Usputne bilješke

Čini se da sam se u zadnje vrijeme raspisao, ali već duže ništa o izvornoj temi ovog bloga, biciklističkim vožnjama. Jučer na kavi s prijateljem E. razgovaram i podsjećam ga na jedan zanimljiv zajednički bike izlet od prije dvije godine, kojeg se još živo sjećam. Govorim mu da želim napisati o tome na blogu par redaka, za što mi on daje punu podršku. To mi je bilo važno jer priča koja se nadovezuje na samu vožnju je zapravo njegova.

Obično na takve ture krećemo od doma iz Ivanić-Grada, ali taj put nagurali smo bicikle u njegov karavan i lokalnom cestom uz Savu brzo došli do Siska. Parkiramo auto, vadimo bicikle i vrtimo pedale po vrlo prometnoj magistrali Sisak-Zagreb. Nakon desetak kilometara skrećemo lijevo na lokalnu cestu i kroz mjesto Žažina dolazimo u Letovanić. To je veliko selo uz samu Kupu, nekima možda poznato iz simpatičnog etno napjeva Letovanić, Letovanić selo pokraj Kupe / U njemu su, u njemu su cure k'o jabuke. Tu nas dočekuje Š. poznanik koji je u više navrata prije umirovljenja navraćao kod mene na posao u ulozi trgovačkog putnika i pozivao me da ga posjetim u Letovaniću. Dok sjedimo uz pivo u njegovoj kući, govori nam o velikoj poplavi koja je prethodno zadesila taj kraj i pokazuje prostranu livadu kraj rijeke koja je malo prije našeg dolaska, kao i dobar dio sela, bila pod vodom. Prema njegovim riječima situacija je bila vrlo ozbiljna i mnogim stanovnicima je nabujala voda pričinila štetu na imanjima.

Vozimo dalje u smjeru Pokupskog, prolazimo kroz mjesto Stari Brod nakon čega se cesta, prvo lagano zatim sve strmije, uspinje i pretvara u makadamsku. Nakon povećeg uspona, na kojem smo prisiljeni gurati bicikle, skrećemo na usku sporednu cesticu i dolazimo u gotovo pusto malo mjesto Šišinec. Tu zastajemo kraj obnovljene crkve i spomenika poginulim braniteljima na kojem E. pronalazi jedno poznato ime, prijatelja iz kvarta, koji je poginuo u vojnoj akciji koja se odvila u blizini. Govori mi da je ova posjeta prva nakon ratnih zbivanja, tom mjestu u kojem je kao dragovoljac boravio. Razgledavamo i uređeno, ali napušteno imanje koje je, sudeći po natpisu na ulazu, služilo kao komuna za bivše ovisnike.

Spuštamo se niže u selo gdje naš dočekuje prostrana, mirna zelenkasta Kupa, krajolik vrijedan divljenja i nagrada za napor koji smo uložili. Razgledavamo i fotografiramo, pokušavajući upiti ambijent tog komadića prirode. E zamišljeno dugo promatra vodu koja se lijeno valja i mreška na površini. Dok sjedimo i gledamo u nju priča mi o događajima, koji su se u vrijeme rata odvili na tom mjestu, u kojima je poginuo njegov prijatelj, kada je postrojba čiji su bili pripadnici čamcima prebačena na drugu obalu gdje je zauzela jedno manje područje, ali je uslijed iznenadnog jakog kontranapada bila prisiljena povući se. U tom povlačenju stradali su mnogi kad su izloženi paljbi i granatiranju, panično pokušavali prijeći hladnu rijeku plivajući ili hodajući kroz duboku vodu. Nakon što čujem njegova ratna sjećanja, promatram to spokojno mjesto drugim očima i pitam se kakvu uspomenu na taj događaj čuva.

Napuštamo Šišinec i spuštamo se natrag prema Letovaniću, pa u središtu mjesta u lokalnom kafiću odmaramo i pijemo kavu. Na moj prijedlog, umjesto po bučnoj magistrali, vraćamo se kroz manja mjesta lokalnim puteljcima koji prate Kupu. Taj dio nam je potpuno nepoznat, a uključuje nekoliko neobilježenih križanja, pa smo prisiljeni više puta stati i pitati za pravi smjer. To nam uzima dosta vremena i stvara nervozu kako se dan bliži kraju, pa mi E. govori da možda nije bila dobra ideja improvizirati. Kad smo se konačno iscrpljeni dokopali Siska već se spuštao mrak. Spremamo bicikle u auto, pa vozeći se doma u tišini svaki za sebe rezoniramo dojmove tog sadržajnog dana.