Marketing
Nedjelja...
Svaki život nosi u sebi bol i tugu. To je dio ljudskog postojanja.
Ako u trenutku kad se upoznamo osjećas bol, pričaj mi o njoj - razumjet ću. Ispričaj mi jednostavnim riječima. Ako mi ne želiš reći kako si, nemoj. Ali nemoj mi pričati o svojoj astrološkoj karti ili problematičnoj obitelji. Nemoj odmahivati glavom i govoriti kako je velika energija u pokretu ili staviti ruku na grudi i raskolačiti oči te mi bez daha šapnuti kako mnogo toga osjećaš. Reci mi nešto stvarno, jezikom ukorijenjenim u pojedinostima kao sto su krv, kosti, srce i duša.
Kakvi te okusi, zvukovi i slike ispune kad dotakneš središte vlastite tuge? Kad dotaknem tugu, ja čujem zvuk vlasi istrgnute iz vlasista. Osjećam okus krvi u ustima dok mi se usnica rasjeca o zube. Osjećam kako mi se mišići čvrsto stežu dok grlim koljena i privlačim ih prema bradi, pokušavajući se sklupčati i biti što manja kako me on ne bi pronašao iza radnog stola u mračnom kutku našeg stana.
(Oriah Mountain Dreamer)
Toliko je napisanih riječi koje mogu savršeno opisati trenutačna raspoloženja. Ja sam za ovu nedjeljnu večer odabrala ovaj tekst, uz šalicu čaja od gospine trave, tek toliko da ne dozvoli depresiji prolaz naprijed!
Post je objavljen 29.01.2006. u 19:02 sati.