U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?

utorak, 31.01.2006.

Put

Jednom je licemjerju danas uspjelo obrisati jutarnju radost s mog lica. Za počinak oblačim tugu i sanjam svoj put koji se gubi u nedoumicama. Dalje? Ili ne?

- 22:49 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 29.01.2006.

Nedjelja...

Svaki život nosi u sebi bol i tugu. To je dio ljudskog postojanja. Ako u trenutku kad se upoznamo osjećas bol, pričaj mi o njoj - razumjet ću. Ispričaj mi jednostavnim riječima. Ako mi ne želiš reći kako si, nemoj. Ali nemoj mi pričati o svojoj astrološkoj karti ili problematičnoj obitelji. Nemoj odmahivati glavom i govoriti kako je velika energija u pokretu ili staviti ruku na grudi i raskolačiti oči te mi bez daha šapnuti kako mnogo toga osjećaš. Reci mi nešto stvarno, jezikom ukorijenjenim u pojedinostima kao sto su krv, kosti, srce i duša. Kakvi te okusi, zvukovi i slike ispune kad dotakneš središte vlastite tuge? Kad dotaknem tugu, ja čujem zvuk vlasi istrgnute iz vlasista. Osjećam okus krvi u ustima dok mi se usnica rasjeca o zube. Osjećam kako mi se mišići čvrsto stežu dok grlim koljena i privlačim ih prema bradi, pokušavajući se sklupčati i biti što manja kako me on ne bi pronašao iza radnog stola u mračnom kutku našeg stana. (Oriah Mountain Dreamer) Toliko je napisanih riječi koje mogu savršeno opisati trenutačna raspoloženja. Ja sam za ovu nedjeljnu večer odabrala ovaj tekst, uz šalicu čaja od gospine trave, tek toliko da ne dozvoli depresiji prolaz naprijed!

- 19:02 - Komentari (2) - Isprintaj - #

petak, 27.01.2006.

Operil dan

Smrzla sam se danas. I prehladila. A što mi je drugo preostalo nego posegnuti u fotografije dragog mjesta gdje se ljeti punim Suncem.Evo, odmah mi je toplije...

- 20:27 - Komentari (2) - Isprintaj - #

četvrtak, 26.01.2006.

Sunce na Brestovi

Jučer sam putovala poslovno u Pulu. Kako sam se trebala zaustaviti i u Labinu, išli smo "donjim", nekad, osim preko Učke, jedinim putem. I nije mi žao. Mada uglavnom mrmorim sebi u bradu kad moramo tuda, jer je duže i treba više vremena, jučer je bilo prekrasno. Hladno, da, ali sunčano. Kako opisati tu zlatnu boju mora... I u tolikoj količini... Kad se prođe Mošćenička draga i dođe tamo oko Brestove i pogleda prema moru u pravcu Cresa, u mjesecu siječnju oko 13 sati, svo more koje se prostire pred očima je zlatne boje. I to se ne da usporediti s ničim. Poželiš tu silnu toplinu, unatoč temperaturi ispod ništice, nekako zagrliti. Ja gledam u to savršenstvo, onoliko koliko mi moj već pomalo načet vid dozvoli, a da se imam vremena zaustaviti, mogla bih si tu dozvoliti da shvatim bit stapanja s prirodom,(ova sličica gore teško da može prikazati snagu te svjetlosti, ali može malo približiti, makar).Ali eto, to su uglavnom tek samo trenuci, jer naravno, žurimo stići na vrijeme u dogovoreni termin. A krenemo uglavnom u zadnji mogući čas. Inače, kad se ide u Istru, ide se preko tunela na ipsilon, hvala Bogu. Obol brzini i užurbanosti. Kad su nam ga tek otvorili, bili smo ushićeni kako sada svuda stižemo brže. Pa su nam "prostrli" i ipsilon. Pa stižemo još prije. Od Rijeke do Tamo, prelistaš naslove u Novom listu i - stigao si. Dobro, ja govorim iz perspektive suvozača. Ali želim predočiti kako je to sada sve bliže i brže. I onda, kada tako, ponekad, krenemo starim putem, ponovno se oduševimo sunčanom ljepotom mora i otoka i Učke iznad svega. A što da kažem, kad već svi znaju da je Istra posebna priča. Kojim god putem, cestom, stazom da se krene, očima se pruža samo ljepota. Istarski se astronomi, (dragi moji ljudi, oprostite mi unaprijed), ljute na rasvjetu ipsilona, a meni, koja se u hladnoj noći vraćam kući, ta žuta svjetla u noći daju romantičnu notu, koja povlači sjećanja na neka davna putovanja. A dobro, žao mi je ptica koje ne razumiju tu svjetlost, žao mi je što ne mogu baš tu i baš sada promatrati zvijezde, i znam da je to poseban problem, ali cesta osvjetljena žutim svjetlom autoputa noću, ima nešto. Ima. U sadašnjost me vrate sms poruke mog Najdražeg, koji se kroz njih pita gdje su mu roditelji i kada će stići kući. A možda samo računa koliko još vremena ima za svoje ekrane bez-da-mu-svi-gunđaju-da-to-pogasi-malo. Uglavnom, oko 20 h svi smo na hrpi, svaki sa svojom pričom oko stola. Podgrijana maneštra od ručka, (skuhana jučer-za danas, btw). Ja, punih baterija svjetlosti Sunca sa Brestove. A sutra je novi dan. Najdraža je objavila priču koju sam jučer imala čast prva pročitati. Pa da ne bude da sam subjektivna, a želite pročitati, evo to je ovdje

- 14:49 - Komentari (4) - Isprintaj - #

utorak, 24.01.2006.

Rogi!

Pokazala sam malo prije Najdražoj roge preko ramena kad je otišla u školu i rekla mi - goodbye. Za one kojima nije jasan pojam rogi preko ramena, to mi tu bliže Mediteranu pokazujemo onako, na razne načine, ali u svrhu istoga: da se ne urekne nešto. Ako ide u školu i kaže mi goodbye, rogi moraju poletit. Napisala je fenomenalno dobru priču i dala mi, začudo, da je pročitam i kažem što mislim. Naravno, zmajka suzu pustila, već tamo negdje na pola priče, ali obično tako reagiram kad osjetim nešto dobro, bilo to glazba, pisani ili čitani tekst. Znamo se ponekad šaliti onako, "ma ne zato što si moja...ali"... još samo da je naučim da ne strahuje od tuđeg mišljenja. Ne da ne mari, već da se ne ograničava razmišljajući o tome što će netko reći, misliti... Ne može se sebi bliskom biću opisati što se osjeća u takvim trenucima. Što osjeća mama kad dijete učini prve korake, progovori prvu suvislu riječ, napiše tekst svojstven odrasloj osobi. Tko se više rastopio, ja tekstom, il' ona mojom reakcijom to je već druga tema. Zato- rogi!

- 14:28 - Komentari (3) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 23.01.2006.

Srodna duša

S obzirom da sam u poslijednje vrijeme sva u Chopri, izvukla sam neke rečenice iz konteksta jednog njegovog "starijeg" djela - Srodna duša. Kaže: Ljubav nije osjećaj. Ljubav je ono što postaješ. To je zaista tako. Samo treba duuugo vremena da ti to dopre do moždanih vijuga i da se zaista shvati što to znači. Na ovom svijetu žive samo dvije vrste ljudi- ljubavnici i ostali. Ovo mi je zgodno.Volim se ponekad izgubiti na tren u mislima da sam i ljubavnica, a ne samo, a znate, sve ono-supruga, majka, prijateljica, djelatnica, domaćica, bla, bla, bla... Ljubav nije tek osjećaj.Ona obuhvaća istinu i zbog toga je zakon. Ljubav se prilagođava našoj viziji.Uvijek ćete dobiti ono što želite i zato stremite najuzvišenijoj ljubavi koju možete zamisliti. E to je malo teže. Pogotovo u današnja vremena, gdje se vrlo lako i brzo odustaje od stremljenja prema najuzvišenijem, jer se bojimo usamljenosti, jer nam teško pada odustajanje od polovičnih rješenja, jer to od nas očekuje okolina ili obitelj, jer su si svi već našli nekog-pa "visimo" u starom društvu itd, itd.. Jedino savršena ljubav nadilazi osobnost.Ako nekome želite pružiti najuzvišeniju ljubav najprije morate vidjeti dalje od te osobe. Želite li primiti najuzvišeniju ljubav, opazite sebe s onu stranu osobnosti. Tu sam se dugo zadržala. I na kraju odustala, jer nisam mogla postići ništa sama, a moj Dragi je na sve to nezainteresirano odmahivao rukom, shvaćajući sve kao nepotrebno kompliciranje jednostavnog života, s pitanjem – a šta ima za ručak danas... Božanska ljubav uistinu postoji. Ona se očituje kroz ljudska bića. Ovo živim. Mada s Dragim znam rasipati munje i gromove, ipak tamo negdje pri kraju svijesti i na početku podsvijesti znam da smo zapravo, jedna duša. I koliko god puta naletim na "zločestu" osobu, prije nego što uzvratim vatru, ipak potražim nešto dobro u običnom ljudskom biću, koje je tko zna zašto- zločesto! Koliko god puta je osjetili, ljubav zauvijek ostaje beskonačna i tajanstvena. Ljubav je, kao i Bog, uvijek ispred nas i upravo kad pomislimo da smo je sustigli, ona nam umakne. To me zbunilo, taman kad sam pomislila kako sam sve uspjela shvatiti. Ali neka je tajanstvena, ipak nije nedostižna. Samo joj se treba prepustiti, ljubav nas neće prevariti. Sve skupa završio je rečenicom: SVE JE MOGUĆE. To si u zadnje vrijeme stalno ponavljam, jer sam, pritisnuta gomilom problema, nehotice dozvolila strahu da preuzme vodstvo u nekim stvarima. A to nije dobro. Koliko nije ni dobro pustiti vrijeme neka samo prolazi, pa se možda nešto i dogodi. Zagovornik sam teorije da ipak treba uprijeti iz sve snage i pogurati malo, pa će se i dogoditi. Trenutačno čitam njegovu Knjigu tajni. Odlično štivo. Nije to tek self help literatura, (tješim li ja to sebe?), već način kako otključati neke zaključane ormariće u nama. Tu lijevo je link na Dvostruku dugu. Oni znaju sve o tome! A ja tu i tamo-prepišem.

- 14:17 - Komentari (5) - Isprintaj - #

nedjelja, 22.01.2006.

Tajna vještina

Pitam se koja je to tajna vještina u nekih glazbenika da krenu kvariti nešto što je već dovedeno do svaršenstva. Nedjeljno prije podne, spremam ručak, svi doma, mirna voljena atmosfera, kad iz mog starog bezimenog kuhinjskog radija krenu poznati taktovi Gibonnijeve Tajne vještine, ali u preradi Massima Savića. Majko mila. Pa čuje li on sebe? I zašto, zašto, počela sam već i na glas lamentirati, zašto imaju potrebu dirati, kopati po nečemu što je već savršeno dobro. Njegov pomalo iritantni, zavijajući glas, na nekim mjestima gotovo i falš...“još ti se raaadujeeem i svoje tajne teebi gooovorim na glas...“ Jooj! Morala sam brzo pronaći Gibotov Mirakul, čisto da izbrišem tu škripu što mi je ostala u ušima. Možda ga je nagnao stih u pjesmi – "...i lažem da sve je dobro i da bolje ne može, a može, jer znam da može!" Ali ne može. Kad Gibonni nešto radi onda to ne ide van dok nije savršeno. Pa to svi znamo. Trebalo bi zakonom zabranit prerade njegovih uradaka. Ali dobro, ne treba mene shvatiti ozbiljno, ja bih u poslijednje vrijeme štošta zabranjivala zakonom. Massima se sjećam iz davnih 80-ih. Onda sam ga voljela u Dorianu Grayu i danas ga takvog volim, volim ga u „Odjednom Ti" s Meritasicama, volim ga jer je nekad volio Baby Doll, (da li se netko uopće sjeća Rudija)... Ali ne volim ga kad ide dirati nešto što je nedodirljivo. Poslije sam ga potražila na Googleu i vidim da je taj svoj CD prerada tuđih stvari nazvao Vještina. Izjavio je slijedeće: "Fenomenalne pjesme za rasne pjevače ne pišu se svaki dan, tako da album obrada u jednom trenutku postane neminovnost. Ja sam imao veliku sreću što su moje vizije tih pjesama izvrsno prihvaćene i što na koncertima ljudi te pjesme polako smatraju mojima" Dobro. Ali, koji su to ljudi? Ne mogu mu to oprostiti. Ja do sad nisam naišla na kompletnu preradu pjesme koja mi je bila bolja od originala. Bude mi zgodno kad "uzmu" tek kratku glazbenu dionicu, pa to ukomponiraju u nešto svoje. Dopalo mi se kako je Madonna telefonirala Björnu i upitala ga: smijem li? A on joj odgovorio, 'ajde, može! I sad cupkamo u ritmu nove stvari, ali ne para uši, već ugodno podsjeća na stare dane. Pa se opet kopa po arhivu starih ploča i digitally remastered CeDeova, i to mi je ok.

- 18:58 - Komentari (8) - Isprintaj - #

petak, 20.01.2006.

Moć kreativne vizualizacije

Moja obitelj živi na x-tom katu jedne krasne zgrade na periferiji našeg rodnog grada. Zgrada je peterokatnica, ljupkog izgleda i na svakom katu ima tri stana. Nema prevelike gužve i nervoznih frustriranih susjeda. Slijedom sretnih okolnosti uspjeli smo otkupiti sva tri stana na našem katu, tako da nam sada u potpunosti pripada i sušiona rublja koju smo nekad morali dijeliti s ostalim susjedima. Sve smo prostorije preuredili i povezali u jednu cjelinu ostavivši mogućnost ponovnog odvajanja, ako djeca kasnije požele nešto takvo. Nabavili smo prekrasan namještaj prema vlastitoj želji svakog ukućana i opremili prostor poslijednjim hi-tech uređajima za lakši suživot, što znači da svatko od nas ima vlastiti kompjuter, televiziju, Dvd i sve to..Ne moram više snimati omiljenu seriju jer dragi mora gledati baš tu utakmicu ili dosadni Animal planet, jer voli emisije o kukcima i slonovima.I naravno postoji zasebna prostorija za svakog od nas, što Najdraže čini naročito sretnima. Grijanje i klimatizacija sprovedeni su na savršen način pa gotovo i da čeznem za svojom starom mekanom dekicom kojom sam se nekad pokrivala kad bi se termo peć ispraznila puno prije pojave jeftine struje oko 21 h, ili za onim sparnim ljetnim trenucima pripremanja ručka na 32 stupnja u poluobnaženom izdanju, s tek toliko veša na sebi, da mi nije neugodno pred djecom. Balkoni su prepuni raznovrsnog začinskog bilja zanosnog mirisa i predivnog cvijeća koje se u slapovima prelijeva prego ograde. Popiti kavicu s prijateljicom zadovoljstvo je nemjerljivo riječima među tim kaskadama boja i mirisa. Radnim danom s nama je domaćica, teta Greta koja nam kuha fine stvari i drži svih stotinjak uglova kuće u ruci. Mi dolazimo svaki u svoje vrijeme i čeka nas topli objed na stolu, a stan se blista od čistoće. Nikad ni ne vidim oprano rublje koje se suši, sve me dočeka čisto, opeglano i u ormaru posloženo. Kuhinja je mali raj na zemlji, s prozorom iznad sudopera, onako kao u američkim filmovima. Nije da baš moram dugo prati posuđe, naravno da imam perilicu i Gretu ali svejedno, lijepo je "zabuljiti" se kroz prozor, pa makar nakratko, dok uzimam čašu vode. Scavolini, naravno, ili neki drugi ..olini, onako po mjeri i pravoj radnoj visini, dok sjeckam češnjak i peršin da me ruke ne zabole. Ja kuham vikendom, ali rijetko, kad Greta ima slobodno i kad nismo vani na ručku. Volimo se subotom zaletiti do Zagreba na kakvu izložbu, šoping i slično tome, a Istra i Gorski kotar nepresušna su riznica novih i još ljepših fotografija. Svaki put kad pomislimo da poznajemo svaku konobu i gostionu, već slijedeći put osvane neka nova, drugačija. Svejedno, ove godine krećemo još dalje, prostranstvima Italije sa zadanom tematikom i bez iste. Kako nas bude volja. Kad idemo na duži put vozimo Mercedesov terenac, nekako nam se najviše dopao, jer ima dovoljno mjesta, a za ulične borbe u gradu služimo se manjim automobilom, onaj mali Audi A nešto. Sve ove blagodati priuštili smo si sami, bez spektakularnih zgoditaka na Lotu ili Bingu, osnovali smo malo obiteljsko poduzeće koje radi fenomenalno dobro. Proširili smo poslovanje van granica županije i države, vlastitim zalaganjem, bez da smo trebali bilo koga prevariti, uništiti, podmititi ili učiniti bilo što se kosi s moralnim načelima. Zaposlili smo veći broj djelatnika koji su sretni i zadovoljni u potpunosti i odlično obavljaju posao, na vrijeme primaju plaću i doprinosi su im svi podmireni u roku. Plaćeni godišnji odmor im traje 30 dana, a božićnica je u visini dohotka koji je daleko viši od državnog prosjeka. E sad nagradna igra! Koje su tri rečenice istinite? Ali, moć vizualizacije je jaka. Ponekad uspije pobijediti bad mood. A nisam se ni dotakla nekih stvari..odnosa, garderobe, slobodnog vremena, ima toga za vizualizirati.

- 15:49 - Komentari (6) - Isprintaj - #

srijeda, 18.01.2006.

Zašto zmajka

Ma jednostavno, vezano je uz horoskop. Nisam inače neki zagriženi horoskop fan, ali volim pročitati što su neki astrolozi napisali. Pa mi tako ne može promaći Lidija u Globusu i Mira u Nacionalu. Do sada uglavnom nisu „omanule“ kada je o strijelcu riječ. Dakle strijelac sam, što da vam kažem. U ponekim se skupinama ljudi po tome i određujem, nisam zagrižena, ponavljam, ali je li vam se ikada dogodilo da se nađete u prostoriji s dva, tri ili četiri strijelca? E to su ti trenuci kad osjetite nekakvo pucketanje u zraku, to je ta visoka koncentracija „jakih“ u malom prostoru. Učinit će sve za vas, otići vam na sjeverni pol, ako treba po lijek ili nešto slično i neophodno, promijenit će čak i ono nepromijenjivo, ako o tome ovisi vaš mir. Što bi vi za strijelca trebali učiniti, ako imate jednog u svojoj blizini, rado ću vam otkriti tu tajnu. Jednostavno je. I onda mi se među dlanove spustio jedan astrološki časopis u kojem pišu o kineskom horoskopu za ovu godinu i općenito. Pa mi kažu da sam zmaj. Eh, strijelac- zmaj. A kako sam i majka – ispalo: zmajka. Pa mi je Najdraža krenula blog otvarat i ispalo je da jedna zmajka tuda već leti. Ako naiđeš, zmajko draga, ne ljuti se, nama se učinilo originalno, ali eto, što još danas ima moći i snagu originalnosti. Samo rijetkosti na koje ponekad ipak uspijemo nabasati i to su ti čarobni trenuci kad osjetimo dašak sreće vidjevši, pročitavši, osjetivši nešto novo i posebno. Dakle da se nastavim hvaliti, piše za zmaja: ovo je najcjenjeniji znak kineskog Zodijaka, osobito kad se radi o godinama pod vladavinom Zmaja, koje navodno donose prosperitet i sklad.Ljudi rođeni u znaku Zmaja otvoreni su, aktivni i prodorni....maštoviti, originalni...usmjeravaju zbivanja itd, itd. Skeptici među vama viknut će glasno: manipulatori, eto što su. Ma nisu. Ja sam tek došla do zaključka, zmaj=strijelac. Dobrice koje će vas nositi kroz život, osim ako niste jači i vi ponesete njih. A to je već nova tema.

- 13:44 - Komentari (1) - Isprintaj - #

utorak, 17.01.2006.

Za početak

- 18:41 - Komentari (1) - Isprintaj - #