Marketing
Rogi!
Pokazala sam malo prije Najdražoj roge preko ramena kad je otišla u školu i rekla mi - goodbye. Za one kojima nije jasan pojam rogi preko ramena, to mi tu bliže Mediteranu pokazujemo onako, na razne načine, ali u svrhu istoga: da se ne urekne nešto. Ako ide u školu i kaže mi goodbye, rogi moraju poletit. Napisala je fenomenalno dobru priču i dala mi, začudo, da je pročitam i kažem što mislim. Naravno, zmajka suzu pustila, već tamo negdje na pola priče, ali obično tako reagiram kad osjetim nešto dobro, bilo to glazba, pisani ili čitani tekst.
Znamo se ponekad šaliti onako, "ma ne zato što si moja...ali"... još samo da je naučim da ne strahuje od tuđeg mišljenja. Ne da ne mari, već da se ne ograničava razmišljajući o tome što će netko reći, misliti...
Ne može se sebi bliskom biću opisati što se osjeća u takvim trenucima. Što osjeća mama kad dijete učini prve korake, progovori prvu suvislu riječ, napiše tekst svojstven odrasloj osobi. Tko se više rastopio, ja tekstom, il' ona mojom reakcijom to je već druga tema.
Zato- rogi!
Post je objavljen 24.01.2006. u 14:28 sati.