La vita e bella.
Sunce, nebo bez oblačka, a nije prevruće.
Ljepota življenja sastoji se od kombinacija onih sitnih planova...
Katmaran dolazi sutra u osam i pol ujutro, tko će po nju?
I još
što ćemo uzeti
kad ćemo krenuti
gdje treba stati?
Jesi uzeo
'ko je maknuo...
svaki za sebe nebitan, ali svi zajedno čine važnu cjelinu. Još jedan vikend dolazi.
Čude mi se nedjeljnim poslijepodnevnim depresijama... a kako neću bit žalosna, vikend u svojim mislima pretvorim u dvadeset dana, pa mi je nedjelja zadnji dan godišnjeg, ide se nazad. Objesim nos do poda.
Danas sam čula mnogo loših vijesti. Onih, zbog kojih, kad ih čujemo, naglo krenemo daleko više voljeti vlastite brige i svakodnevicu, i problemi nam se odjednom učine blagoslovima.
Jer smo još tu, duhom i tijelom.
Čula sam za živčani slom, amputaciju i jedan odlazak s ovog svijeta.
Um mi ne prihvaća ništa od toga, jer su to bili ljudi koje sam poznavala, dodirivala, slušala, dijelila s njima vrijeme, sad znam - dragocjeno vrijeme.
Nisam potonula, zahvaljujući neopisivo dragoj mi osobi, koja mi nije dopustila da prestanem pričati. Ta me naša (nedovršena) priča vodila kroz cijeli dan, i zbog nje i sada dišem normalno, inače bih bila negdje u dubokom snu, bijegu od stvarnosti...
(Tenkju Darlin'. You know me better than myself, sometimes)
A u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove
Život je lijep.
I vikend je pred nama.
Fjaka od Colonie.
(A Direktor slavi rođendan. Kupit ću mu sladoled i sve ću mu pojest. A onda ću mu se ulizivati i podilaziti mu beskrajno, jer on to voli. Pa nek mu bude, rođendan mu je.)
***'ajde, hint: Direktor mi nije ništa u rodu.
Post je objavljen 26.07.2007. u 19:16 sati.