Viatrix

Sveti Križ je brdo visoko 213 metara i nalazi se između riječkih gradskih četvrti Gornja Vežica, na jugu, i Draga, na sjeveru.



Autom smo došli sve do parkirališta na brdu Sveti Križ koje se nalazi uz zgradu Astronomskog centra Rijeka. Do njega se dolazi sa strane Gornje Vežice.



Zgrada je izgrađena 1941. godine kao vojna utvrda s četiri istaknute kule. 2001. godine, u sjeverozapadnoj kuli, ugrađen je teleskop koji je zaštićen pokretnom astronomskom kupolom i tako je osnovana prva riječka zvjezdarnica.



Na vrhu utvrde je terasa ugostiteljskog objekta koja je ujedno i vidikovac s kojeg se pruža lijep pogled na istočni dio grada Rijeke (Pećine, Donja i Gornja Vežica) i Riječki zaljev te na njegovo brdovito zaleđe (Draga).



S istočne strane utvrde je uređen park s betonskim klupama i bista Jurija Aleksejeviča Gagarina (Klušino, 9. ožujka 1934. – Novosjolovo, 27. ožujka 1968.), prvog čovjeka u svemiru (12. travnja 1961.).



Odlučili smo posjetiti i obližnju crkvu sv. Križa koja je udaljena dvjestotinjak metara stazom jugoistočno od utvrde.



Crkva sv. Križa je jednobrodna građevina i na pročelju ima preslicu s jednim zvonom. Crkva se prvi put spominje 1607. godine kada je za nju nabavljena nova slika. U crkvi se nalazi oltar iz 1676. godine. U crkvi je 1724. godine vršen zavjet zbog kolere u Rijeci. U 20. stoljeću crkva je nekoliko puta obnavljana. Prvi put bilo je to 1911. godine kada je i proširena. 1975. godine je pokrenuta inicijativa za njenu obnovu koja je dovršena 1976. godine.



Karta s lokacijom Astronomskog centra Rijeka i Crkve sv. Križa.

Monrupino (slovenski Repentabor) je općina (857 stanovnika – 2023. g.) u pokrajini Trst, regija Furlanija-Julijska krajina. Općina se sastoji od tri naselja: Col (sjedište općine), Fernetti (Fernetiči) i Repen.



Zapadno od naselja Col je marijansko svetište Monrupino (santuario di Monrupino ili di Santa Maria Assunta) koji se smjestio na vrhu brda Tabor (418 mnv), koje nosi naziv od slavenske riječi za utvrđivanje. U naselju Col na cesti SP9 (Strada Provinciale 9 del Vipacco – pokrajinska cesta 5 Vipava), koja povezuje Opicinu (Opčine), Općina Trst, i granicu s Republikom Slovenijom, je raskršće s cestom koja vodi na vrh brda Tabor i duga je petstotinjak metara. Nekoliko desetaka metara od raskršća u pravcu svetišta je kapelica Col (cappelletta di Col).



Cesta prolazi pored gradine Monrupino (castelliere di Monrupino) koja datira iz sredine drugog tisućljeća prije Krista. Naselje je bilo branjeno s dva suhozida izgrađena na brežuljku na različitim nadmorskim visinama. Gornji zid je imao opseg od oko 150 metara, dok je donji zid imao opseg od oko 280 metara. Na području gradine je bilo poprište okršaja Histra i Rimljana. Na mjestu prapovijesne gradine rimljani su podigli castellum, a potom je postala i utvrda koja je bila neosvojiva tijekom napada Turaka.



U svetište Monrupino smo ušli kroz monumentalna vrata s istočne strane.



Tu se nalazi jednobrodna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije (chiesa di Santa Maria Assunta), kuća pokrivena škriljama koja je izgrađena na vrhu vapnenačke stijene (rocca) i zgrada župnog dvora.



Rocca di Monrupino je jedno od mitskih mjesta na Krasu na kojem je vjerojatno marijanski kult aktivan od 6. stoljeća i povezan je s ukazanjima Madone lokalnim stanovnicima. Krajem 15. stoljeća je utvrđena stvaranjem tabora i jedina je te vrste u Italiji. U podnožju se nalaze dvije ledenice, najbolje očuvane na Krasu.



Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije je izgrađena na mjestu starije 1512. godine. U 18. stoljeću crkva je obnovljena, a zvonik visok 19 metara na pročelju je podignut 1802. godine.



U unutrašnjosti crkve se nalazi oltarna pala s prikazom Presvetog Trojstva, naslikana u 19. stoljeću, te svetog Roka iz 1899. godine. Oltar je u baroknom stilu i ima kipić Mojsija s pločama deset zapovijedi i sliku Bogorodice s djetetom.



Sa "stijene", s koje se pruža lijep pogled na sve strane svijeta, spustili smo se stepenicama i izašli kroz vrata na zapadnoj strani zidina.



Karta s lokacijom svetišta Monrupino.

Na cesti Ž5119, oko dvanaest kilometara od naselja Prodol (D66, Pula – Matulji), nalazi se naselje Kavran koje se razvio na visoravni koja je oko 150 metara iznad razine mora. Kavran je prema popisu stanovništva iz 2021. godine imao 121 stanovnika, u sastavu je Općine Marčana. Na najvišem dijelu visoravni, lokalitetu poznatom kao Gromača (156 mnv), bila je neolitička gradina. U antičko doba je visoravan oko današnjeg Kavrana bila strateški važna za pogled na Kvarner. Tijekom srednjeg vijeka je pripadao mutvoranskom kaštelu, odnosno pulskom biskupu. U 16 stoljeću je izgubio gotovo sve svoje stanovnike od posljedica epidemija kuga i raznih ratova. Potom je ponovno naseljen izbjeglicama iz Dalmacije i Boke kotorske u 17. i 18. stoljeću.



U Kavranu, pored crve sv. Jeronima, započeli smo šetnju s kojom ćemo se spustiti do razine mora.



Crkva sv. Jeronima je jednobrodna građevina sa sakristijom i bočnom kapelom. Crkva se spominje 1300. godine, a obnovljena je u 18. stoljeću. U unutrašnjosti su tri kamena oltara. Na pročelju crkve je zvonik, a u krug crkve se ulazi kroz kameni lučni prolaz.



Iza crkve smo primijetili zanimljive tri kamene stepenice za popeti se na krov, a nekoliko metara dalje je cisterna s jednim bunarskim grlom.



Nastavili smo dalje cestom Ž5119 prema jugu.



Nakon dvjestotinjak metara stigli smo do putokaza prema Puli, Ližnjanu, Valturi, Luci Budavi i Medulinu.



Pored raskršća se nalazi spomenik palim borcima iz Drugog svjetskog rata i ruševna zgrada koja mi izgleda kao da je tu nekada bila škola.



Dalje smo nastavili u smjeru putokaza, cestom Ž5119.



Ubrzo smo izašli iz naselja Kavran i s desne strane, u daljini, primijetili naselje Valturu.



Malo dalje cesta Ž5119 prelazi s asfaltirane u makadamsku. Ubrzo smo prošli pored nogometnog igrališta koje se nalazi uz prije spomenutu Gromaču.



Cestu Ž5119 smo pratili do njenog zavoja u lijevo, tu smo nastavili ravno širokim šumskim putem.



Na mjestu gdje šumski put počinje skretati u lijevo na kratko smo ga napustili.



Skrenuli smo desno, u šumu, jer smo na topografskoj karti, blizu puta, primijetili oznaku koja pokazuje neki izvor ili nešto slično.



U šumi smo pronašli razbacanu gomilu kamenja koji su možda ostaci neolitičke gradine i, možda, ostatke nekadašnjeg kamenog bunara koji je zatrpan. U gustoj vegetaciji su se mogli primijetiti obrisi kružnog suhozida. Da li je to nekadašnji bunar i da li je on označen na topografskoj karti?



Vratili smo se nazad na široki šumski put i na mjestu gdje se počela vidjeti cesta Ž5119, skrenuli smo desno na uži šumski put.



Šumskim putem smo tri puta presjekli cestu Ž5119.



Na mjestu gdje put skreće u desno polako se kroz vegetaciju počinje vidjeti more, zaljev Budava.



Na toj dionici, s desne strane puta u vegetaciji, primijetili smo da se tu nekada nalazio kamenolom i na više mjesta smo primijetili ostatke nekadašnje kamene prometnice. Moguće je da je ovuda prolazila Flavijevska cesta koja je iz obližnjeg Nezakcija (Nesactium) vodila prema sjeveru.



Na mjestu gdje je kameni nasip nekadašnje prometnice, otvorio nam se lijep pogled na Budavu, točnije na uvalu Mala Budava.



Ubrzo smo došli do našeg cilja, spustili smo se na razinu mora, u Luku Budava koja se nalazi na ulazu u uvalu Vela Budava.



Tu se nalazi nekoliko objekata. Najveći objekt je poslovna zgrada uzgajališta riba i školjaka Budava koje se nalazi u zaljevu. U toj je zgradi između dva svjetska rata bila postaja financijske straže. Malo dalje izvan luke smo primijetili kamenu ruševnu kuću.



Zaljev Budava je uvučen u kopno oko 2,5 km i ima oko 5 kvadratnih kilometara. U vanjskom dijelu, između rtova Lastva (na sjeveru) i Cuf (na jugu) širok je oko 600m, a u središnjem dijelu oko 400 m, a najveća dubina iznosi oko 40 m. Unutarnji dio zaljeva se račva na uvalu Vela Budava, prema sjeveru, i uvalu Mala Budava, prema jugu. Zaljev je potopljeni dio drage Mandalena koja ima ukupnu dužinu, sa zaljevom Budava, od oko 8 kilometara. Prostire se preko uvale Vela Budava prema sjeveru. Dragom povremeno teče potok Kanal. Na obali Male Budave ima slatkovodnih izvora. U prapovijesti i antici Budava je bila luka histarske gradine, a poslije i rimskog municipija Nezakcija (Vizače). To je bila glavna histarska luka za male brodice kojom su nadzirali ulaz u Kvarnerski zaljev.



Karta s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 2,32 km.

Na nerazvrstanoj cesti koja povezuje naselje Žminj (Ž5077), kod groblja, i naselje Mužini (L50132; na kojoj smo se vozili u izletu Gradišće – potraga za žminjskim "blizancem") nalazi se zaseok Leprinčani (oko 20 stanovnika), dio naselja Mužini, Općina Žminj.



Oko zaseoka Leprinčani su četiri zanimljive kapelice koje ćemo posjetiti u ovom izletu. Izlet smo započeli kod prve kapelice koja se nalazi osamstotinjak metara od ceste Ž5077.



Na kapelici je uklesan natpis "HVALJEN ISUS I MARIA/OVI. SPOMEN. POSTAVILI/ANTUN. I MARIA./ERMANN. ROĐENA RAVNIĆ/DNE. 3.1.1913" koji završava datumom kada je podignuta.



Od kapelice smo nastavili asfaltiranom cestom prema jugozapadu.



Cesta je na više mjesta omeđena suhozidom i nakon devetstotinjak metara ulazi u zaseok Leprinčani.



Tu je raskršće nasred kojeg se nalazi kapelica trostruka lica.



U jednoj niši se nalaze kipovi Djevice Marije, Isusa Krista i Raspela, u drugoj meni nepoznati svetac, a u trećoj kip svetog Antuna Padovanskog.



Na svakom "licu" je napisana 1936. godina, kada je kapelica podignuta.



Nastavili smo dalje prema jugoistoku i ubrzo stigli do još jedne kapelice.



Kapelica je dijelom obrasla bršljanom. Na vrhu se može pročitati "HVALJEN ISUS I MARIJA", dok ispod "JOSIP MILOTIĆ" i "1913", tj. godina izgradnje.



Nastavili smo dalje i nakon nekoliko metara došli na makadamski cestu i s desne strane ceste primijetili kamenu slavinu.



Kada smo došli do kraja makadamske ceste nastavili smo starom cestom omeđenom suhozidima i obraslom vegetacijom. Na toj cesti, blizu zaseoka Leprinčani, mislili smo da se nalazi kapelica s tri reljefa, kojoj smo na Google Earth-u vidjeli fotografije locirane na toj cesti.



Nakon nekoliko stotina metara smo ustanovili da se tu ne nalazi gore spomenuta kapelica. Odlučili smo se vratiti nazad u zaseok. U zaseoku smo sreli mještana koji nam je objasnio kako doći do kapelice s tri reljefa.



Na kraju makadamske ceste skrenuli smo na poljsku cestu uz vinograd, prošli pored betoniranog pojilišta i došli do makadamske ceste.



Na makadamskoj cesti smo skrenuli desno i ubrzo stigli do kapelice s tri reljefa iz 1734. godine.



Reljefi su: kalvarije, nepoznatog svetca koji je oštećen i svetog Antuna Padovanskog.



Ispod reljefa kalvarije je slijedeći poduži natpis: “Pecatori che qui ovi pasate ovi un pezzo rimirate Gesů Cristo apassionato alla croce in agonia sta la Vergine Maria. Fate dunque compagnia con un Pater Ave Maria 1734” (Grešnici koji ovdje prolazite, zastanite i pogledajte Isusa Krista križu i Djevicu Mariju u mukama. Zato se družite s Pater Ave Maria 1734).



Nakon kraćeg odmora krenuli smo cestom prema sjeveru. Cesta se proteže između suhozida i nakon jednog kilometra stiže do kapelice s početka izleta. Na toj cesti smo s desne strane, u jednom polju, primijetili kažun u daljini.



Karta zaseoka Leprinčani s posjećenim kapelicama.



Dužina rute 3,08 km.

Na cesti L50132 koja povezuje ceste Ž5097 (Kanfanar – Svetvinčenat), D77 (Vodnjan – Rogovići pored Pazina) i Ž5077 (Barban, D66 – Okreti, D303, čvor Kanfanar Istarski ipsilon A8/A9), oko dva kilometra od ceste Ž5077, nalazi se naselje Gradišće. Gradišće je prema popisu stanovništva iz 2021. godine imalo 45 stanovnika i administrativno je u sastavu Općine Žminj. Od kamena iz obližnjeg kamenoloma izrađeni su stupovi oltara i brojni drugi detalji župne crkva sv. Mihovila Arkanđela u Žminju. U naselju je sačuvano niz kuća s baladurima (karakteristični arhitektonski element istarske ruralne kuće; otvoreni ili natkriveni vanjski hodnik ili terasa sa stubištem na razini prvoga kata) koji datiraju s početka 19. stoljeća. Navodno se na brdu (361 mnv) istočno od naselja Gradišće nekada nalazilo naselje "blizanac" obližnjeg Žminja, poznato među lokalnim stanovništvom kao Stari Žminj.



Auto smo parkirali kod raskršća (Žminj – Gradišće – Gržini) sjeverno od naselja Gradišće, iz pravca Žminja (cesta Ž5077), pored kapelice obitelji Matica ispred koje se nalaze dva kamena.



Kapelicu je podignuo 1929. godine Antonio Matica, a izrađena je u domaćoj radionici u obližnjem naselju Vadediji. Na vrhu kapelice hrvatskim je jezikom napisano "Hvaljen Isus", dok je u donjem djelu isklesan slijedeći natpis "GIMINO MATICA FRADELAN ANTONIO Fu. Giov. VILA GRADISCIE 1929", a na bočnim stranama kapelice nalazi se križ.



Krenuli smo prema jugu i ubrzo ušli u naselje Gradišće.



Na raskršću, na izlazu iz naselja, skrenuli smo lijevo, prema jugu, te izašli iz Gradišća.



Desetak metara dalje smo napustili asfaltiranu cestu tako što smo skrenuli lijevo na šumsku cestu.



Šumska cesta se lagano uspinje te vodi prema vrhu brda na kojem se navodno nekada nalazio Žminjski "blizanac".



Putem prema vrhu brda sam razmišljao o nazivu naselja Gradišće i o mogućnosti da proizlazi od starog grada, podgrađa ili nečeg sličnog.



Kada smo došli na vrh brda započeli smo istraživanje područja.



Područje je bogato isprepletenim suhozidima od kojih je većina obrasla mahovinom. Da li su novijeg datuma ili su to ostaci "blizanca"? Meni je ljepše i romantičnije pomisliti da su to ostaci "blizanca".



Na jednom mjestu smo primijetili šire kamene temelje, kao da su ostaci gradskih zidina.



Iako je brdo obraslo vegetacijom, s jednog mjesta smo uspjeli doživjeti pogled, prema Učki, kakav je bio iz vremena kada se ovdje nalazilo naselje.



Spustili smo se šumskom cestom nazad do asfaltirane ceste,...



... došli do raskršća u naselje Gradišće i skrenuli lijevo.



Nakon dvjestotinjak metara smo došli do središnjeg trga na kojem se nalazi boćalište i kapelica.



Na kapelici je kamena ploča s teško čitljivim tekstom, a na dnu je broj "1901.", vjerojatno godina izgradnje.



Nastavili smo dalje prema sjeveru, izašli iz naselja Gradišće i nakon tristotinjak metara došli do raskršća Žminj – Gradišće – Gržini gdje smo završili potragu za žminjskim "blizancem".



Karta naselja Gradišće s posjećenim lokacijama.



Dužina rute 1,55 km.