Usputne bilješke

Kad? Sad! naziv je albuma, a oni su Mel Camino, velikogorički pop rock sastav čiji je vokal i autor stihova živopisni Zlatko Majsec kojeg sam imao priliku nedavno upoznati. Mel Camino glazbena je činjenica koja traje desetak godina, međutim meni su do sad bili nepoznati, pa je slušanje albuma iz naslova otkriće. Kad? Sad! četvrti je po redu studijski album ovog zanimljivog sastava. To je poletan i energičan uradak nošen uglavnom odlučnim rifovima električne gitare i razigranih bubnjeva, ali moj početni dojam je kako je glazba samo kulisa za originalne i britke Majsecove stihove koje on sam kroz pjevanje izvrsno interpretira. Kad? Sad! u cijelosti je dostupan na Youtubeu gdje sam ga poslušao nekoliko puta. Prilično me se dojmio, pa utiske prenosim ovdje na blogu.

Album otvara stvar „Novo vrijeme“ za koju je prava šteta što je, čini mi se, ostala ispod radara glazbenih urednika domaćih radio stanica. To je pjevna i lako pamtljiva melodija koja ima sve preduvjete postati ono što često volimo nazvati hit. Stihovi: Novo vrijeme / Novo vrijeme je / Mijenjaj sebe / Ne optužuj svijet, ovom slušatelju bili su tek pozivnica da odškrine vrata muzičke kutijice Mel Camina. Taj dobar prvi dojam dodatno je pojačan odličnim video spotom u kojem članovi benda i brojni drugi defiliraju po dugoj ravnoj pisti kao na pokretnoj traci, tvoreći svojevrsni, razigrani, nesimetrični rock marš. Nastavak slijedi uz pjesmu „Vidova“ u kojoj prije svega dolazi do izražaja Zlatkov talent da se stihovima kreativno izrazi. Osebujni autor kao da priča priču u čijoj je srži znakovito pitanje: Dal' to samo trebam nju / Il' sam samo zaljubljen / u iluziju o njoj. Dojmljiva solo dionica na gitari u središnjem djelu točka je na i ljubavne priče kojoj se u ulozi slušatelja vrijedi vraćati. Treća stvar na albumu "Škvadra" poletna je pop oda koja slavi mladost i slobodu. U maniri beogradskih Idola, brzog je tempa i snažne energije, ali je istovremeno i nostalgična i sjetna u jednoj gotovo pa idealno doziranoj mjeri. Praćena je izvrsnim spotom u kojem se izmjenjuju kadrovi urbanog središta Zagreba, po čijim poznatim vedutama hodaju, trče, skejtaju, vesele se i punim plućima udišu život mladi ljudi okupljeni u veselu škvadru. "Iz dana u dan" poetski je narativ o svakodnevici koja se ponavlja u ritmu ustaljene kolotečine, ali joj Majsec u maniri pjesnika stvaratelja pokušava stati na put i učiniti je zanimljivijom. Stihovi: Pokušavam zaobići taj tamni val / a velik je k'o ocean, slikoviti su i znakoviti, kao da pozivaju da od svakog dana trebamo i moramo uzeti i ukrasti za sebe više. U središnjem djelu raskošan je gitarski i bubnjarski krešendo koji mami slušatelja da potenciometar pokraj kojeg piše volume odvrne na najjače. Peta stvar po redu naslovljena je jednostavno „Matoš“. Muzički to je spoj ranog Zabranjenog pušenja i EKV-a, takav je dojam na mene ostavila. Stihovi refrena optimistično uvjeravaju slušatelja da „problema nema, nema, nema, nema i nema, te da se poslije oluje, oluje, oluje, oluje, oluje sunce izaći sprema“. Praćena je zanimljivim video uratkom u kojem se isprekidani kadrovi nakratko zamrzavaju čineći efekt svojevrsnog stroboskopa. „Rulet“ govori o kockanju i noćnom životu, o „igri u kojoj nije bitan dobitak, već da se ubiju sati“. Refren ove stvari, kao i većine na albumu, sadržava brojne stihove koji se ne ponavljaju, što sugerira da njihov pisac ima puno toga za reći. Odsvirana je u klasičnoj rock maniri s gitarom u prvom planu, koja je opet praćena bogatim bubnjevima i suverenim basom na kojem melodija počiva. „Lego kockice“ podsjetila me na legendarni bend Buldožer, odlučna je i brza. U njoj se Majsec opet vraća neiscrpnoj temi, vezama i muško-ženskim odnosima koje se mogu nadograđivati ili rastavljati kao Lego kockice. Osma po redu je „Crno crni svijet“. Sadrži laganiji uvod i ostavlja pomalo mističan dojam, te traži od slušatelja povećani emotivni angažman i pažnju kako bi bila u punini doživljena. Na kraju sadrži glazbeni solo brzog marširajućeg ritma koji bi se u slobodnijoj interpretaciji mogao nazvati punkom. „Svaka oluja“ sadrži senzibilne stihove: Snovima krpam rupe / što na srcu tu odavno pronašle su dom. ili Putem otkrivam da svaka oluja / uvijek žuri da postane bonaca. Melodična gitara na kraju podsjeća na britanski sastav Wishbone Ash koji kao i Mel Camino stihove pakira u jedan pomalo sjetan, ali konkretan rock aranžman. „Kolumbo svoje duše 2“ govori o svojevrsnoj dualnosti, potrebi da se putuje i bude na jednom mjestu u isto vrijeme. Skreće pažnju na proturječnosti unutar sebe, o dva Ja. Krenuo sam zapisivati stihove refrena te završne stvari, ali toliko su brojni da bi uzeli previše mjesta, pa sam odustao. To je možda najbolji dokaz da se Majsec uz pomoć ostalih članova Mel Camina ne ponavlja, već u svakoj novoj strofi iznova dojmljivo i inovativno stvara.

Kad bi me netko pitao što bih na ovom albumu mijenjao, rekao bih: Skoro ništa. Kad? Sad! Zaokružena je kompaktna cjelina od deset stvari, stvaranju kojih je posvećena prilična pažnja, čini mi se. Dodao bih možda nešto više glazbene raznolikosti, na mjestima možda još poneki instrument ili prateći vokal. Jednu ili dvije pjesme bi za nijansu usporio i usmjerio prema onome što zovemo rock balada. Međutim iz bez tih zamišljenih intervencija album je u cijelosti odličan. Do samog kraja slušanja zadržao se moj početni dojam da je više nego solidno muziciranje benda idealna platforma za britke, ali emotivne Majsecove stihove, koji traže pažljivo slušanje. Mel Camino mi je kao što rekoh glazbeno otkriće, kojem ću se zasigurno u budućnosti vraćati i iznova ga otkrivati. Vjerujem da su live nastupi ovog benda energični i zvukom prštavi. Čim se ukaže prilika, iz prve ruke ću to provjeriti i ovdje na blogu ponešto o tome zapisati.





Mel Camino - Novo vrijeme
Mel Camino - Škvadra
Mel Camino - Matoš