Usputne bilješke

Tijekom večeri prisustvovao sam u ivanićgradskoj župnoj crkvi, zajedno sa svojim klincima, dječjoj polnoćki, koja je započela u 20 sati. Prethodno smo imali priliku poslušati kratki koncert dječjeg zbora, koji je izveo nekoliko prigodnih Božićnih pjesama, nakon čega je započela sama misa. Kad je došlo vrijeme popovijedi, mladi svestrani ivanićki župnik uzeo je bežični mikrofon, prišao bliže djeci, koja su sjedila u prvim redovima i obratio im se s par pitanja: „Znate li vi djeco, što je Božić? Tko se rodio na Božić? Gdje se rodio Isus?“ Klinci su uglas zainteresirano odgovarali. Nakon toga pitao je hoće li netko od njih prići bliže i malo mu pomoći oko propovijedi. Većina starije djece sramežljivo je pognula glavu, pogledavajući se međusobno. Odvažio se možda najmlađi među njima, jedan simpatični dječak, trogodišnjak otprilike. Propovjednik je tada skupa s njim sjeo ispred jaslica pokraj oltara i otpočeo zanimljiv razgovor, koji su druga djeca i brojni odrasli sa zanimanjem i povremenim oduševljenjem pratili. Pitao je tako dječaka o malenom Isusu, štalici, jaslicama, anđelima, njegovim roditeljima, životinjama, mudracima i još koječemu. On je simpatično odgovarao, a ako nije znao koji odgovor, župnik mu je, diskretno sa smiješkom na licu, prišapnuo. Rekao mu je tako između ostalog kako je navješteno: „Djevica će začeti i roditi sina i dat će mu ime Emanuel – što znači: Bog je s nama.“ Dječak se nakon desetak minuta vratio ostalima, a propovjednik je ustao i nastavio nadahnuto govoriti, spomenuvši još nekoliko puta ime Emanuel, naglašavajući njegovo značenje i poruku koju nosi. Na samom kraju propovijedanja, ponovno je pozvao dječaka kako bi mu zahvalio na sudjelovanju i pomoći, upitavši ga pri tom kako se zove. Dječak je tada glasno u mikrofon izgovorio: „Emanuel“. Župnik ga je pomalo u nevjerici upitao: „Zaista s zoveš tako?“ a dječak je odgovorio potvrdno. Župnik je nakon toga podigao glavu i širom otvorenih očiju pogledao brojne okupljene vjernike rekavši: „I što reći!? Sretan vam Božić!“