Usputne bilješke

Izašao je iz stana nakon još jedne maratonske rasprave u kojoj su oboje ponovili po tko zna koji put iste suprotstavljene argumente. Kad je zakoračio na stubište učinilo mu se da iznutra čuje tihe jecaje. Na trenutak je pomislio vratiti se unutra i utješiti je, ali odustao je od toga. Odlučio je kako će to učiniti ujutro kad ustukne ljutnja, a nastupi ravnodušnost. Stupio je u hladnu zimsku večer, ali zbog navale adrenalina nije osjećao kako ga oštri zrak štipa za obraze. Hodao je pokušavajući se sjetiti povoda večerašnje svađe. Znao je da to nije važno, i duboko u sebi je osjećao da su kamen spoticanja razlike koje su dugo ignorirali i gurali pod tepih.

Nakon duge šetnje stigao je u klub u kojem je skupa s još dva prijatelja nastupao svaki tjedan. Bio je to mali skladno uređeni podrum u centru grada, koji je nekad davno služio kao zatvor. Svirali su uglavnom blues standarde uz ponešto autorskih stvari za koje je on napisao tekst. U tim autorskim pjesmama vješto su komponirali elemente jazza, šansone, ponekad i sevdaha. Note koje su producirali bile su pune melankolije, ali lišene patetike. Publika im nije bila brojna, ali redoviti gosti i poneki zalutali novi cijenili su originalnost i beskompromisnost takvog muzičkog izričaja.

Iako su već trebali početi s nastupom sjeo je za šank, pripalio cigaretu i tražio od konobara dupli dži-pi, interna šifra za gorki pelin. Promrsio je prijateljima da mu glasnice zahtijevaju visinsku pripremu. Dobro su ga poznavali i bilo im je jasno da večer nije počela dobro, pa ga nisu požurivali. I sami su se odlučili za piće, dok čekaju da im frontmen dostigne radnu temperaturu. Otpuhivali su dimove, okretali čaše i svaki za sebe prebirali po mislima, da bi nakon inzistiranja vlasnika ipak započeli sa svirkom. Krenuli su lagano rutinski, gotovo stidljivo, ali kako je večer odmicala sve više su se unosili i postizali puni zaokruženi sound bez zadrške. Uz par kraćih pauza, satima su ispunjavali zimsku noć sjetnim melodijama i odlučnim rifovima. On je glasom oblikovao muzičke priče, koje su naizgled tužne, ali na slušatelja ostavljaju pozitivan dojam i čine da se osjeća dobro. Malobrojna zamišljena publika duboko je utonula u tu zvučnu oazu i kao da je pri tom zaboravila na vrijeme i vanjski svijet.

Nakon svirke, kad su se svi razišli, ostao je sam sjediti zagledan čašu ispunjenu oporom tekućinom. Konobar mu je na odlasku dobacio da zaključa kad krene. Dočekao je tako jutro u oblaku duhanskog dima, dok mu je alkohol mekšao drvene misli. Kad je svanulo izašao je na van i promatrao kako po još uspavanom gradu pada gusti snijeg. Hodao je po nepreglednoj bjelini, pustivši da mu pahulje padaju po kosi i ramenima. Kad je došao pred zgradu, vidio je svježe tragove u snijegu, kako odmiču od ulaza prema ulici. Znao je u tom trenutku da je otišla, a osjećaj koji ga je pritom obuzeo nije mogao definirati. Ušao je u prazan stan i legao na kauč. Dok mu se otopljeni snijeg slijevao niz lice, pustio je da mu na teške kapke nalegne gusta tišina.