Marketing
Srodna duša
S obzirom da sam u poslijednje vrijeme sva u Chopri, izvukla sam neke rečenice iz konteksta jednog njegovog "starijeg" djela - Srodna duša.
Kaže:
Ljubav nije osjećaj.
Ljubav je ono što postaješ.
To je zaista tako. Samo treba duuugo vremena da ti to dopre do moždanih vijuga i da se zaista shvati što to znači.
Na ovom svijetu žive samo dvije vrste ljudi-
ljubavnici i ostali.
Ovo mi je zgodno.Volim se ponekad izgubiti na tren u mislima da sam i ljubavnica, a ne samo, a znate, sve ono-supruga, majka, prijateljica, djelatnica, domaćica, bla, bla, bla...
Ljubav nije tek osjećaj.Ona obuhvaća istinu i zbog toga je zakon.
Ljubav se prilagođava našoj viziji.Uvijek ćete dobiti ono što želite i zato stremite najuzvišenijoj ljubavi koju možete zamisliti.
E to je malo teže. Pogotovo u današnja vremena, gdje se vrlo lako i brzo odustaje od stremljenja prema najuzvišenijem, jer se bojimo usamljenosti, jer nam teško pada odustajanje od polovičnih rješenja, jer to od nas očekuje okolina ili obitelj, jer su si svi već našli nekog-pa "visimo" u starom društvu itd, itd..
Jedino savršena ljubav nadilazi osobnost.Ako nekome želite pružiti najuzvišeniju ljubav najprije morate vidjeti dalje od te osobe. Želite li primiti najuzvišeniju ljubav, opazite sebe s onu stranu osobnosti.
Tu sam se dugo zadržala. I na kraju odustala, jer nisam mogla postići ništa sama, a moj Dragi je na sve to nezainteresirano odmahivao rukom, shvaćajući sve kao nepotrebno kompliciranje jednostavnog života, s pitanjem – a šta ima za ručak danas...
Božanska ljubav uistinu postoji. Ona se očituje kroz ljudska bića.
Ovo živim. Mada s Dragim znam rasipati munje i gromove, ipak tamo negdje pri kraju svijesti i na početku podsvijesti znam da smo zapravo, jedna duša.
I koliko god puta naletim na "zločestu" osobu, prije nego što uzvratim vatru, ipak potražim nešto dobro u običnom ljudskom biću, koje je tko zna zašto- zločesto!
Koliko god puta je osjetili, ljubav zauvijek ostaje beskonačna i tajanstvena. Ljubav je, kao i Bog, uvijek ispred nas i upravo kad pomislimo da smo je sustigli, ona nam umakne.
To me zbunilo, taman kad sam pomislila kako sam sve uspjela shvatiti. Ali neka je tajanstvena, ipak nije nedostižna. Samo joj se treba prepustiti, ljubav nas neće prevariti.
Sve skupa završio je rečenicom: SVE JE MOGUĆE.
To si u zadnje vrijeme stalno ponavljam, jer sam, pritisnuta gomilom problema, nehotice dozvolila strahu da preuzme vodstvo u nekim stvarima. A to nije dobro. Koliko nije ni dobro pustiti vrijeme neka samo prolazi, pa se možda nešto i dogodi. Zagovornik sam teorije da ipak treba uprijeti iz sve snage i pogurati malo, pa će se i dogoditi.
Trenutačno čitam njegovu Knjigu tajni. Odlično štivo. Nije to tek self help literatura, (tješim li ja to sebe?), već način kako otključati neke zaključane ormariće u nama. Tu lijevo je link na Dvostruku dugu. Oni znaju sve o tome! A ja tu i tamo-prepišem.
Post je objavljen 23.01.2006. u 14:17 sati.