U Zmajkinom gnijezdu... jesmo svi?
nedjelja, 22.01.2006.
Tajna vještina
 Pitam se koja je to tajna vještina u nekih glazbenika da krenu kvariti nešto što je već dovedeno do svaršenstva. Nedjeljno prije podne, spremam ručak, svi doma, mirna voljena atmosfera, kad iz mog starog bezimenog kuhinjskog radija krenu poznati taktovi Gibonnijeve Tajne vještine, ali u preradi Massima Savića. Majko mila. Pa čuje li on sebe? I zašto, zašto, počela sam već i na glas lamentirati, zašto imaju potrebu dirati, kopati po nečemu što je već savršeno dobro. Njegov pomalo iritantni, zavijajući glas, na nekim mjestima gotovo i falš...“još ti se raaadujeeem i svoje tajne teebi gooovorim na glas...“ Jooj! Morala sam brzo pronaći Gibotov Mirakul, čisto da izbrišem tu škripu što mi je ostala u ušima. Možda ga je nagnao stih u pjesmi – "...i lažem da sve je dobro i da bolje ne može, a može, jer znam da može!" Ali ne može. Kad Gibonni nešto radi onda to ne ide van dok nije savršeno. Pa to svi znamo. Trebalo bi zakonom zabranit prerade njegovih uradaka. Ali dobro, ne treba mene shvatiti ozbiljno, ja bih u poslijednje vrijeme štošta zabranjivala zakonom. Massima se sjećam iz davnih 80-ih. Onda sam ga voljela u Dorianu Grayu i danas ga takvog volim, volim ga u „Odjednom Ti" s Meritasicama, volim ga jer je nekad volio Baby Doll, (da li se netko uopće sjeća Rudija)... Ali ne volim ga kad ide dirati nešto što je nedodirljivo. Poslije sam ga potražila na Googleu i vidim da je taj svoj CD prerada tuđih stvari nazvao Vještina. Izjavio je slijedeće: "Fenomenalne pjesme za rasne pjevače ne pišu se svaki dan, tako da album obrada u jednom trenutku postane neminovnost. Ja sam imao veliku sreću što su moje vizije tih pjesama izvrsno prihvaćene i što na koncertima ljudi te pjesme polako smatraju mojima" Dobro. Ali, koji su to ljudi? Ne mogu mu to oprostiti. Ja do sad nisam naišla na kompletnu preradu pjesme koja mi je bila bolja od originala. Bude mi zgodno kad "uzmu" tek kratku glazbenu dionicu, pa to ukomponiraju u nešto svoje. Dopalo mi se kako je Madonna telefonirala Björnu i upitala ga: smijem li? A on joj odgovorio, 'ajde, može! I sad cupkamo u ritmu nove stvari, ali ne para uši, već ugodno podsjeća na stare dane. Pa se opet kopa po arhivu starih ploča i digitally remastered CeDeova, i to mi je ok.  |
- 18:58 - Komentari (8) - Isprintaj - #
Prosinac 2011 (1) Listopad 2011 (1) Srpanj 2011 (1) Svibanj 2011 (1) Travanj 2011 (1) Ožujak 2011 (3) Prosinac 2010 (2) Studeni 2010 (3) Kolovoz 2010 (1) Srpanj 2010 (1) Lipanj 2010 (1) Svibanj 2010 (2) Veljača 2010 (3) Siječanj 2010 (2) Prosinac 2009 (5) Studeni 2009 (8) Listopad 2009 (2) Travanj 2009 (1) Prosinac 2008 (2) Studeni 2008 (8) Listopad 2008 (4) Rujan 2008 (2) Kolovoz 2008 (4) Srpanj 2008 (2) Lipanj 2008 (4) Svibanj 2008 (7) Travanj 2008 (6) Ožujak 2008 (7) Veljača 2008 (8) Siječanj 2008 (4) Prosinac 2007 (8) Studeni 2007 (6) Listopad 2007 (6) Rujan 2007 (8) Kolovoz 2007 (10) Srpanj 2007 (11) Lipanj 2007 (11) Svibanj 2007 (13) Travanj 2007 (7) Ožujak 2007 (11) Veljača 2007 (15) Siječanj 2007 (10) Prosinac 2006 (9) Studeni 2006 (10) Listopad 2006 (17) Rujan 2006 (12) Kolovoz 2006 (11) Srpanj 2006 (7) |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Sklona porocima    System up with the top down Got the city on lockdown Drive by in the low ride Hands high when we fly by (Blue)  Kao da plivam protiv rijeke lakše bi bilo pustit se u more istih-istima ova je kuća puna sunca ove su ruke pune zvijezda moje je, moje je moje je ime drukčija tako se dobro osjećam to sam ja i neću nego biti ja moje je ime drukčija postoji nebo razloga to sam ja ja sam – drukčija (Putokazi) Late at night You're taking me home You say you wanna stay But I want you to go Say I don't love you But you know I'm a liar 'Cause when we kiss Ooh... Fire  (Des'ree) a u kosi nam žive sjećanja, uspomene smo skrili među pramenove Proust, ništa originalno trenutak... i miris velike količine netom opranog rublja ti i ja na katu iznad vešeraja sasvim slučajno hej, pa gdje si ti? rasprše se misli dok nestaje međuprostor kad isprepletu se prsti Jer ima izgubljenog vremena za kojim se nikad neće krenuti u potragu svim trenucima usprkos  skidam jutros plavu jastučnicu ispirem sjećanje na još jedan san ionako je premalo jastučnica za sve naše snove da ih sve i bacim ostaje tek besana noć i blijedo sjećanje na zbunjenost koju smo si davno već oprostili  sama na stijeni prkosim buri gledam niz cestu i čekam tebe dođi što kasnije stijena bura i cesta pričaju mi nevjerojatne priče ništa mi ne treba samo vrijeme oni što me znaju otišli su između redova ostala sam sama odbijam se povući ali ne znam koliko će me koštati sjećanje |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||