Ima ljudi koji uopće ne gledaju što je na nekoj slici, već gledaju isključivo tko je njen autor. Čak do mjere da smatraju kako je neki fotografski uradak automatski "dobar", "vrhunski" ili "remekdjelo" iz prostog razloga što je autor neki poznati i razvikani fotograf. I obratno, da je fotografski uradak automatski "ispodprosječan", "loš" ili "smeće" ako se radi o radu nekog fotografa "anonimusa".
Umjesto da se gleda isključivo sadržaj slike. Ono što je u kadru.
Naime, fotografi koji si zbo stalnog pojavljivanja u medijima stvore "ime", na račun tog "imena" s vremenom izgube entuzijazam i počnu štancati radove kao na traci, do mjere da čak i smeće počnu servirati javnosti kao "remekdjelo", do mjere da javnost doista povjeruje da je to remekdjelo.
S druge strane, fotografski "anonimusi" o kojima novine ne pišu i koje se ne eksponira javno, kada negdje osvanu sa nekim odličnim fotografskim uradkom, ponekad dožive to da se njihov rad tretira kao "bezvezna fotka nekog anonimusa za kojeg nitko nikad nije čuo".
Naime, nekima je, posebice onima koji nisu upućeni u fotografiju i nemaju smisla za estetiku, jedino bitno mjerilo "kvalitete" nekog fotografa to koliko se često o njemu piše u medijima. A dana se piše uglavnom ili zbog pokušaja samopromocije, ili zahvaljujući nečijem lobiranju. Vrlo rijetko da s epiše zbog toga što se stvarno radi o nekome kojeg sama fotografska struka priznaje kao vrhunskog fotografa.
Post je objavljen 12.07.2017. u 00:01 sati.