ponedjeljak, 31.07.2017.
What The Duck
Animirana verzija stripa "What The Duck"
Prijevod (za one koji ne znaju engleski):
1. "Što bi rekao na to da sam našao nečiji fotoaparat?."
"Vrati ga?"
2. "A Što bi rekao na to da sam zavirio u slike?"
"To je narušavanje privatnosti."
3. "Što bi rekao na to da je aparat pun eksplicitnih slika s medenog mjeseca?"
"Trebat ćeš drugo mišljenje."
nedjelja, 30.07.2017.
Sad and Useless humor, još jednom
** Poziranje s kosim tornjem u Pisi...
Whoever Said Posing With The Leaning Tower of Pisa Was Boring, Clearly Hasn’t Seen These Pics
** Smiješne fotografije životinja u prirodi
This Year’s Comedy Wildlife Photography Awards Are Looking Hilarious Already
** Stvari koje su "samo za rektalnu upotrebu"
“For Rectal Use Only” Stickers: A Cheap Way To Get Cheap Laughs
** Što se dogodi kada se putem interneta traži da se pomoću Photoshopa makne neželjeni objekt na slici... u ovom slučaju čovjek bez majice.
Couple Asks Internet to Photoshop Out Shirtless Guy from Engagement Photo, Regrets It Immediately
subota, 29.07.2017.
Još malo "sigurnosne" maltretaže fotografa
TSA, američka agencija za sigurnost prometa, koja između ostalog obavlja poslove na pregledu putnika i prtljage koji se ukrcavaju u zrakoplove, odnedavno je uvela novu direktivu prema kojoj sve tehničke naprave veće od mobitela moraju proći zaseban pregled.
Drugim riječima, svatko tko npr. nosi sa sobom u kabinu zrakoplova foto-torbu, mora iz njeizvaditi kamere, objektive...
TSA Requires a Separate Screening of Cameras in Airports Now
Vjerojatno samo još jedna u nizu "sa svaki slučaj" mjera, u borbi protiv terorizma, u ovom slučaju "za svaki slučaj da netko u te uređaje ne sakrije eksploziv", iako se tako nešto do sada nikad nije dogodilo... S druge strane, će usporiti već ionako dugotrajne preglede putnika na aerodromima.
petak, 28.07.2017.
Instant-kamere
Instat kamere (odnosno instant-fotoparati) su kamere koje neposredno nakon snimanja izbace gotovu sliku na papairu. Naime dotične konstruirane su tako da snimaju na poseban foto-papir, gdje se unutar samog papira nalaze sve potrebne kemikalije koje same od sebe, nakon snimanja, razviju vidljivu sliku.
Prve komercijalno dostupme instant-kamere pojavile su se 1948. godine. Proizvođač koji je dominirao tržištem instant-kamera bio je Polaroid, pa se tako s vremenom izraz "polaroid" počeo koristiti u žargonu kao naziv za instant-fotografiju (njen fizički oblik na papiru).
Polaroidi su u amaterskim krugovima bili prilično popularni, iz prostog razloga što nije bilo potrebno nositi film na razvijanje i čekati razvijanje, već se sliku vidjelo par minuta nakon snimanja. U profesionalnim krugovima instant-kamere su često korištene za probne snimke; nakon što bi se svjetlomjerom izmjerilo svijetlo, prvo bi se izmjerena ekspozicija provjerila na način da se okinulo nekoliko probnih snimaka "polaroidom" da se vidi što će se dobiti, i tek nakon toga bi se snimalo na film. Međutim, nakon izuma i omasovljenja digitalne fotografije, polaroidi su malo po malo nestali iz upotrebe.
Srećom, kako to obično biva, stare tehnologije nikada u potpunosti ne nestanu. Tako je prije nekoliko godina Fuji "oživio" koncept instant-fotografije, i izbacio nekoliko svojih instant-kamera, tzv. Fujifilm Instax seriju, a koje rade na identičnom principu kao i nekadašnje Polaroid instant-kamere.
Inače, čisto da se spomene jedna zgodna anegdota u kojoj je glavni akter instant-kamera... U Americi je jedan čovjek ispred svoje garaže instalirao staru "polaroid" kameru, da u svrhu odvraćanja prijestupnika glumi nadzornu kameru, uz natpis koji upozorava ljude da ne bacaju smeće jer da ih "snima kamera"...
This Building in Ohio Has a Polaroid ‘Security Camera’
četvrtak, 27.07.2017.
Ekspozicija
Mali podsjetnik kako tri postavke ekspozicije (blenda, brzina zatvarača i osjetljivost) utječu na dobivenu sliku.
(screenshot, Facebook)
srijeda, 26.07.2017.
Kroničar Zagreba
Zagrepčanin Željko Krčadinac je od 1955. godine do dana snimio oko 500 fotografija. Većinu sa prozora ili balkona svojeg stana...
KRONIKA ZAGREBA SNIMLJENA S PROZORA STANA Počeo je 1955., a onda je 60 godina fotografirao život grada s istog mjesta
utorak, 25.07.2017.
Hipokrizija i fotografija
Hipokrizija (poznata još kao dvoličnost ili licemjerje) je pojava u kojoj neka osoba proziva i/ili kritizira neku drugu osobu (ili skupinu osoba) zbog stvari koje i sama čini, ili pak koja propovijeda jedno, a radi posve suprotno od toga što propovijeda (po sistemu "ti radi ono što ti govorim, a ne ono što ja radim"). Ona postoji i među fotografima, pojavljuje se u nekoliko oblika, a takvi licemjerni fotografi su svim fotografskim krugovima zapravo svojevrsni "neprijatelji u vlastitim redovima", s obziromd a se deklariraju kao fotografi, a ponašaju suprotno od onoga što se deklariraju.
Tako je jedan od oblika hipokrizije u fotografa da netko, tko sebe deklarira kao (ozbiljnog) fotografa (bilo profesionalca, amatera, umjetinka ili štoveć), nema ništa protiv, ili čak štoviše podržava, uvođenje restriktivnih zakona po pitanju fotografije i fotografiranja (npr. poput onih u Mađarskoj ili Španjolskoj, i njima sličnih..), uz racionalizaciju da "to njega njih ne dira jer on ne snima takve stvari", bez obzira što zabrinjava, onemogućuje u radu, ili čak i doslovno kriminalizira sve ili veliku većinu drugih fotografa oko njega.
Drugi oblik fotografske hipokrizije je kada netko (bilo pravi fotograf/fotoreporter ili tek netko tko povremeno snima fotoaparatom ili mobitelom s kamerom) nekoga proziva zato što nešto snima, dok i on sam snima to isto; npr. kada se netko buni da se "ne voli slikat" i/ili bulazni o "narušavanju privatnosti", ali u drugom trenutku (svojim fotoaparatom ili mobitelom s kamerom) bez pardona snima druge ljude oko sebe ili okida "selfije". Ili npr. kada jedan fotograf (ili "fotograf") prodikuje drugom fotografu zbog toga što je "snimio nešto što nije trebalo snimiti (iz kakti "moralnih", "etičkih" ili kojekakvih drugih dušebrižnih razloga), dok s druge strane i sam snima stvari iste ili slične tematike kad mu se za to pruži prilika ili ako to iz nekog svog razloga smatra potrebnim.
Poseban slučaj su pak profesionalni fotografi koji "navijaju" za svoje (profesionalne( kolege, ako slučajno nešto "zagusti", ali po pitanju svih ostalih fotografa (amatera) zauzimaju stav tipa "tko vas j*** kad niste profesionalci". Ili pak situacije gdje razne državne institucije uvode snimanje i video nadzor "običnih građana" kao mjeru za "poboljšanje sigurnosti"; dok se istovremeno bune i prosvjeduju protiv toga da ti "obični građani" snimaju službenike ti institucija, jer se ovi zbog toga "osjećaju ugroženima".
ponedjeljak, 24.07.2017.
Fotoreporterka - državni neprijatelj!?!?
Ponovo se dogodio slučaj gdje je kritiziran fotoreporter jer je snimao katastrofu, a ne oni faktori koji su uzrokovali tu katastrofu ili joj (in)direktno doprinosili.
Naime, Omišanka Damira Kalajžić fotografirala je požar u okolici Splita i pri tome odradila odličan fotoreporterski posao, do mjere da su njene fotografije plamene buktinje preuzele čak i inozemne medijske kuće.
Međutim nakon toga se na nju "drvljem i kamenjem" obrušio jedan HDZ-ov političar, i to demagoškom retorikom, uobičajenom floskulom "što snima, a ne pomogne"; odnosno "bolje da je uzela kantu s vodom nego fotoaparat", te da je "tim snimkama ocrnila državu".
Omišanka Damira Kalajžić: kako sam zbog fotografija požara kraj Splita preko noći postala državni neprijatelj
Političar iz Podstrane kritizirao fotografkinju koja je cijelom svijetu pokazala razmjere katastrofe
Mlada Omišanka odgovorila HDZ-ovcu koji ju je napao da ocrnjuje državu
Da situacija bude toliko smješna koliko je apsurdna, taj isti političar, koji je zbog snimanja prozvao fotoreporterku, je i sam na svoj profil na društvenim mrežama stavljao vlastite snimke požara... Drugim riječima, licemjerno je prozivao je i kritizirao fotoreporterku zbog istih stvari koje je i on sam radio.
I što reći? Koju posluku porati?
nedjelja, 23.07.2017.
Shirley Baker
subota, 22.07.2017.
Posjedovanje nije korištenje!
Događale su se situacije da su pojedini fotografi imali neugodnosti sa drugim ljudima samo zbog toga jer su kod sebe imali fotoaparat. Ne zbog toga što su njime nekoga ili nešto snimali, već zbog toga što su aparat samo nosili preko ramena ili oko vrata, a što je inače i uobičajen način nošenja fotoaparata.
To je bio dovoljan povod za pojedince, kako službene osobe (npr. zaštitare) tako i slučajne prolaznike (dušebrižnike i samozvane redare) da na tim fotografima idu "trenirati strogoću". Uglavnom iz razloga što nisu u stanju razlikovati nošenje (posjedovanje) od snimanja (korištenja).
Takvi susreti uglavnom spadaju u domenu slučajnosti, kada se igrom slučaja doslovno naleti na budalu (bilo u nekoj službenoj uniformi, bilo u civilu) kojoj smeta fotoaparat, koja patološki mrzi fotografe, ili koja svaku osobu koja ima (pravi) fotoaparat automatski doživljava kao nekakvog "kriminalca". Pa praktički iz ničega prave problem.
Dotične osobe takve svoje stavove i akcije uglavnom pokušavaju opravdati na način da "nije ga koristio/snimao , ali mogao je/bi..." pokušavajući aludirati na nekakvu možebitnu "opasnost", te se opravdavaju "preventivom" kojom se "za svaki slučaj" i unaprijed tlači nekoga tko uopće nije učinio ništa zabranjeno ili protuzakonito. Čak i na mjestima i u situacijama gdje je fotografiranje dozvoljeno (javni prostori, ili nema znaka zabrane).
[Jedan poznanik mi je nedavno ispričao kako ga je u jednom trgovačkom centru presreo i zaustavio zaštitar, ne zbog snimanja već zbog nošenja fotoaparata preko ramena, uz objašnjenje da se "tu ne smije snimati", te ga pokušao istjerati van, da bi na kraju ovaj morao zvati njegovog supervizora, koji je na svu sreću bio inteligentniji od tog zaštitara, te je zaštitaru održao bukvicu, a njega pustio na obavi kupovinu koju je namjeravao.
I sam sam doživio nekoliko takvih slučajeva, uglavnom od slučajnih prolaznika. (jedan od njih), op.a.]
Inače, ovakve situacije se mogu otprilike usporediti sa onim vicem o ženi koja je u čamcu opremljenom za ribolov čitala knjigu:
Sjedila žena u čamcu opremljenim za ribolov na sredini jezera i čitala knjigu. Naiđe policajac u svom čamcu, pristane uz ženin čamaci kaže:
- Dobro jutro gospođo. Što radite?
- Čitam knjigu - odgovori ona (i pomisli: zar to nije očito?)
- Nalazite se na djelu jezera zabranjenom za ribolov - reče policajac.
- Ja ne pecam. Ja samo sjedim u čamcu i čitam knjigu.
- Da, ali imate pribor za pecanje i mogli biste početi pecati svakog trenutka. Moram vas odvesti u postaju i podnijeti prijavu - reče on.
- Ako vi to napravite, i ja ću protiv vas podnijeti prijavu, ali zbog silovanja - odgovori mu žena.
- Ali ja vas nisam niti dotakao!? - reče inspektor.
- Da, ali vi za to imate pribor i mogli bi sa time početi svakog trenutka...
petak, 21.07.2017.
"Sezona kiselih krastavaca"
"Sezona kiselih krastavaca" je razdoblje koje je najviše izraženo tokom ljetnih mjeseci, a u kojem dnevne novine i medijske portale preplavljuju uglavnom besmislene "vijesti" iz života raznih javnih osoba, jer nema drugih važnijih događanja iz društvenog i političkog života, s obzirom da je tada sezona godišnjih odmora.
Uglavnom se tada od strane novinara i urednika pretražuju profili poznatih osoba na društvenim mrežama ili drugi (konkurentski) portali, te se i iz vrlo trivijalnih stvari (npr. objava fotografija poznatih), ili čak dolsovno iz ničega, izmišljaju "senzacionalne vijesti", a koje služe pukom popunjavanju medijskog prostora.
Pa se onda tokom te "sezone ksielih krastavaca" može u svim važnijim medijima čitati senzacionalne "vijesti" tipa npr. da se Maja Šuput skinula u topless, Nives Celzijus razbacala sise u dekolte, Ella Dvornik izvalila nekakvu "mudrost", ili kako se Lidija Bačić skinula u donji veš kako bi je koncertna publika "bolje čula", pa zatim tko se na estradi sa kime posvađao i zbog čega. I tome slično. Ili se pak netko u radakciji nekih novina iz neke arhive sjeti iskopati kakvu sliku o tome kak je neka poznata ličnost izgledala prije 20 godina.
Umjesto da se, ako se nema o čemu pametnom i relevantnom pisati, ne piše ništa...!
četvrtak, 20.07.2017.
Novi život odbačenog fotoaparata
Nedavno je jedan kolega s posla, sasvim slučajno, pronašao u kontejneru za smeće odbačeni stari plastični fotoaparat na film. S obzirom kako je znao da se bavim fotografijom, izvadio ga je iz kontejnera i poklonio mi ga, jer njemu ne treba.
Odmah sam isprobao aparat, i činilo se da radi. Nakon ispucavanja i razvijanja "probnog" filma, pokazalo se da je aparat doista prilično funkcionalan, uz par sitnih nedostataka - radi malo nejednake razmake između fotografija, malo po rubovima propušta svijetlo, te daje mutnjikavu sliku (vrlo vjerojatno ima plastičnu leću).
Evo samo nekoliko nasumičnih snimaka sa tog "probnog" filma:
(autor: Toco1980, sva prava pridržana)
Od ovakvog aparata se ne može očekivati vrhunska kvaliteta slike, ali za snimanje usputnih "snapshotova" u nedostatku boljeg aparata, nekakvih "trash fotki" s lokacija poput Hrelića (koji je opasna zona za fotografe), ili za nekakvu "lomografiju" može sasvim dobro poslužiti.
srijeda, 19.07.2017.
Stanko Abadžić u Laubi
U galeriji Lauba, Zagreb, Baruna Filipovića 23a, u subotu, 22.7. u 20h, održati će se promocija fotomonografije "Selection" fotografa Stanka Abadžića, te otvorenje izložbe aktova.
Izložba će biti postavljena od 22. do 29. 7. 2017.
utorak, 18.07.2017.
Najava za Zagrebački Fotosajam
Ovogodišnji Zagrebački Fotosajam održati će se u subotu 21.10.2017. u City Plaza centru (bivši Hypo Centar), Slavonska avenija 6, prizemlje, od 10 do 16 sati. Cijena ulaznice iznosi 15 kn.
ponedjeljak, 17.07.2017.
Loše vijesti
** Bowens, jedan od najpoznatijih svjetskih proizvođača rasvjetnih fotografskih sustava, po svemu sudeći ide u stečaj. Ako se pokaže da je vijest istinita, to će biti velik gubitak za fotografe koji koriste rasvijetu prilikom snimanja.
Another photography giant fatality – Bowens International going into liquidation?
** Nikon je po treći put opozvao svoj model D750, zbog iproblema sa zatvarače, I to istih problema koji su već dva puta bili razlog opoziva - na nekim aparatima se, zbog greške u proizvodnji zatvarača, pojavljuju čudne sjene i odbljesci na snimkama.
Nikon Recalls the D750 a Third Time for the Same Shutter Issue
nedjelja, 16.07.2017.
Psihijatrija@blog.hr
"Prijatelje treba tražiti, neprijatelji dolaze sami" poznata je izreka koja se može upotrijebiti na mnogim mjestima i u mnogim situacijama. Uključujući i razne internet-servise, poput bloga. Danas, u moru blogova i masi blogera, doslovno treba tražiti one malobrojne kvalitetne i normalne blogove i blogere, dok se s druge strane nenormalnih "blogera" i "šrot"-blogova može naći na svakom koraku.
Poseban problem u čitavoj priči su upravo "blogeri" koje bi se moglo slobodno proglasiti psihijatrijskim slučajevima, tj. oni kojima je pisanje vlastitog "bloga" i komentiranje po tuđim blogovim svojevrsna metoda za liječenje vlastitih frustracija i kompleksa.
Problem je tim veći što takvim "blogerima" prividna anonimnost "daje krila" - kad su pred ekranom i iza tipkovnice, uvjereni su kako su nedodirljivi i da im nitko ništa ne može i ne smije, dok za sebe smatraju kako su toliko moćni i važni da drugima sve smiju, te da su uvijek i apsolutno u pravu. Uz to, kako znaju biti vrlo "glasni", odnosno revni i aktivni u pis(kar)anju i komentiranju, često se nameću pukom kvanitetom svojih postova i komentara.
To uglavnom rade način da, kad god im se pruži prilika, pokušavaju u komentarima provocirati ili zametnuti nekakvu svađu s drugim blogerima. Pa u tu svrhu trolaju, pljuju i vrijeđaju, često umjesto da komentiraju izrečeni stav, komentiraju onoga tko je iznio stav i pokušavaju ga diskreditirati (tzv. ad hominem napad). Ako se radi o fotografijama na foto-blogu, ne komentiraju fotografije već nešto sasvim deseto (najčešće opet samog autora). I tome slično...
Ponekad pojedinci čak i idu toliko daleko da na na vlastitom blogu napišu čitav omalovažavajući, pljuvački i klevetnički traktat o drugom blogeru koji im iz samo njima znanog razloga ne paše.
subota, 15.07.2017.
Neke usporedbe...
** Kakvi roditelji, takva djeca
Usporedba fotografija roditelja i djece, snimljenih kada su i jedni i drugi bili otprilike jednako stari...:
40 Snapshots of Parents and Their Kids at the Same Age That You'll Swear Are Twins
** Pokojne rock zvijezde
Kako bi danas otprilike izgledale pokojne neke rock zvijezde, da su kojim slučajem ostale žive...:
Here’s How Some of Rock and Roll Legends Would Look Like Today If They Weren’t Dead
petak, 14.07.2017.
Josef Koudelka
četvrtak, 13.07.2017.
G20 i nasilje prema novinarima
Kako javlja EFJ, na sastanku G20 koji se održava u Hamburgu, a povodom kojega se događaju i prosvijedi, nekolicini novinara su uskraćene akreteditacije "iz sigurnosnih razloga", a bilo je i problema sa policijom...
Press accreditations stripped and violence against journalists at G20 protests in Hamburg
srijeda, 12.07.2017.
Ime ili uradak?
Ima ljudi koji uopće ne gledaju što je na nekoj slici, već gledaju isključivo tko je njen autor. Čak do mjere da smatraju kako je neki fotografski uradak automatski "dobar", "vrhunski" ili "remekdjelo" iz prostog razloga što je autor neki poznati i razvikani fotograf. I obratno, da je fotografski uradak automatski "ispodprosječan", "loš" ili "smeće" ako se radi o radu nekog fotografa "anonimusa".
Umjesto da se gleda isključivo sadržaj slike. Ono što je u kadru.
Naime, fotografi koji si zbo stalnog pojavljivanja u medijima stvore "ime", na račun tog "imena" s vremenom izgube entuzijazam i počnu štancati radove kao na traci, do mjere da čak i smeće počnu servirati javnosti kao "remekdjelo", do mjere da javnost doista povjeruje da je to remekdjelo.
S druge strane, fotografski "anonimusi" o kojima novine ne pišu i koje se ne eksponira javno, kada negdje osvanu sa nekim odličnim fotografskim uradkom, ponekad dožive to da se njihov rad tretira kao "bezvezna fotka nekog anonimusa za kojeg nitko nikad nije čuo".
Naime, nekima je, posebice onima koji nisu upućeni u fotografiju i nemaju smisla za estetiku, jedino bitno mjerilo "kvalitete" nekog fotografa to koliko se često o njemu piše u medijima. A dana se piše uglavnom ili zbog pokušaja samopromocije, ili zahvaljujući nečijem lobiranju. Vrlo rijetko da s epiše zbog toga što se stvarno radi o nekome kojeg sama fotografska struka priznaje kao vrhunskog fotografa.
utorak, 11.07.2017.
Sad and useless
Tužan i beskoristan humor...
** Fotografije koje su slučajno ispale tako da izgledaju poput renesansnih slika
Photos That Accidentally Look Like Renaissance Art
** Kad životinje poziraju i izgledaju kao kakvi bendovi
The Greatest Animal Bands
** Kućni ljubimci i kupanje
Pets Enjoying a Bath
ponedjeljak, 10.07.2017.
Savjeti za printanje digitalnih fotografija
Danas, u doba digitalne fotografije velika većina ljudi sve fotografije koje snimi uglavnom drži u elektronskom obliku, na računalima ili u mobitelima, nesvjesni da na takav način mogu lako ostati bez njih. Malo tko printa "digitalne" fotografije na papir; neki to smatraju "nepotrebnim troškom", neki "zastarjelim", a nekima se jednostavno ne da...
Postoji nekoliko vrlo jednostavnih pravila koja značajno olakšavaju razvijanje digitalnih fotografija u foto-studijima:
** Napravite selekciju fotografija koje želite razviti
Odaberite one bolje odnosno značajnije fotografije. Nitko normalan neće nositi na razvijanje svih nekoliko stotina ili tisuća fotografija koje je nekom prilikom snimio, uključujući i gomilu mutnih i besmislenih fotografija kakvih se uvijek nađe među snimljenim, te "duplića".
** Dotjerajte odabrane fotografije
Ako je potrebno i ako je moguće, prije razvijanja dotjerajte odabrane fotografije (popravak kontrasta, izrez ili slično). Onaj tko nije vješt u obradi na računalu, može to "dotjerivanje" zatražiti i u foto studiju, ali rezultati nekad mogu biti razočaravajući, a pojedini studiji takve usluge i dodatno naplaćuju.
** USB stick je najpraktičniji medij
USB memorijski stick je najpraktičniji medij na kojem se može digitalne fotografije donjeti u fotografsku radnju na razvijanje, pogotovo ako se na njega presnime samo one fotografije koje se želi razviti. Razvijanje fotografija direktno sa memorijske kartice (iz aparata) nekad zna biti mučno i oduzimati puno vremena (pogotovo ako se tek u foto-studiju radi izbor onoga što se želi razviti), jednako kao i "izvlačenje" fotografija iz mobitela.
** Uvijek razvijajte u istom foto-studiju
Nakon što jednom nađete foto-studio kojim ste zadovoljni (bilo temeljem iskustva, bilo putem preporuka), razvijajte samo u tom studiju. To osigurava da se uvijek dobiju identični razultati. Osim toga zaposlenici foto-studija već nakon nekoliko posjeta uglavno
nedjelja, 09.07.2017.
What The Duck
Animirana verzija stripa "What The Duck"
Prijevod (za one koji ne znaju engleski):
1. "Ovaj portret je nejvjerojatan. Hvala ti!."
"Ne zahvaljuj meni."
2. "Zahvali Photoshopu."
3. "Pomaže ružnima od 1988."
subota, 08.07.2017.
Problemi besplatnog hostinga slika
Puno fotografa, a posebno blogera, koristi besplatne servise za upload i hosting slika za svoje blogove i web stranice, sa kojih putem linkova prikazuju te slike na svojim web stranicama odnosno blogovima (tzv. "embedanje").
Međutim, ponekad se događa da ti besplatni servisi u jednom trenutku jednostavno prestanu funkcionirati. Ili odluče da više ne žele biti besplatni (pa zahtjevaju registraciju i uplatu članarine), ili pak zahtjevaju samo (besplatnu) registraciju, ili pak "počiste servere" (brišu slike koju su tamo jako dugo, kako bi oslobodili prostor za nove), i slično...
Tada nastane problem u vidu toga da sa čitavih web stranica odnosno blogova nestanu sve slike koje su bile smještene na tom servisu, i na tim web stranicama odnosno blogovima prikazane putem linka.
Prije nekoliko godina takva situacija se dogodila sa ImageShacknom, a nedavno je sličnu stvar napravio i Photobucket.
Naime, Photobucket je odlučio da neće više biti besplatan, a svima koji su do sada koristili njihove (do tada) besplatne usluge onemogućeno je povlačenje slika putem linka (tzv. "embedanje") sa njihovih servera. I time upropastio golem broj web stranica...
Photobucket Just Broke Billions of Photos Across the Web
The Photobucket Debacle Shows Us the Danger of Relying on Free Services
petak, 07.07.2017.
Dronovi i sezona požara
Dronovi (bespilotne letjelice opremljene kamerama), otkad su se pojavili, postali su i vrlo popularni, s obzirom da omogućavaju nevjerojatne vizure i kuteve snimanja.
Međutim, zajedno sa dronovima pojavila se još jedna pojava - ta da su pojedini vlasnici dronova počeli letjeti tim svojim letjelicama i na mjestima na kojima baš i nije bezazleno letjeti. Radi se o zonama u kojima se odvija zračni promet - oko aerodroma, na koridorima za slijetanje i uzlijetanje zrakoplova, te iznad požarišta koje gase zrakoplovi (tzv. "kanaderi" , "air traktori" i njima slični).
Kod nas se, unatrag nekoliko godina, već događalo da su iznad požarišta lelujali dronovi i ometali gašenje, nakon čega je upućen apel vlasnicima dronova da ih niti u kojem slučaju ne koriste u blizini požarišta, jer mogu uzrokovati rušenje zrakoplova i ugroziti živote ljudi.
Oružane snage RH: Dronovi će nam srušiti kanadere, mičite ih
Nije poznato je li tko kažnjen zbog toga, i na koji način...
No nedavno se u Americi dogodio sličan slučaj gdje je jedan takav neodgovorni vlasnik drona letio dronom iznad požarišta, a što je rezultiralo time da je 14 letjelica koje su trebale gasiti taj požar bile onemogućene u gašenju požara.
Drone Photographer Arrested After Flying Over Forest Fire
Inače, kod nas je regulativa po pitanju dronova, njihovog korištenja, te sankcioniranja neodgovornih vlasnika koliko nejasna i nedefinirana, toliko i komplicirana, s obzirom da se njihovo korištenje regulira sa nekoliko zakona, pravilnika i uredbi...
četvrtak, 06.07.2017.
Policijska represija snimanja
Ako se krene od pretpostavke da kamere smetaju samo onima koji nešto žele prikriti, odnosno ne žele da nešto bude zabilježeno snimanjem, tada pokušaji zabrane snimanja od strane policije, odnosno pojedinih policajca, prilikom raznih policijskih intervencija zapravo ostavljaju prilično jak dojam da time policija ili ti pojedini policajci zapravo nastoje sebe osloboditi eventualne odgovornosti u slučaju da na snimkama bude zabilježeno bilo kakvih nezakonitih policijskih postupanja - neopravdane i pretjerane upotrebe sile, odnosno zloupotrebe položaja i ovlasti.
Princip je zapravo vrlo jednostavan - ako nema snimke "nije se dogodilo". A najjednostavnija metoda kojom se to već u startu nastoji spriječiti su - zabrane. U suprotnom se onima koji snimaju prijeti uhićenjem.
Već se događalo da su snimatelji, kako u inozemstvu, tako i kod nas, svojim fotoaparatima i video-kamerama, bilježili policijsku brutanost, zbog čega se ponekad (ne uvijek!) događalo da su policajci koji su prekoračili ovlasti i bili snimljeni morali odgovarati radi svojih protuzakonitih radnji. Jednako tako bilo je i slučajeva da je policija "preventivno" privodila ljude samo zbog snimanja (uz vrlo neuvjerljive i nebulozne isprike da je to zbog nekog drugog razloga), te im pisala prijave za neuvjerljive ili besmislene optužbe (npr. da su snimanjem narušavali javni red i mir).
No kada takav način djelovanja ne upali,te unatoč tome i dalje bude gro snimaka (od kojih je neke mučno za gledati) zahvaljujući tome što danas svatko posjeduje nekakvu spravu za snimanje, onda se od strane policije i njoj srodnih institucija (raznih udruga, ministarstava, policijskih sindikata i sličnih) obično krene i u pokušaje da se demagogijom pokušavaju progurati čitavi zakoni kojima bi se snimanje policije zabranilo, a onoga tko prekrši takav represivni zakon automatski pretvorilo u "kriminalca", što bi pak policiji "odriješilo ruke" po pitanju represije snimanja, i ujedno ih oslobodilo bilo kakve odgovornosti na temelju video snimaka, jer snimaka ne bi bilo, ili bi ih bilo vrlo malo.
Tako nešto je već prošlo u Španjolskoj prije par godina - uz demagogiju kako "snimanje ugrožava policajce i njihove obitelji" proguran restriktivni zakon koji između ostaloga zabranjuje i sankcionira snimanje policije, a što je rezultiralo time da u sitacijama kada netko snimi policajce kako krše neki zakon ili zloupotrebljavaju ovlasti, bez pardona kažnjen bude snimatelj zbog snimanja, a ne policajac koji je na snimci zabilježen prilikom zloupotriebe policijskih ovlasti.
Čini se da se u zadnje vrijeme i kod nas počelo događati nešto slično.
Naime, sindikat policije se već bunio u vezi snimanja policajaca i objave njihovih fotografija na društvenim mrežama uz vrlo sličnu demagošku retoriku - da je to snimanje "poziv na napade na policajce", odnosno "da ih ugrožava"...
Inače, vrlo zanimljivo je to da je u nama susjednoj Srbiji, i koja nije u EU, njihovo ministarstvo unutarnjih poslova objavilo čak i službeni dokument prema kojem je snimanje policije na javnim mjestima i prilikom postupanja sasvim legalno, te da se policajci koji obavljaju javni posao na javnom mjestu, dok su u službi ili na intervenciji, ne mogu pozivati ni na kakvu privatnost...
srijeda, 05.07.2017.
Bruce Davidson
utorak, 04.07.2017.
Fidget spinner? Ne hvala!
"Fidget spinner" je najblesavija i najbeskorisnija stvar ikad smišljena!
Naime, postoji fenomen gdje se ljudi, kako bi se oslobodili nervoze, stresa i napetosti, igraju nekim predmetom na način da ga "vrte" u ruci i između prstiju (engl. "fidgeting"). Nekome je valjda radi toga palo na pamet "izmišljati toplu vodu" i razviti "specijaliziranu spravu" za nešto što se može raditi doslovno bilo čime (olovkom, kovanicom, ključem ili nečim trećim...).
No kako je uz dobru promidžbu i ljudsku glupost moguće čak eskimu prodati led, tako su ljudi doslovno pobenavili za ovom idiotskom "spravom",...
A kako se fotografi rješavaju stresa? Njima ne treba "fidget spinner"! Ako već imaju neodoljivu potrebu "vrtjeti" nešto, dovoljan im je potpuno mehanički aparat na film na kojem ima itekako mnogo kotačića i polugica koje se može vrtjeti među prstima...
ponedjeljak, 03.07.2017.
Foto Beckham?
Brooklyn Beckham, 18-godišnji sin nogometaša Davida Beckhama nedavno je izdao svoju prvu fotomonografiju naslovljenu "What I see". Međutim, taj njegov pokušaj nije baš dobro prošao po pitanju kritika - profesionalni fotografi su uglavnom ismijali knjigu zbog loših i besmislenih fotografija, te isto takvih opisa pod slikama.
Brooklyn Beckham’s New Photo Book is Getting Slammed
Random House responds to criticism over Brooklyn Beckham photography
Očito je ovo samo još jedan slučaj gdje netko misli da su poznato ime, dobra promidžba i skup aparat dovoljni uvjeti da bi se bilo "vrhunski fotograf". Ujedno i primjer kako fotomonografija ne treba izgledati.
subota, 01.07.2017.
Nema više Lexara?
I dok se zadnje vrijeme vrlo često moglo čitati o slučajevima obustave proizvodnje fotografskih filmova, sada se dogodilo nešto slično sa memorijskim karticama. Naime, najavljena je obustava proizvodnje Lexar memorijskih kartica, USB memorija i čitača...
R.I.P. Lexar Memory Cards
