Većina spletova okolnosti u mom životu, uglavnom su neobični.
Gotovo uvijek-neplanirani.
Pa sam takvim jednim danas doma.
u stanu bez klime
odlučila čistiti
navukla znojnice na zapešća
zavjese pune Vanisha
bijele kao snijeg, već vijore na balkonu
prošlo je nekih pet minuta, vjerojatno su već i presuhe za peglanje
a kad malo bolje razmislim, možda ih i ne treba peglati
da vas čujem
peglate li zavjese
ja ću kao ona
(draga uspavana prijateljice, nedostaješ, znaš!)
i to neće biti nikakav napor
čista meditacija
a more će danas biti
tek dio pogleda s balkona
i da
stvarno nema skrivenih značenja
čistim
to je sve
i još nešto, pred odlazak
gotovo bih se i uobrazila
Moje mahnitanje jučer po kući
tepisima, zavjesama, pločicama
poslužilo je kao predložak za priču
I bio bi to moćan osjećaj
da ta fiktivna junakinja ne bijaše zatučena k'o pseto
Nemilosrdno, jer je, kaže autor, zaslužila svaki udarac.
Pa se zato neću uobraziti
Šokirana sam, ne toliko pričom
(navikla sam već na taj stil, postao mi je poznat
svaki se autor, prije ili kasnije - profilira)
izostanak reakcije
na strahovito nasilje
rastužio me je
neizmjerno
sol na koži
i pogled galeba na stijeni
ublažit će tugu
|