Usputne bilješke

Kako koga, pa most naravno! Oni koji duže prate moje objave znat će o čemu govorim i da nisam prolupao. Da sad ne ponavljam priču o traženju i ne objašnjavam o kojem i kakovom mostu se radi, ovdje je link na tekst o četiri neuspješne potrage.

Ovaj, peti put odlučio sam promijeniti taktiku. Odustao sam od upornog probijanja kroz gustiš šume Žutice i zaobilaznim putem kroz mjesto simboličnog naziva Okoli dolazim do famoznog mosta na Česmi. Skoro sam i danas odustao nakon što je na pola puta počela škrapati kiša. Sreća da nije potrajalo i da sam mogao dalje pedalirati. Dugo se skrivao na rubu šume i izmicao mi, ali mislim da me od Okola nije očekivao, pa mu se po nasipu neprimjetno prikradam. Zatičem ga kako nonšalantno kunja, uljuljkan u ptičji pjev, što dopire iz šume. Moram priznati da nisam očekivao da je tako velik, mislio sam da je to mala ćuprija, koja je samo pokrov naftnim cijevima, ali to je zapravo jedan lijepi viseći most. Prilično je dugačak i dovoljno širok da ga se može sigurno prehodati. Ako se slobodnije gazi, onda vibrira i podsjeća da je ispod duboka i muljevita Česma, pa treba biti oprezan. Taj most zapravo vodi u gustu neprohodnu, blatnu Žuticu, ali ga koriste samo rijetki ribići, lovci i možda naftni radnici i šumari. Ne vodi zapravo nikamo i kao da je sam sebi svrha, zato mi je poseban i zanimljiv. Zadovoljstvo je bilo tražiti ga, pa je time i današnji pronalazak poseban događaj. Taj most je kao moje biciklističke vožnje, koje nemaju neki poseban cilj. Užitak je uglavnom u putovanju, a ne u stizanju. Činjenica da sam do njega došao biciklom, stvara mi posebno zadovoljstvo. Ipak su ovo zlatne žbice i treba ponekad opravdati reputaciju i ambiciozan odabir imena. Da ne bi pomislili kako sam sve umislio, u nastavku je dokazni materijal da sam ga našao. :-)