Događale su se situacije da su pojedini fotografi imali neugodnosti sa drugim ljudima samo zbog toga jer su kod sebe imali fotoaparat. Ne zbog toga što su njime nekoga ili nešto snimali, već zbog toga što su aparat samo nosili preko ramena ili oko vrata, a što je inače i uobičajen način nošenja fotoaparata.
To je bio dovoljan povod za pojedince, kako službene osobe (npr. zaštitare) tako i slučajne prolaznike (dušebrižnike i samozvane redare) da na tim fotografima idu "trenirati strogoću". Uglavnom iz razloga što nisu u stanju razlikovati nošenje (posjedovanje) od snimanja (korištenja).
Takvi susreti uglavnom spadaju u domenu slučajnosti, kada se igrom slučaja doslovno naleti na budalu (bilo u nekoj službenoj uniformi, bilo u civilu) kojoj smeta fotoaparat, koja patološki mrzi fotografe, ili koja svaku osobu koja ima (pravi) fotoaparat automatski doživljava kao nekakvog "kriminalca". Pa praktički iz ničega prave problem.
Dotične osobe takve svoje stavove i akcije uglavnom pokušavaju opravdati na način da "nije ga koristio/snimao , ali mogao je/bi..." pokušavajući aludirati na nekakvu možebitnu "opasnost", te se opravdavaju "preventivom" kojom se "za svaki slučaj" i unaprijed tlači nekoga tko uopće nije učinio ništa zabranjeno ili protuzakonito. Čak i na mjestima i u situacijama gdje je fotografiranje dozvoljeno (javni prostori, ili nema znaka zabrane).
[Jedan poznanik mi je nedavno ispričao kako ga je u jednom trgovačkom centru presreo i zaustavio zaštitar, ne zbog snimanja već zbog nošenja fotoaparata preko ramena, uz objašnjenje da se "tu ne smije snimati", te ga pokušao istjerati van, da bi na kraju ovaj morao zvati njegovog supervizora, koji je na svu sreću bio inteligentniji od tog zaštitara, te je zaštitaru održao bukvicu, a njega pustio na obavi kupovinu koju je namjeravao.
I sam sam doživio nekoliko takvih slučajeva, uglavnom od slučajnih prolaznika. (jedan od njih), op.a.]
Inače, ovakve situacije se mogu otprilike usporediti sa onim vicem o ženi koja je u čamcu opremljenom za ribolov čitala knjigu: