U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?
utorak, 02.05.2006.
Natrag u gnijezdu!
|
Priča o razasipanju rodbine koju smo posjetili za produženi vikend, seže u prošlo stoljeće, točnije tamo negdje oko 1948. godine. Vrli su političari i tada, baš kao kao i danas, vukli razne crte i poteze olovkama po papiru i razmještali narod onako kako im je u tom trenutku odgovaralo tko zna iz kojih pobuda. Obitelji su se držale zajedno, stoljećima i generacijama na okupu, ili makar tu negdje-blizu, i onda odjednom nekom pukne u glavi, stekne stanovitu moć i krene mijenjati ljudima živote iz temelja. Do jučer najbolji susjedi i prijatelji, postaju jedan drugom ljuti neprijetalji, krvnici... Vrijeme prolazi, nekad se bolni odlazak s vjekovnog ognjišta nazivlje seobom naroda, nekad egzodusom, nekad genocidom, a najblaže-trbuhom za kruhom. Jedan dio mojih, preseljen je u jednoj seobi, gore spomenute godine, a mi smo neki dan potegli put da zaželimo sve najbolje petoj generaciji koja je ugledala svjetlost dana prije nekoliko mjeseci. Kada u jednoj obitelji vlada zakon ljubavi, politika, ludilo i sav kaos koji ona za sobom nosi, nemaju pristupa. Nama je oduzeto deset godina života. Ne pada mi na pamet mjeriti to s pričama gdje su izgubljeni životi, domovi, gdje je u pitanje doveden čitav smisao postojanja na ovom planetu. Ja se sjećam silne boli, očajnog bijesa, neopisivog straha i sve je to ostalo duboko zapisano, skroz tamo duboko, u kostima. Ali nikad nisam izgubila ljubav i osjećaj povezanosti... Moja baka je bila veliki i važan dio mog života, ali ona nije uspjela vidjeti svoje praunuke, otišla je tiho jedne večeri, umorna od svega...bez pozdrava. Neopisivo nedostaje, još i danas mi suza krene za njom i za onim danima kada sam joj dolazila u raznim fazama svog odrastanja. Od igranja u pijesku uz obale Dunava, pa do one poznate brige..."...kako da ti majci kažem kad si noćas došla kući?" "Pa nemoj joj ništa pričati, daleko je, što ne zna, neće je zabrinuti.." Dobra stara vremena bez mobitela... mojoj kćeri danas ni jedna baka ne može pomoći... A imala je i prabaku koju zna samo iz mojih priča i starih fotografija. Unuka te iste bake, danas ponosnog oca tog malog anđela što se rodio, ostavila sam davne '90-e kao dječarca, da bi mu slijedeći put kad smo se vidjeli 2002, plesala na svadbi. Njegova mama gleda moju djecu, je gledam njenu, i uglavnom ne pričamo puno o tome. Što se tu ima reći. Ta će praznina uvijek ostati takvom- praznom i riječi nemaju tu moć da je napune. Dosta . Meni malo treba, pa da odem u sivu turobnu prašinu patetičnih staza nekih davnih dana.... Odlično smo se proveli. Ako se netko sjeća one Balaševićeve-Al' se nekad dobro jelo, to je otprilike to. Od jednog stola, za drugi stol, pa opet, i tako... Orio se smjeh iz kuta svake prostorije, slavila se ljubav, obitelj... i Dunav koji se, Bogu hvala, povlači. Nikom se nije pretjerano žurilo natrag i ostao je faliti makar još dan-dva za sve što se htjelo. Ali dobro nam je došlo, zdravlja radi, da ipak krenemo kući. Puni dojmova, svaki na svoj način. Upitala sam najdražeg, s obzirom da je bio prvi put u Novom Sadu, što mu je bilo najljepše i što će najviše pamtiti s tog putovanja, očekujući da će k'o iz topa kresnuti:-igrice! Dobio ih je cijelu hrpu! Odgovorio je: "To što smo bili svi zajedno!" A u Australiji je, prije par dana, na svijet stigla treća generacija! Welcome to the world, dear sweet boy! I tamo će trebat otputovat. Kad tad. |
- 16:32 - Komentari (12) - Isprintaj - #
Prosinac 2011 (1) Listopad 2011 (1) Srpanj 2011 (1) Svibanj 2011 (1) Travanj 2011 (1) Ožujak 2011 (3) Prosinac 2010 (2) Studeni 2010 (3) Kolovoz 2010 (1) Srpanj 2010 (1) Lipanj 2010 (1) Svibanj 2010 (2) Veljača 2010 (3) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (5) Studeni 2009 (8) Listopad 2009 (2) Travanj 2009 (1) Prosinac 2008 (2) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (4) Rujan 2008 (2) Kolovoz 2008 (4) Srpanj 2008 (2) Lipanj 2008 (4) Svibanj 2008 (7) Travanj 2008 (6) Ožujak 2008 (7) Veljača 2008 (8) Siječanj 2008 (4) Prosinac 2007 (8) Studeni 2007 (6) Listopad 2007 (6) Rujan 2007 (8) Kolovoz 2007 (10) Srpanj 2007 (11) Lipanj 2007 (11) Svibanj 2007 (13) Travanj 2007 (7) Ožujak 2007 (11) Veljača 2007 (15) Siječanj 2007 (10) Prosinac 2006 (9) Studeni 2006 (10) Listopad 2006 (17) Rujan 2006 (12) Kolovoz 2006 (11) Srpanj 2006 (7) |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Sklona porocima    System up with the top down Got the city on lockdown Drive by in the low ride Hands high when we fly by (Blue)  Kao da plivam protiv rijeke lakše bi bilo pustit se u more istih-istima ova je kuća puna sunca ove su ruke pune zvijezda moje je, moje je moje je ime drukčija tako se dobro osjećam to sam ja i neću nego biti ja moje je ime drukčija postoji nebo razloga to sam ja ja sam – drukčija (Putokazi) Late at night You're taking me home You say you wanna stay But I want you to go Say I don't love you But you know I'm a liar 'Cause when we kiss Ooh... Fire  (Des'ree) a u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove Proust, ništa originalno trenutak... i miris velike količine netom opranog rublja ti i ja na katu iznad vešeraja sasvim slučajno hej, pa gdje si ti? rasprše se misli dok nestaje međuprostor kad isprepletu se prsti Jer ima izgubljenog vremena za kojim se nikad neće krenuti u potragu svim trenucima usprkos  skidam jutros plavu jastučnicu ispirem sjećanje na još jedan san ionako je premalo jastučnica za sve naše snove da ih sve i bacim ostaje tek besana noć i blijedo sjećanje na zbunjenost koju smo si davno već oprostili  sama na stijeni prkosim buri gledam niz cestu i čekam tebe dođi što kasnije stijena bura i cesta pričaju mi nevjerojatne priče ništa mi ne treba samo vrijeme oni što me znaju otišli su između redova ostala sam sama odbijam se povući ali ne znam koliko će me koštati sjećanje |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||