Usputne bilješke

Tko o čemu, ja o Žutici, no ovaj put ne iz prve ruke, već inspiriran izvrsnim dokumentarnim filmom „Čudesna šuma Žutica“ što je jučer premijerno prikazan u prepunoj „maloj sali“ Pučkog otvorenog učilišta Ivanić-Grad. Redatelj i snimatelj filma je Zoran Ožetski, ljubitelj prirode i moj sugrađanin. Ožetskog sam upoznao kroz bavljenje fotografijom, što je medij kojim se on odlično izražava. Njegov snimateljski i redateljski rad do ove premijere bio mi je u dobroj mjeri nepoznat, pa je tim više film ugodno iznenađenje, koje me potaknulo na pisanje ovog teksta. Projekcija i prateća izložba fotografija istog autora, bile su prvorazredan, kulturni događaj, lokalnog karaktera, kojem su nazočili brojni gledatelji, tvorci filma, učenici, članovi udruga, djelatnici Hrvatskih šuma, predstavnici grada Ivanić-Grada i Zagrebačke županije, koja je podsredstvom javne ustanove „Zeleni prsten“ sufinancirala ovaj, hvale vrijedan uradak.

Podnaslov filma je „Između dvije poplave“ i to je osnovni vizualni narativ i potka na kojoj se zasniva priča o Žutici. Već uvodne scene, u kojima se kamera blago uzdiže kroz žuto lišće, što pada s drveća, da bi nadvisila krošnje i iz ptičje perspektive ponudila jedan nesvakidašnji pogled, najavljuju poseban audio-vizualni doživljaj. U ulozi voditelja-pripovjedača pred objektiv staje zaljubljenik u prirodu i dobar poznavatelj Žutice dipl. ing. šumarstva Zlatko Bublić, koji na početku gledatelja upoznaje sa osnovnim podacima o šumi, stavljajući naglasak na sezonske poplave, po kojima je šuma karakteristična i koje napajaju zemlju, donose hranjive tvari i omogućavaju, kako kaže, eksploziju života. Dok ing. Bublić nadahnuto govori, nižu se fascinantni prizori ogromne količine vode, što se razlila u niže dijelove šume i pretvorila ju praktički u jezero. Iznad nje nadvijaju se krošnje hrasta lužnjaka, poljskog jasena, crne johe i vrbe. Uvodni kadrovi najavljuju i mnoštvo životinjskog svijeta, koji je bio spreman „pozirati“ pred znatiželjnom i strpljivom Zoranovom kamerom.

Priča počinje na kraju zime, odnosno s topljenjem snijega i obilnom kišom, kroz koju snimke iz zraka nude jedan nestvaran pogled odozgora. Voda je zaposjela niže dijelove šume, ali to neće dugo trajati. Već u rano proljeće iz viših predjela voda se povlači i tlo se počinje zagrijavati, dok se u onim najnižim zadržava tokom cijele godine. Dok glas naratora Željka Tomca gledatelja upoznaje s utjecajem vode na izgled šume i prilike u njoj, gledamo snimke bogatog raslinja što čini takozvane močvarne zajednice i šume divova, hrasta lužnjaka i običnog graba. Upoznajemo bare, mrtvice i lokve koje nemaju doticaj sa matičnim tokovima, ali se pune vodom u vrijeme poplava i kiša. U takvima ili uz njih žive, ili se okupljaju radi parenja i hranjenja, razne vrste kukaca, žaba, vodozemaca, gmazova, riba, ptica i sisavaca. Film skreće pažnju na potrebu očuvanja takvih močvarnih staništa, koja je čovjek za svoje potrebe u dobroj mjeri isušio. Zlatko Bublić upoznaje nas sa zanimljivim stanovnikom Žutice, malim vodenjakom, koji u vrijeme parenja razvija posebnu leđnu peraju. Film donosi i crticu o dabrovima, čija je autohtona populacija prije više od sto godina nestala s područja Posavine, da bi 1996. bili ponovno naseljeni baš u Žuticu, gdje su se dobro prilagodili i udomaćili. Zelenilo i šarenilo prevladava na snimkama proljetnica, cvjetnica, šaša i mahovine što se u kasno proljeće rašire po šumskom tlu. Pažnju plijeni i kružni rakurs velike kolonije šumskih mrava koja se raširila oko velikog starog panja. Upoznajemo kockavicu, ugroženu biljku, simpatičnog cvijeta crveno-bijelih šara nalik šahovnici, po kojima je kod nas dobila ime. Pomalo dramatičan utisak ostavlja glasna grmljavina, vjetar i dugotrajna kiša koja uzrokuje ljetnu poplavu. Ta navala obilne vode za neke je životinje „dramatična borba za opstanak.“ Film donosi fascinantan i, prosječnom gledatelju nepoznat podatak, da je u Žutica druga najveća nizinska šuma u Hrvatskoj, a u njoj je pronađena četvrtina od ukupnog broja vrsta vodozemaca i gmazova, koji žive u našoj zemlji. Laganu zebnju izaziva krupni plan trulog debla u kojem se sklupčala riđovka, jedina zmija otrovnica koja nastanjuje Žuticu, dok mala bara nudi pogled na simpatičnu gatalinku, jednu od najmanjih žaba u Europi. Film nudi i odgovor na pitanje kako je Žutica najvjerojatnije dobila ime, po velikoj žutilovki, grmolikoj biljci izraženih, žutih cvjetova. Važan dio bogatog eko-sustava Žutice su i poplavni pašnjaci uz njen rub, Gospođica i Behec. Zahvaljujući donekle očuvanom tradicionalnom načinu uzgoja stoke, velika stada konja i krava na tim livadama možemo vidjeti i danas. Na rubovima tih livada raste, između ostalog, svilenica, biljka bogatog ružičastog cvijeta, koji privlači brojne, kukce. Ljetna žega uzrokuje isušivanje mrtvica i rukavaca, što se dobro vidi u pomalo dramatičnim kadrovima riba koje se panično gužvaju u plitkoj muljevitoj vodi ili zmije ribarice, koja razjapljenim čeljustima guta jednu od njih. Sredinom srpnja Zlatko i Zoran u gustim krošnjama starih hrastova uspijevaju pronaći i snimiti gnijezdo crne rode, oprezne i plašljive ptice selice, koja je u stanju odletjeti i do trideset kilometara od gnijezda, u potrazi za hranom za uvijek gladne ptiće. U podnožju na vlažnom šumskom tlu pažnju privlače razne gljive, specifična vrsta negdje na pola puta između biljke i životinje. Uzdah oduševljenja prisutne publike, posebno one najmlađe, začuje se dvoranom dok na platnu gleda, u kontra svijetlu izvrsno snimljenu snimku crvenih mrava, koji visoko u vis štrcaju mravlju kiselinu, dok ih voditelj žutičke priče „napada“ rukom. Jesen, koja se u šumu „ušuljala,“ donosi bogatstvo zlatno-žute boje, što je opet najdojmljivije na snimkama iz zraka. S dolaskom jeseni nastupaju kiše i obilje vode koja će još jednom, dok se biljke i životinje pripremaju za dugu tešku zimu, zatvoriti prirodni ciklus u čadesnoj šumi Žutici.

Žutica je meni poligon za biciklističke vožnje, duge hodnje i trajna inspiracija fotografiranje i pisanje. Ona je bila tema mojeg prvog teksta ovdje na blogu , a zahvaljujući ovom inspirativnom dokumentarnom filmu, raširila se kroz duge retke i u ovom sto prvom. Odlazit ću naravno u Žuticu i nadalje, s više razumijevanja i puno novih spoznaja o njenom biljnom i životinjskom svijetu, što mi ih je ovaj uradak priuštio. On je svima dobra pozivnica da Žuticu posjete i potvrda mojeg uvjerenja da je uistinu čudesna.

Trailer: Čudesna šuma Žutica