Marketing
Dveisedma
Kraj godine.
Strava, uvijek stigne prije nego ga očekujem.
Kud brže pitam se, tamo negdje od trideset i treće godine.
(Nema veze s Isusovim godinama, mada bi se dalo pristupiti dubljim analizama..)
Dakle, od trideset i treće, godine počnu prolaziti prebrzo i nikad se više ne stigne napraviti sve što se planiralo, da ne govorim o tome da su sva ona obećanja s početka iste godine, zaboravljena već u travnju...dobro, možda ne zaboravljena, ali ostavljena za slijedeću godinu, koja gle čuda - dođe prebrzo.
Pa tako godine prolaze, a meni se čini da zapravo ne obavim ni kvarat od planiranog.
Tko ih je uopće izmislio ...te godine. Zar nisu mogli biti jednostavno...samo dani!
Ovih dana u điru su horoskopi za dveisedmu.
Kao podnaslov u jednom, piše mi:
čuda se događaju kad ih najmanje očekujete.
I sad sam grozno zbunjena.
Da igram bingo ili ne?
Jer po svoj new age i pozitivtinking literaturi čitam da uspjeh i dobitak treba vizualizirati. Onako, dok kupuješ listić, vidiš sebe kako dogovaraš nekog odvjetnika da ti sredi prebacivanje džekpota na konto.
Ako sam vizualizirala (koje dobre slike, ljudi moji!), onda znači da očekujem, pa mi se čudo neće dogoditi.
Ako se pravim da ne očekujem, po gore spomenutoj literaturi- dobitka nema!
I što sad?
Da igram bingo, ili ne?
To mi je jedina nedoumica pri samom kraju ove godine.
Sebi želim da mi to uvijek bude najveća nedoumica oko koje ću potrošiti najviše vremena za razmišljanje.
Želim si vrijeme za razmišljanje.
Želim si vrijeme za čitanje.
Želim si vrijeme za lutanje po prirodi, ne razmišljajući o ničemu.
Želim si vrijeme za ljude koje sam zanemarila, jer nisam imala vremena.
Želim si vrijeme za ljude koje tek trebam upoznati.
....
Ne treba čitati između redova, jasno je da mi kronično nedostaje vrijeme.
Sa božićnih oltara urlali su na mene da sam bolesni konzument, da previše trošim na poklone, hranu i lažni sjaj..da hranim dušu materijalnim i zanemarujem duhovno....
Znaju li koliko su u krivu?
Razliku između materijalnog i duhovnog smo odavno shvatili, nije nam to problem.
Meni nije jasno i trudim se shvatiti što se dogodilo s vremenom.
Zapravo, ovo je trebala biti čestitka za dveisedmu.
Čestitka za moju blog ekipu.
E pa budite mi zdravi!
Jer zdravlje se već dugo ne podrazumijeva samo po sebi, a ja vam želim zdravlje po definiciji: želim vam ne samo potpuno odsustvo bolesti, već i tjelesno, duševno, socijalno i ekonomsko blagostanje.
Vozite polako, ne žurite...vrijeme ionako prebrzo prolazi. Budite sigurni u prometu.
Budite voljeni takvi kakvi jeste, i volite bližnje onakve kakvi jesu.
(Ako postignete vrhunac bezuvjetne ljubavi, javite mi. Doći ću na tečaj!
Djecu tu ne računam, njih volimo bezuvjetno od začeća!)
Neka vam se dogode sva čuda koja trebate:
i ona koja očekujete i ona koja ste najmanje očekivali.
Budite dobri, što više.
A kada ste zločesti, želim vam da vas ne ubije osjećaj krivnje što ste nekoga povrijedili!
Želim vam da dobijete na bingu.
(A kad dobijete, meni 10 %, jer sam vam poželjela čudo.)
Sukladno tome slijedi financijska sloboda, a to vam isto želim.
(Parafraza...
Neki dan u gradu prolazimo poznanica i ja uz jednog poznatog prosjaka: klasična slika, čovjek sjedi na betonu s ispruženom rukom, spustim mu nešto na taj sleđeni dlan, ona krene meni predavanje: jesi ti normalna, zašto se ne uhvati posla i te slične filozofije vezane uz prosjake.
Ma šuti, velim joj, bogatiji je i od tebe i od mene.
Kako to misliš, bogatiji?
Lijepo, ajde izračunaj si sva zaduženja, kredite, minuse, amekse/dajnerse...
Potrajalo je dok je izračunala, jer uglavnom ni ne znamo koliko smo dužni.
Skoro joj je pozlilo od rezultata.
E, za toliko je bogatiji od tebe.
A od mene, ma ne želim si sada kvariti raspoloženje, jer ne trošim višak koji sam stvorila.
Zato, daj čovjeku koju kunu i šuti. Ne sudi njemu, pođi od sebe!)
Čini se da nigdje nisam spomenula rad ni posao.
Samo se čini...
Sretna vam dveisedma!
Post je objavljen 28.12.2006. u 10:50 sati.