Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/zmajkovito

Marketing

Tajna vještina


Pitam se koja je to tajna vještina u nekih glazbenika da krenu kvariti nešto što je već dovedeno do svaršenstva.
Nedjeljno prije podne, spremam ručak, svi doma, mirna voljena atmosfera, kad iz mog starog bezimenog kuhinjskog radija krenu poznati taktovi Gibonnijeve Tajne vještine, ali u preradi Massima Savića. Majko mila. Pa čuje li on sebe? I zašto, zašto, počela sam već i na glas lamentirati, zašto imaju potrebu dirati, kopati po nečemu što je već savršeno dobro. Njegov pomalo iritantni, zavijajući glas, na nekim mjestima gotovo i falš...“još ti se raaadujeeem i svoje tajne teebi gooovorim na glas...“ Jooj!
Morala sam brzo pronaći Gibotov Mirakul, čisto da izbrišem tu škripu što mi je ostala u ušima.
Možda ga je nagnao stih u pjesmi – "...i lažem da sve je dobro i da bolje ne može, a može, jer znam da može!"
Ali ne može. Kad Gibonni nešto radi onda to ne ide van dok nije savršeno. Pa to svi znamo.
Trebalo bi zakonom zabranit prerade njegovih uradaka. Ali dobro, ne treba mene shvatiti ozbiljno, ja bih u poslijednje vrijeme štošta zabranjivala zakonom.
Massima se sjećam iz davnih 80-ih. Onda sam ga voljela u Dorianu Grayu i danas ga takvog volim, volim ga u „Odjednom Ti" s Meritasicama, volim ga jer je nekad volio Baby Doll, (da li se netko uopće sjeća Rudija)... Ali ne volim ga kad ide dirati nešto što je nedodirljivo. Poslije sam ga potražila na Googleu i vidim da je taj svoj CD prerada tuđih stvari nazvao Vještina. Izjavio je slijedeće: "Fenomenalne pjesme za rasne pjevače ne pišu se svaki dan, tako da album obrada u jednom trenutku postane neminovnost. Ja sam imao veliku sreću što su moje vizije tih pjesama izvrsno prihvaćene i što na koncertima ljudi te pjesme polako smatraju mojima"
Dobro. Ali, koji su to ljudi? Ne mogu mu to oprostiti.
Ja do sad nisam naišla na kompletnu preradu pjesme koja mi je bila bolja od originala. Bude mi zgodno kad "uzmu" tek kratku glazbenu dionicu, pa to ukomponiraju u nešto svoje. Dopalo mi se kako je Madonna telefonirala Björnu i upitala ga: smijem li? A on joj odgovorio, 'ajde, može! I sad cupkamo u ritmu nove stvari, ali ne para uši, već ugodno podsjeća na stare dane. Pa se opet kopa po arhivu starih ploča i digitally remastered CeDeova, i to mi je ok.






Post je objavljen 22.01.2006. u 18:58 sati.