U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?
petak, 20.01.2006.
Moć kreativne vizualizacije
 Moja obitelj živi na x-tom katu jedne krasne zgrade na periferiji našeg rodnog grada. Zgrada je peterokatnica, ljupkog izgleda i na svakom katu ima tri stana. Nema prevelike gužve i nervoznih frustriranih susjeda. Slijedom sretnih okolnosti uspjeli smo otkupiti sva tri stana na našem katu, tako da nam sada u potpunosti pripada i sušiona rublja koju smo nekad morali dijeliti s ostalim susjedima. Sve smo prostorije preuredili i povezali u jednu cjelinu ostavivši mogućnost ponovnog odvajanja, ako djeca kasnije požele nešto takvo. Nabavili smo prekrasan namještaj prema vlastitoj želji svakog ukućana i opremili prostor poslijednjim hi-tech uređajima za lakši suživot, što znači da svatko od nas ima vlastiti kompjuter, televiziju, Dvd i sve to..Ne moram više snimati omiljenu seriju jer dragi mora gledati baš tu utakmicu ili dosadni Animal planet, jer voli emisije o kukcima i slonovima.I naravno postoji zasebna prostorija za svakog od nas, što Najdraže čini naročito sretnima. Grijanje i klimatizacija sprovedeni su na savršen način pa gotovo i da čeznem za svojom starom mekanom dekicom kojom sam se nekad pokrivala kad bi se termo peć ispraznila puno prije pojave jeftine struje oko 21 h, ili za onim sparnim ljetnim trenucima pripremanja ručka na 32 stupnja u poluobnaženom izdanju, s tek toliko veša na sebi, da mi nije neugodno pred djecom. Balkoni su prepuni raznovrsnog začinskog bilja zanosnog mirisa i predivnog cvijeća koje se u slapovima prelijeva prego ograde. Popiti kavicu s prijateljicom zadovoljstvo je nemjerljivo riječima među tim kaskadama boja i mirisa. Radnim danom s nama je domaćica, teta Greta koja nam kuha fine stvari i drži svih stotinjak uglova kuće u ruci. Mi dolazimo svaki u svoje vrijeme i čeka nas topli objed na stolu, a stan se blista od čistoće. Nikad ni ne vidim oprano rublje koje se suši, sve me dočeka čisto, opeglano i u ormaru posloženo. Kuhinja je mali raj na zemlji, s prozorom iznad sudopera, onako kao u američkim filmovima. Nije da baš moram dugo prati posuđe, naravno da imam perilicu i Gretu ali svejedno, lijepo je "zabuljiti" se kroz prozor, pa makar nakratko, dok uzimam čašu vode. Scavolini, naravno, ili neki drugi ..olini, onako po mjeri i pravoj radnoj visini, dok sjeckam češnjak i peršin da me ruke ne zabole. Ja kuham vikendom, ali rijetko, kad Greta ima slobodno i kad nismo vani na ručku. Volimo se subotom zaletiti do Zagreba na kakvu izložbu, šoping i slično tome, a Istra i Gorski kotar nepresušna su riznica novih i još ljepših fotografija. Svaki put kad pomislimo da poznajemo svaku konobu i gostionu, već slijedeći put osvane neka nova, drugačija. Svejedno, ove godine krećemo još dalje, prostranstvima Italije sa zadanom tematikom i bez iste. Kako nas bude volja. Kad idemo na duži put vozimo Mercedesov terenac, nekako nam se najviše dopao, jer ima dovoljno mjesta, a za ulične borbe u gradu služimo se manjim automobilom, onaj mali Audi A nešto. Sve ove blagodati priuštili smo si sami, bez spektakularnih zgoditaka na Lotu ili Bingu, osnovali smo malo obiteljsko poduzeće koje radi fenomenalno dobro. Proširili smo poslovanje van granica županije i države, vlastitim zalaganjem, bez da smo trebali bilo koga prevariti, uništiti, podmititi ili učiniti bilo što se kosi s moralnim načelima. Zaposlili smo veći broj djelatnika koji su sretni i zadovoljni u potpunosti i odlično obavljaju posao, na vrijeme primaju plaću i doprinosi su im svi podmireni u roku. Plaćeni godišnji odmor im traje 30 dana, a božićnica je u visini dohotka koji je daleko viši od državnog prosjeka. E sad nagradna igra! Koje su tri rečenice istinite? Ali, moć vizualizacije je jaka. Ponekad uspije pobijediti bad mood. A nisam se ni dotakla nekih stvari..odnosa, garderobe, slobodnog vremena, ima toga za vizualizirati. |
- 15:49 - Komentari (6) - Isprintaj - #
Prosinac 2011 (1) Listopad 2011 (1) Srpanj 2011 (1) Svibanj 2011 (1) Travanj 2011 (1) Ožujak 2011 (3) Prosinac 2010 (2) Studeni 2010 (3) Kolovoz 2010 (1) Srpanj 2010 (1) Lipanj 2010 (1) Svibanj 2010 (2) Veljača 2010 (3) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (5) Studeni 2009 (8) Listopad 2009 (2) Travanj 2009 (1) Prosinac 2008 (2) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (4) Rujan 2008 (2) Kolovoz 2008 (4) Srpanj 2008 (2) Lipanj 2008 (4) Svibanj 2008 (7) Travanj 2008 (6) Ožujak 2008 (7) Veljača 2008 (8) Siječanj 2008 (4) Prosinac 2007 (8) Studeni 2007 (6) Listopad 2007 (6) Rujan 2007 (8) Kolovoz 2007 (10) Srpanj 2007 (11) Lipanj 2007 (11) Svibanj 2007 (13) Travanj 2007 (7) Ožujak 2007 (11) Veljača 2007 (15) Siječanj 2007 (10) Prosinac 2006 (9) Studeni 2006 (10) Listopad 2006 (17) Rujan 2006 (12) Kolovoz 2006 (11) Srpanj 2006 (7) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Sklona porocima    System up with the top down Got the city on lockdown Drive by in the low ride Hands high when we fly by (Blue)  Kao da plivam protiv rijeke lakše bi bilo pustit se u more istih-istima ova je kuća puna sunca ove su ruke pune zvijezda moje je, moje je moje je ime drukčija tako se dobro osjećam to sam ja i neću nego biti ja moje je ime drukčija postoji nebo razloga to sam ja ja sam – drukčija (Putokazi) Late at night You're taking me home You say you wanna stay But I want you to go Say I don't love you But you know I'm a liar 'Cause when we kiss Ooh... Fire  (Des'ree) a u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove Proust, ništa originalno trenutak... i miris velike količine netom opranog rublja ti i ja na katu iznad vešeraja sasvim slučajno hej, pa gdje si ti? rasprše se misli dok nestaje međuprostor kad isprepletu se prsti Jer ima izgubljenog vremena za kojim se nikad neće krenuti u potragu svim trenucima usprkos  skidam jutros plavu jastučnicu ispirem sjećanje na još jedan san ionako je premalo jastučnica za sve naše snove da ih sve i bacim ostaje tek besana noć i blijedo sjećanje na zbunjenost koju smo si davno već oprostili  sama na stijeni prkosim buri gledam niz cestu i čekam tebe dođi što kasnije stijena bura i cesta pričaju mi nevjerojatne priče ništa mi ne treba samo vrijeme oni što me znaju otišli su između redova ostala sam sama odbijam se povući ali ne znam koliko će me koštati sjećanje |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||