 (7) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Sklona porocima    System up with the top down Got the city on lockdown Drive by in the low ride Hands high when we fly by (Blue)  Kao da plivam protiv rijeke lakše bi bilo pustit se u more istih-istima ova je kuća puna sunca ove su ruke pune zvijezda moje je, moje je moje je ime drukčija tako se dobro osjećam to sam ja i neću nego biti ja moje je ime drukčija postoji nebo razloga to sam ja ja sam – drukčija (Putokazi) Late at night You're taking me home You say you wanna stay But I want you to go Say I don't love you But you know I'm a liar 'Cause when we kiss Ooh... Fire  (Des'ree) a u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove Proust, ništa originalno trenutak... i miris velike količine netom opranog rublja ti i ja na katu iznad vešeraja sasvim slučajno hej, pa gdje si ti? rasprše se misli dok nestaje međuprostor kad isprepletu se prsti Jer ima izgubljenog vremena za kojim se nikad neće krenuti u potragu svim trenucima usprkos  skidam jutros plavu jastučnicu ispirem sjećanje na još jedan san ionako je premalo jastučnica za sve naše snove da ih sve i bacim ostaje tek besana noć i blijedo sjećanje na zbunjenost koju smo si davno već oprostili  sama na stijeni prkosim buri gledam niz cestu i čekam tebe dođi što kasnije stijena bura i cesta pričaju mi nevjerojatne priče ništa mi ne treba samo vrijeme oni što me znaju otišli su između redova ostala sam sama odbijam se povući ali ne znam koliko će me koštati sjećanje |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||