Usputne bilješke

Vrući srpanjski dani možda nisu idealni za boravak na otvorenom, ali ako se probudite dovoljno rano možete uloviti još ostatke noćne svježine i provesti nekoliko ugodnih sati u prirodi. Tako smo se moj neumorni mlađi sinovac osmogodišnjak i ja ranom zorom zaputili u Moslavinu gdje su nas dočekali biglica Biglica i prijatelj Dinko. Oni su nas u ulozi srdačnih i stručnih vodiča, vičnih lokalnim prilikama i puteljcima, odvezli i odveli u unutrašnjost Moslavačke gore. Cilj nam je bio Jelengrad, zidine utvrde koja datira iz trinaestog stoljeća čak.

Dobar dio puta prevalili smo autom da bi tek zadnjih petnaestak minuta pješačili do relativno dobro očuvanih zidina Jelengrada. Nakon početnog razgledavanja smjestili smo se u jedan odjeljak do kojeg nije dopiralo sve jače jutarnje sunce. Kako je Dinko sa sobom uzeo gitaru imali smo priliku isprobati kakvu akustiku nude visoki, stari zidovi među kojima smo se našli. To se pokazalo kao pun pogodak, pa smo tako uživali u zvucima gitare i zajedno pjevali i plesali, onako spontano, neplanski.

Nismo se ipak dugo zadržali, doma smo bili prije ručka. Čak i u vrlo šumovitoj Moslavačkoj gori vrelo srpanjsko sunce ne dopušta duži boravak vani. Ono vremena što smo proveli među zidinama i stablima bilo je dovoljno da izlet proglasimo uspješnim uz međusobni dogovor da ćemo se u Moslavačku goru vratiti i potražiti neke druge znamenitosti i lokalitete kojih ima poprilično. U nastavku su fotografije od kojih je neke svojim pažljivim okom kroz objektiv naciljao i kadrirao moj osmogodišnji planinar koji se uz Biglicu ponajbolje proveo.