Fotografi svih zemalja naoružajte se...

utorak, 31.07.2012.

Opet problemi na Jarunu...

Opet je jedan kolega fotograf sa Fotozina imao problema zbog svoje velike fotografske opreme, dok je sa obitelji bio na Jarunu ....

Link na raspravu:
Opet neznanje onih koji bi morali znati ...

31.07.2012. u 16:44 • 2 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 30.07.2012.

Tek ispred fotoaparata ljudi otkrivaju svoje pravo lice!

Koliko god da se naslov možda nekome činio pretenciozan, u njemu zapravo ima mnogo istine.

Zašto?

Ne može se ne primjetiti da kada god se negdje pojavi fotoaparat, pogotovo onaj veći SLR, uvijek će se dogoditi i neka reakcija ljudi na dotični aparat. Pogotovo onih u koje aparat bude uperen....:

Indiferentni ljudi će vrlo malo ili neće uopće obraćati pažnju na aparat, nego će se dalje baviti svojim poslom, koji god on bio.

Prijateljski i neopterećeni ljudi će rado pozirati ako zatreba.

Agresivci i kriminalci će vrijeđati, prijetiti nasiljem ili razbijanjem opreme.

Željni pažnje će se prenemagati i "dramiti".

Paranoicima će svatko sa fotoaparatom biti sumnjiv i strpan u kategoriju "opasnih osoba", "kriminalaca" i sličnih.

"Kontrol-freakovi" će morati znati tko, zašto, za koga snima i tko će to i gdje gledati?

Kompleksašima će pojava fotoaparata biti dovoljan razlog da svojom prepotencijom* prema fotografu nastoje liječiti svoje komplekse.


I tako dalje,... prema onoj poslovici "100 ljudi - 100 ćudi".

----------------------
* Iza svake prepotencije stoji neka impotencija

30.07.2012. u 17:37 • 9 KomentaraPrint#

nedjelja, 29.07.2012.

Treba li dodatno obrazovati zaštitare....?

.... i to pogotovo po pitanju fotografije...?

Danas mnogi ljudi rade kao zaštitari, bilo da to žele, ili pak čisto iz razloga što ne mogu naći drugi posao, pa su zbog puke egzistencije odabrali taj (iz nekog čudnog razloga deficitarni) posao. Može ih se vidjeti po bankama, muzejima, parkovima, tvorničkim krugovima, gradlištima, ... zapravo svugdje.

Da bi netko postao zaštitar, uz obavezan uvjet da prethodno nije kažnjavan (po pitanju određenih vrsta prekršaja i kaznenih djela), mora proći liječnički pregled i završiti zaštitarski tečaj na kojemu se uče uglavnom zaštitarske ovlasti te samoobrana (fizičkom snagom i upotrebom vatrenog oružja).

Međutim, unatoč svemu tome, liječničkom pregledu (koji vjerojatno obuhvaća i nekakav psihotest) i obuci koju prolaze svi zaštitari, ne mogu se ne primjetiti neki očiti nedostaci u ponašanju i djelovanju zaštitara. Počevši od samih karakternih osobina pojedinaca, koji ispoljavaju popriličnu razinu arogancije i agresije, preko nedostatka elementarnog bon-tona, pa čak do kršenja zaštitarskih ovlasti pomoću raznih metoda zastrašivanja.

Osim toga kako je tlačenje fotografa "iz sigurnostnih razloga" standardni dio zaštitarskog "repertoara", a u svim slučajevim je više nego vidljiva totalna neupućenost zaštitara u tematiku fotografije, gdje dominiraju ogromne količine glupih "argumenata" i "bisera", očito je da nebi bilo nimalo na odmet da se i po tom pitanju uvede dodatno obrazovanje za zaštitare, i to od strane ljudi koji doista poznaju materiju, a ne nekakvih lažnih autoriteta (koji su po struci nekakvi "eksperti za sigurnost" a ne fotografi), jer prema viđenom, ono je i više nego potrebno.

NEDOSTATAK BON-TON-a

Čini se kao da većina zaštitara ne poznaje elementarne osnove bon-tona u komunikaciji sa (nepoznatim) ljudima. Počevši već od toga da se nepoznatim ljudima vrlo često obraćaju sa "ti" imjesto sa "vi", uz izostavljanje pozdrava i ostalih elemnata pristojnosti (u sitacijama gdje takvi elementi pristojnosti nisu suvišni.)

Štoviše manjak bontona i poprilično primitivni mentalitet tipa "ja sam u uniformi i zato sam bog i batina" kao da su među zaštitarima poprimili epidemijske razmjere. Tu je vrlo vjerojatno i navika da dotični nedostatkom pristojnosti, tj. arogancijom i agresivnim pristupom, pokušavaju sebi u startu "osigurati autoritet", odnosno "preplašiti" osobu na koju su se namjerili. Moguće je i to da kod većine uniforma u sprezi sa arogancijom služi za kompenzaciju nekih osobnih kompleksa ili nedostataka.

Tako se po pitanju bon-tona od zaštitara najčešće danas može čuti "Ej ti tamo, nema slikanja! Briši to što si snimio! Nemoj da ti ja dođem...". S druge strane nešto tipa "Dobar dan, oprostite na smetnji, odlukom uprave, u objektu je zabranjeno fotografiranje za komercijalne potrebe. Da li snimate za osobne ili komercijalne potrebe..." čovjek gotovo da nema priliku čuti od zaštitara; radi se o vrlo rijetkim iznimkama.

TLAČENJE FOTOGRAFA

Tlačenje fotografa na svakom koraku (po trgovačkim centrima i oko njih, u raznim parkovima, na kolodvorima, aerodromima, ispred banaka i poslovnih zgrada, te na raznim javnim događajima), je ono po čemu su zaštitari danas nadaleko poznati. Naravno, samo po lošemu.

Iz onoga što se moglo vijdeti i čuti u tim situacijama, poznati su po tome da o fotografiji, koju se toliko trude zabranjivati, najčešće nemaju blagog pojma; njihovo znanje je najčešće na razini onoga "što šef kaže" (a što u principu znači da i njihovi šefovi o fotografiji nemaju apsolutno blagog pojma), i/ili na raznini nekih stereotipa, predrasuda vezanih za fotografiju i fotografe (ovo se odnosi i na njihove šefove koji propisuju pravila).

Tu je, na prvom mjestu činjenica da se zaštitari lijepe na ljude sa SLR aparatima doslovno kao muhe na izmet. Prema uvaženom stereotipu da je svatko sa takvim aparatom "profesionalac" (ili novinar ili terorist/voajer), te zahtjeva "sigurnosnu provjeru i djelovanje". Na ljude sa kompaktnim aparatima najčešće ne obraćaju pažnju.

Tako su redovite situacije da osoba sa SLR aparatom mora prolaziti zaštitarsku maltretažu (sa elementima diskriminacije), uz uobičajene tvrdnje da su "za snimanje (SLR aparatom) potrebne posebne dozvole" i slično, dok istovremeno svi ostali ljudi u blizini neometani od zaštitara snimaju svojim kompaktnim aparatima ili mobitelima sa ugrađenim kamerama. Trebalo bi dotičnima objasniti da aparat bez obzira na fizičku veličinu stvara sliku. (a to što cigo vozi tamić umjesto fiće ne znači nužno da je profesionalni autoprijevoznik op.a.).

Na kolodvorima, koji su de facto javna mjesta (i na većini njih nema istaknutih znakova zabrane), isto tako fotografi znaju imati problema za zaštitarima iz "sigurnosnih razloga" i "odluka uprave". S druge strane, na tim istim kolodvorima, gdje zna biti napasnih prosjaka (koji ljude u blizini šaltera za prodaju karata agresivno žicaju novac za "pola litre mlijeka" ili "za pomoć bolesnom djetetu"), ili čak i džeparoša - zaštitara najčešće nema da se njima bave., tj. da ih otjeraju.

Situacija na aerodromima i oko njih je pak posebna priča. Tamo je praktički svatko sa SLR aparatom od strane zaštitara doživljavan kao "ozbiljna prijetnja sigurnosti". No dok se tako na aerodromima i oko njih zaštitari vrlo obilno troše svoje vrijeme na "opasne" fotografe (što turistie, članove obitelji koji nekoga ispraćuju/dočekuju ili planespottere), događa se da prave kriminalce koji onesposobljavaju aerodromsku infrastrukturu ili pak zasljepljuju pilote laserima moraju hvatati i tražiti obični ljudi, umjesto onih kojima je to posao!

Ponekad zaštitari čak i na javnoj površini (gdje nemaju ovlasti!) zabanjuju ljudima snimanje zgrada koje čuvaju, tvrdeći da je tako zabranio vlasnik. Međutim, prema zakonu o autorskim i srodnim pravima (čl 91. i 92.) sve ono što je trajno postavljeno na javnoj površini smije se reproducirati u dvodimenzionalnom obliku, a odnosi i na vanjski izgled arhitektonskih djela, tj. zgrada! Bez obzira na nečije "muzičke želje"...

Zaštita djece je također jedna stvar gdje zaštitari prednjače po ortodoksnoj gluposti i neobrazovanosti! Bilo je slučajeva da su zaštitari u trgovačkim centrima i parkovima (Bundek) zabranjivali roditeljima da snimaju vlastitu djecu većim (SLR) fotoaparatima "zbog opasnosti od pedofilije". Dotičnima bi netko konačno trebao temeljito objasniti ili čak i nacrtati da je dječja pornografija definirana onime što je snimljeno na slici (gola djeca i/ili njihovo seksualno iskorištavanje), a ne prema tome kakvim se fotoaparatom djecu snima! (ili možda ovi čak vjeruju da SLR aparati imaju rendgenski vid? op.a.)

Štoviše, po onome što se može pročitati na nekim internetskim fotumima bilo je čak i slučajeva da su na dječjim priredbama roditeljima sa SLR aparatima zabranjivana snimanja ili čak do strane službe sigurnosti oduzimane memorijske kartice iz istih razloga (dok su naravno svi drugi, koji su snimali sa kompaktima i mobitelima, snimali bez najmanjih problema.)

Čak je bilo slučajeva da su ljudi koji su išli na roštilj na Jarun imali bliske susrete sa zaštitarima koji su im "upadali na zabavu" da bi branili snimanje!

Na istoj razini neinteligencije i neobrazovanja je i konstatacija (koju se sve češće može čuti od strane zaštitara) kako je "nemoguće da netko sa takvim (SLR) aparatom snima za svoje potrebe" ili da "tko normalan snima takvim aparatom za privatne svrhe".

Posebna priča su zabrane u slučajevima kad postoje znaci zabrane snimanja. Naime, dotičnima najčešće promakne detalj da ako postoji istaknut znak zabrane fotografiranja, ta zabrana vrijedi tek nakon znaka zabrane, (jednako kao što i ograničenje brzine vrijedi tek nakon znaka ograničenja brzine, op.a.).

I povrh svega tu je naravno i famozni "argument" da je "snimanje zabranjeno jer je objekt pod video nadzorom". Kao da snimanje onesposobljava kamere, a što je naravno još jedna ortodoksna glupost...

ZAŠTITARSKE OVLASTI

Još jedna stvar koja se može primjetiti (uz sve već navedeno) jest i to da većina zaštitara ne zna svoje zakonske ovlasti. Ili se pak namjerno pravi da ih ne zna, računajući na element neupućenosti većine ljudi, te faktor zastrašivanja prouzročen agresivnim nastupom.

Tako se mnogi zaštitari ponašaju kao da imaju veće ovlasti od policije i sudova. Štoviše neki smatraju da imaju i ovlast kažnjavanja ljudi (batinama) na licu mjesta, u situacijama ako se ovi usude suprotstaviti njihovim nelegalnim zahtjevima (bilo je slučajeva premlaćivanja fotografa od strane zaštitara).

Prvo i osnovno, zaštitarske ovlasti vrijede samo na području objekta ili prostora/terena kojeg zaštitari osiguravaju, ili pak u neposrednoj blizini predmeta kojeg čuvaju (npr. ako se radi o pratnji novca ili osiguranju neke instalacije na javnoj površini). Izvan tih prostora, zaštitar se, legalno gledajući, pretvara u običnog građanina i nema nikakve zaštitarske ovlasti.

Zaštitar ima ovlasti utvrditi identitet osobe. No to se prvenstveno odnosi na situacije kada se utvrđuje tko i zašto ulazi u štićeni objekt. Nekakvo "legitimiranje iz sigurnosnih razloga" se može komotno odbiti do dolaska policije kojoj je svaka osoba na zahtjev dužna pokazati identifikacijske isprave.

Zaštitari imaju ovlast obaviti pregled. No pregled nije isto što i pretraga. Zahtjevanje da se pokaže snimljeni sadržaj de facto pretragu pretvara u pregled, ali se može glatko odbiti, a ukoliko zaštitar sam od fotografa uzme aprat i počne listati snimljeni sadržaj, prekršio je svoje ovlasti jer je obavio pretragu, a ne pregled. (Pretragu smije učiniti samo policija ako ima sudski nalog ili ako ima osnovanu sumnju da je osoba uhvaćena u činjenu nekog kaznenog djela, a u oba slučaja mora sastaviti zapsinik o pretrazi!)

Zaštitari imaju ovlast privremeno ograničiti slobodu kretanja, ili kako bi se laički reklo, zadržati osobu do dolaska policije. No, za to mora postojati zakonski opravdani razlog (da je osoba uhvaćena u činjenju nekog prekršaja ili kaznenog djela). Svako neopravdano zadržavanje je samo po sebi nelegalno i predstavlja kazneno djelo.

Zaštitari imaju ovlasti upotrijebiti fizičku snagu, ili sredstva za samoobranu (suzavac, elektrošoker, vatreno oružje), ali samo u situacijama kada se doista radi o nužnoj obrani! Situacije u kojima zaštitari prijete nasiljem ili čak fizički napadnu nekoga tko im se verbalno suprotstavio, ali ih inače ni na koji drugi način ne ugrožava, spada u domenu kaznenih djela.

Ono najbitnije jest da zaštitari nemaju ovlast zahtjevati brisanje fotografija nakon što su snimljene ili pak uništenje filma, kao ni ovlast oduzimanja predmeta (aparata, mem. kartica ili filmova). Sve takve zahtjeve se može komotno odbiti! Ovlast oduzimanja predmeta ima samo policija, a odluku o uništavanju fotografija/filma može donjeti jedino sud.

KRIMINALIZACIJA ZBOG NEOBRAZOVANOSTI

Gotovo svaki fotograf, pogotovo fotograf amater koji snima SLR aparatom, složiti će se da je vrlo iritantno to da se zbog neobrazovanosti zaštitara i njihovih supervizora po pitanju tematike fotografiranja dotični ponašaju prema njima kao prema kriminalcu. Pogotovo na mjestima gdje ima ljudi i gdje takve intervencije izazivaju poglede znatiželjnih prolaznika.

29.07.2012. u 10:05 • 2 KomentaraPrint#

subota, 28.07.2012.

Poznate fotografije - Buzz Aldrin na Mjesecu

Jedna od vrlo poznatih fotografija iz doba svemirske utrke jest ona koja prikazuje Buzza Aldrina na Mjesecu. Fotografiju je snimio njegov kolega, astronaut Neil Armstrong. Službena oznaka fotografije je AS11-40-5903


(public domain)

Međutim, malo je ljudi zna da je za potrebe objave u medijima fotografija dorađena - pojačan je kontrast (zbog čega se dobiva dojam "spotlight" osvjetljenja), a iznad astronauta dodan je prostor u kadru ("crna traka") kako bi slika imala bolju kompoziciju.

Zbog toga što su uslijed dotičnih manipulacija križići pomaknuti, a slika izgleda kao da je snimljena pod reflektorom, ova editirana verzija često služi raznim "teoretičarima urote" za njihove nebuloze o tome da "ljudi nisu bili na mjesecu".

Originalna fotografija u visokoj rezoluciji (4MB)

28.07.2012. u 20:02 • 2 KomentaraPrint#

Pokušaji prevare

Pokušaji prevare putem interneta su vrlo česti. Neki su zapravo benigni, kada se radi o lancima sreće tipa "šalji dalje (ili će ti se nešto gadno dogoditi/pa će neko siroto dijete dobit novce od nekog bogataša)". Uglavnom, Basmati Kasaar daje jako dobro objašnjenje kakvih sve vrsta lančanih pisama ima...

Međutim, postoje i druge vrste e-mail poruka koje su izuzetno opasne. Naime, radi se o prevarama kojima se od naivnih ljudi nastoje dobiti podaci pomoću kojih bi prevaranti, koji su poslali mail, ako dobiju dotične podatke od naivnih primatelja, mogli ostvariti značajnu novčanu dobit na način da doslovno isprazne račun naivne žrtve.

Jedan oblik takve prevare, koji u zadnje vrijeme često stiže na mail, jest ponuda od strane nekog Nigerijca koji nudi otkup opreme, i traži podatke o bankovnom računu.

Nekoliko kolega koji su oglasili da prodaju foto opremu je dobilo mail slijedećeg sadržaja:


Hvala vam što ste tu informaciju, ja cu vam ponuditi 200* eura za stavke, ukljucujuci cijenu dostave na svoje odredište ili kroz TNT, UPS ili Hrvatske pošte. Ako se slažete s mojim ponude jednostavno pošaljite mi podatke o bankovnom racunu, tako da ja mogu proslijediti na moj banke za prijenos placanja bez odgode, a nakon što primim bankovni `s potvrdom o placanju cete ici i poslati stavku u pomorskom adresu .

Ovdje je shipping adresa:
IME: BOBBY ABORISADE
ADRESA: 9 JOHN STR, DUGBE.
GRAD: Ibadan
DRŽAVA: Oyo
DRŽAVA: NIGERIA
Poštanski broj: 23402
Moja banka zahtijeva sljedece informacije jer je medunarodna placanja prijenos:
Vlasnika racuna `s NAZIV:
Naziv banke:
IBAN:
Vlasnika racuna `s EMAIL & TELEFON BROJ:

(* iznos navodno zna varirati)

UPOZORENJE:
Ako vam kojim slučajem dođe mail ovakvog ili sličnog sadržaja, ignorirajte ga, obrišite i NI POD KOJU CIJENU NE ŠALJITE PODATKE KOJI SE TRAŽE!!!

28.07.2012. u 17:58 • 0 KomentaraPrint#

Olimpijske fotografske zabrane

Počinje Olimpijada u Londonu. U Engleskoj. U zemlji koja je tradicionano sve više na glasu kao hiperparanoična država po pitanju "sigurnosti od terorizma", a koja tu "sigurnost" nastoji osigurati svom silom idiotskih zabrana i policijskom represijom koja kriminalizira obične ljude. Naravno, već standardno, prvi na meti zabrana su fotografi.

Prema onome što se može naći na internetu, fotografiranje "običnim ljudima" na olimpijskim događajima biti će izuzetno otežano upravo za tu svrhu izmišljenim zabranama.

Prema standardnim diskriminatorksim pravilima, na većini događaja zabranjeni su svi "profesionalni" aparati sa izmjenjivim objektivima (SLR aparati). Praktički će se moći fotografirati samo mobitelima i kompaktima. U sklopu iste zabrane, navodno je zabranjeno i postavljanje fotografija na internetske društvene mreže.

Olympic Photo Ban Issues

Olympics to ban social network photos?

28.07.2012. u 00:01 • 0 KomentaraPrint#

petak, 27.07.2012.

Genus proximum i differentia specifica

Da bi se u svakodnevnoj upotrebi jasno definirali pojmovi, za svaki pojam postoji ono što se zove genus proximum i differentia specifica.

Genus proximum tj. "bliži rod" označava skup pojmova koje obilježavaju neke (ali ne sve!) zajedničke osobine.

Differentia specifica ili "specifična razlika" je ono (ona osobina) po čemu se sami članovi unutar nekog skupa (tj. genusa proximusa) međusobno razlikuju.

Najbanalniji primjer genusa proximuma i differentie specifice jest označavanje pripadnika biljnog i životinjskog castva gdje je svaka biljna i životinjska vrsta označena latinskim nazivom koji je izražen sa najčešće dvije riječi. Prva označava genus proximum, a druga (ponekad još koja riječ) diferentiu specificu.

No ovakvo definiranje pojmova pomoću genusa proximuma i differentie specifice ne odnosi se samo na bilogiju već itekako vrijedi i u svakodnevnim životnim situacijama!

Kada se npr. govori o fotografskoj opremi, fotoaparat je genus proximum, dok je ime proizvođača i oznaka modela differentia specifica. Fotografija je također genus proximum, a differentiu specificu predstavlja ono o kakvoj se fotografiji radi (npr. krajobraz, portret, dokumentarna). Fotograf je genus proximum, a differentia specifica jest o kakvom se fotografu radi (fotoreporter, paparazzo, umjetnik, turist..)... itd. Ovakvih bi se definicija mogao napisati popriličan broj.

Sam genus proximum, bez differentie specifice, zapravo je samo poluinformacija. Ljudi kojima je bitan samo genus proximum zapravo su površni i skloni generaliziranju - trpanju svih pojmova sa nekim istim zajedničkim osobinama "u isti koš" bez obzira na njihove specifične razlike. Ovo je posebno prepoznatljivo po mantri "sve je to isto" (što često zna biti popraćeno nekom neuvjerljivom racionalizacijom punom logičkih pogrešaka), a što pak daje naslutiti da se radi upravo o osobi sklonoj generaliziranju.

Tako je na primjer kod zanemarivanja genusa proximuma, tj. generalizacije, događa da se potpuno izjednačavaju (umjesto da se razlikuju) npr. krađa žvake i oružana pljačka banke ("sve su to krađe"). Ili da se smatra istim istim povremeno uživanje lakih droga sa teškom heroinskom ovisnošću ("sve je to narkomanija"). Ili da se smatra istim povisivanje tona sa nanošenjem teških tjhelesnih ozlijeda ("sve je to nasilništvo"). Ili da se smatra istim fotografija odjevenog djeteta kak se igra u parku i fotografija golog djeteta kak je seksualno zlostavljano ("sve je to pornografija").... itd.

Razlučivanje differentie specifice predstavlja u većini slučajeva popriličan intelektualni napor, jer zahtjeva definiranje, prepoznavanje i klasificiranje svakog pojma i situacije zasebno. No kako je takva vrsta napora nekim ljudima prevelik problem, tako se slobodno može reći da zanemarivanju differentie specifice prvenstveno pribjegavaju intelektualno prikraćeni ljudi.

27.07.2012. u 15:36 • 0 KomentaraPrint#

utorak, 24.07.2012.

iPhone SLR perverzije?

Od svoje prve pojave na tržištu, iPhone je svojevrsna senzacija - naprava koja praktički predstavlja minijatrurno laptop računalo sa ugrađenim telefonom. Danas mu je popularnost tolika da čak kruži vic* o tome da od 100 ljudi koji ga imaju, njih 2 ima iPhone jer im trebaju njegove funkcije, 2 ga imaju jer im se sviđa dizajn, a ostalih 96 ga imaju samo zato da bi drugi vidjeli kako oni imaju iPhone.

Šalu na stranu, danas za iPhone postoji cijelo mnoštvo aplikacija, što komercijalnih, što besplatnih i to svih mogućih vrsta, od igrica, web preglednika, newsreadera, GPS navigacija i sličnog... Između ostalog, postoje i brojne aplikacije za obradu i dijeljenje slika, a što je normalno s obzirom da ovaj ima ugrađenu kameru, sa prilično dobrom kvalitetom slike za jedan "mobitel".

No osim po pitanju softvera, za iPhone postoji i čitav niz hardverskih dodataka od kojih neki doista djeluju pomalo perverzno. Jedan od takvih hardverskih dodataka je onaj pomoću kojega se iPhone pretvara u "SLR" aparat sa izmjenjivim objektivima.

The iPhone SLR Mount

S jedne strane, sasvim je upitna isplativost ulaganja u takav "sustav" za nekoga tko već nema SLR aparat i za njega pripadajuće objektive. Naime za nekakvo neformalno snimanje, ugrađena leća je sasvim dovoljna. A s obzirom da su cijene SLR objektiva poprilične, a za ozbiljnije bavljenje fotografijom se ipak, po pitanju kvalitete i kontrole parametara slike (ekspozicije) više isplati nabaviti pravi SLR fotoaparat.

No s druge strane, nekome tko već ima SLR fotoaparat i svu silu objektiva, ovakva stvar može u određenim situacijama eventualno poslužiti kao svojevrsni "back up" - u slučaju da glavni aparat crkne, pomoću ovoga se može upogoniti iPhone da za silu glumi rezervni fotoaparat.

------------------
* u svakom vicu ima pola istine!

24.07.2012. u 23:07 • 0 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 23.07.2012.

Dorothea Lange

23.07.2012. u 01:06 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 22.07.2012.

Zaštitari opasni za okolinu?

Kako javlja Carlos Miller, u Americi i dalje traje maltretaža fotografa i videografa, i to naravno od strane zaštitara i policije.

Hawaii Airport Security Guard Assaults, Threatens to Kill Videographer

Zuccotti Park Security Guard Assaults Videographer


22.07.2012. u 00:03 • 0 KomentaraPrint#

subota, 21.07.2012.

Slučajevi za umobolnicu?

Kada se čovjek bavi uličnom i dokumentarnom fotografijom ili ako je po struci fotoreporter, tada ima priliku susretati razne vrste ljudi. Naravno, iako su u većini slučajeva ljudi normalni po pitanju pojave fotografa i većeg fotoaparata, nažalost ima i onih koji, čim u svojoj blizini vide veliki fotoaparat, počnu raditi probleme.

Ponekad su to (zapravo relativno benigne) primjedbe od strane ljudi koji se ne vole slikat. No osim takvih postoje i osobe koje imaju razvijenu iracionalnu patološku mržnju prema fotografima, te na račun toga ispoljavaju paranoidne i agresivne manire.

Tako je npr. jednom jedna ženska osoba autoru bloga, u prolazu, iako je ovaj samo pored nje prošao ulicom s fotoaparatom oko vrata, uputila komentar "Novinarska đubrad, kockate se sa tuđim životima, al s mojim nećete!".

Drugom prilikom je jedan muškarac, dokle god se autor bloga sa fotoapatom oko vrata nalazio u njegovoj blizini, iako ga uopće nije snimao, cijelo vrijeme mrmljao uglavnom psovke i komentare pune prijetnji fizičkim nasiljem "P**** ti materina, treba vas novinare sve pomlatit, poklat, baš dobro da vas mlate,... (itd.)".

Naravno, ne treba ni spominjati da takvi umobolesnici zapravo sebe smatraju normalnima (i svima oko sebe to pokušavaju prikazati raznim racionalizacijama), dok su po njihovom poremećenom shvaćanju okoline upravo fotografi (točnije fotoreporteri/novinari) "bolesnici" krivi za sva zla na svijetu. Kako to i inače ide prema principu da sve nakaze kada vide nekoga drugačijeg od sebe viču "Evo nakaze!"

I, da za kraj jedan video u kojem TV ekipa koja radi nekakvu anketu na ulici slučajnim odabirom odabere upravo ženu koja je, čini se iz viđenog, dobar kandidat za umobolnicu.

21.07.2012. u 20:16 • 2 KomentaraPrint#

utorak, 17.07.2012.

Koji ste tip fotografa?


(autor i status nepoznati, nađeno na Facebooku)

17.07.2012. u 00:05 • 2 KomentaraPrint#

ponedjeljak, 16.07.2012.

Govor mržnje?

Jedna od stvari koja se u zadnje vrijeme često čuje u medijima, jest spominjanje govora mržnje. Nerjetko netko netko bude prozivan ili kažnjavan zbog toga.

Govor mržnje je bilo kakva omalovažavajuća usmena ili pismena izjava koja u sebi sadrži ili ima za cilj izazivanje mržnje prema određenoj osobi ili skupini osoba, sa svrhom stvaranja netrpeljivosti, diskriminacije (na temelju nečega) ili pak direktnog pozivanja na nasilje.

Sama institucija govora mržnje zapravo ima neke svoje osnove u tzv. verbalnom deliktu, koji je bio vrlo poznat u državama sa vrlo represivnim sustavima, gdje se kažnjavala svaka izjava koja se imalo kosila sa doktrinom trenutno vladajućeg režima. Tako se npr. za vic o Titu bez pardona završavalo na Golom otoku, a za vic o Staljinu se uglavnom dobio metak.

Za razliku od verbalnog delikta kojim je država "branila režim", kod govora mržnje se u "slobodnim zemljama" deklarativno brane "ljudske slobode". No ovo je u nekim slučajevima vrlo upitno, s obzirom da ono što jedni smatraju slobodnom govora, drugi će često neizostavno smatrati govorm mržnje. Štoviše, to ponekad ide i do apsurda, jer se praktički govorom mržnje od strane enek osobe ili skupine može proglasiti sve ono što ta osoba (ili skupina) ne želi čuti. Čak ako ovo i nije pogrdno ili omalovažavajuće (ili čak štoviše ako je i istinito).

No, s druge strane, ako se se govorom mržnje mogu na takav način proglasiti praktički sve negativne izjave prema određenim skupinama ljudi (kao što su npr. homoseksualci, pripadnici vjerskih i etničkih skupina itd), te osobe koje su počinile "govor mržnje" zakonski sankcionirati, da li bi se onda na sasvim jednak način taj princip mogao primjeniti i na mrzitelje fotografa, tj. zakonski anckionirati osobe koje fotografe omalovažavaju, vrijeđaju, diskriminiraju i koji pozivaju na nasilje prema fotografima?

16.07.2012. u 00:01 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 15.07.2012.

Stare ili nove knjige?

O fototografiji danas postoji mnogo literature. Svako malo izlaze nove knjige, od razih priručnika za početnike koji se bave onim najbitnijim osnovnim stvarima koje svatko tko misli fotografirati mora znati, pa do napredinih i opsežnih knjiga o nekom određenom aspektu fotografije (npr. priručnici koji se bave iskuljučivo digitalnom obradom slika).

Kako fotografija kao čitava znanost postoji već više od 150 godina, u tom vremenu je o fotografiji napisano mnogo knjiga.

Postavlja se pitanje koje su knjige bolje? Stare ili nove? Odgovor je - niti jedne niti druge.

Naime, u nekim slučajevima stare knjige mogu sasvim dobro poslužiti i u današnje vrijeme.

Tehnikalije kao što su priroda svijetla, vrste objektiva, te stvari vezane uz ekspoziciju (osjetljivost, otvor blende, brzina zatvarača) su univerzalne, isto tako i ("školska") pravila kompozicije (pravilo trećina, zlatni rez itd...). Ove stvari se može naći praktički u svakoj knjizi o fotografiji namjenjenoj početnicima.

S druge strane, nove knjige mogu u sebi sadržavati stvari tehničke prirode koje zbog napretka tehnologije nema u starim knjigama. Tako npr. u knjigama o fotografiji otprije dvadesetak godina nema ni govora o digitalnim senzorima, i digitalnoj obradi slike, balasnu bijele boje, vrstama senzora.

Međutim, isto tako se u novim knjigama više gotovo uopće ni ne spominje film i filmska fotografija, te razvijanje filmova, već se sve svodi gotovo isključivo na digitaliju.

Na kraju, postavlja se i pitanje da li se u određenim slučajevima doista isplati u knjižari kupiti neku novu fotografsku knjigu od 200kn, ili je za nečije početne potrebe sasvim dovoljno na nekom sajmu rabljenih knjiga nabaviti neku "staru" knjigu za 20 kn...

15.07.2012. u 19:17 • 0 KomentaraPrint#

subota, 14.07.2012.

Poznate fotografije - Hindenburg


(public domain)

Ova fotografija, koja je zabilježila je nesreću u kojoj je prilikom pristajanja u New Jerseyu, izgorio zračni brod Hindenburg, snimljena je 6.5.1937. U toj nesreći poginulo je 36 ljudi (13 putnika, 22 člana posade i jedan čovjek na zemlji). Autor fotografije nije poznat.

Također, postoji i video snimka dotičnog događaja.

14.07.2012. u 18:27 • 0 KomentaraPrint#

subota, 07.07.2012.

Robert Doisneau

Još malo slika ovog francuskog uličnog fotografa...

07.07.2012. u 23:59 • 2 KomentaraPrint#

petak, 06.07.2012.

Šalji dalje!

Danas su vrlo popularna lančana pisma, tzv. "forwarduše".

Neke "forwarduše" znaju biti vrlo interesantne, pogotovo one koje u sebi sadrže kakav power piont slideshow sa lijepim fotografijama.

Sve ostalo je uglavnom smeće tipa "šalji dalje ako (ne) želiš (ne)sreću" m te nekakve "humanitarne akcije" gdje se tvrdi da ako se mail prosljedi dalje, da će netko darovati novce osobi koja se spominje u mailu.

Za sve one koji svejedno nekritički i naivno nasjedaju na takve "akcije", i zatrpavaju takvim glupostima inboxe ljudi koje imaju u adresaru, evo jedan "klasik"...:

Dobar dan, moje ime je Basmati Kasaar. Ja patim od rijetke i smrtonosne bolesti, loših ocjena, ekstremne nejebice, straha da ću biti kidnapiran i da ću biti pogubljen analnom egzekucijom nakon što me proglase krivim da sam forwardao 50 milijardi jebenih chain lettera, koje sam ja dobio od ljudi, koji zapravo vjeruju, da, ukoliko se pisma proslijede dalje, će jadna 6-ogodišnja djevojčica iz Nepala, kojoj je izrasla sisa na čelu, skupiti dovoljno novaca, da ju ukloni prije negoli ju seljačine roditelji prodaju u lokalni cirkus kao nakazu. Da li vi zaista vjerujete da će Bill Gates pokloniti 1000 dollara vama i svakom drugom koji ste forwardali "njegov" e-mail? Kako možete biti tako glupi? Woohoo, pazi ovako. Ako nastaviš skrolati i zaželis želju, ja ću spavati sa svim komadima iz zadnjeg broja Playboya! Koja hrpa sranja. U prijevodu, ova poruka je jedno veliko JEBITE SE svim ljudima koji nemaju ništa drugo za raditi osim slati glupe chain lettere. Možda će zločesti virtualni patuljci doći u moj stan i silovati me preko noći jer nisam nastavio lanac sreće koji je započet 5. godine poslije Krista, a koji su u našu zemlju dovele Rumunjske prostitutke noseći ga u čmaru preko granice, da bi izbjegle sve kontrole, te ukoliko se taj isti lanac nastavi do 3000. godine, ući će u Guinessovu knjigu rekorda kao najduži period ekstremne gluposti. Tko ih jebe.

Ljudi, ako baš zaista morate forwardati takve stvari, potrudite se da bude bar malo zabavno ili smiješno. Vidio sam na tone lanaca tipa "pošalji ovo na e-mail 50 svojih prijatelja, pa će jedna jadna i izmučena dusa dobiti 50 lipa od velikodušne, imućne osobe". To me ne zanima. Upotrijebite malo svoj mozak i razmislite što zapravo postižete i tko dobiva korist ili štetu od slanja tone takvih e-mailova. Velika je šansa da vi dobivate NEpopularnost.

ČETIRI OSNOVNE VRSTE CHAIN LETTERA:

LANAC TIP 1:

Skrolaj prema dolje
.
.
.
.
.
Zamisli želju!!!
.
.
.
.
.
Ne, zaista, zamisli jednu želju!!!
.
.
.
.
.
Učini to, ili nikad nećeš izaći sa svojom simpatijom!!!
.
.
.
.
.
Zamisli nešto drugo!!!
.
.
.
.
.
Ne to, perverznjaku jedan!!!
.
.
.
.
.
STANI!!!

Nadam se da će ti se želja ispuniti :)

E, sada, da bi se osjećali krivima, evo sto ću ja učiniti. Prvo i osnovno, ako ne pošaljete ovaj e-mail na 8035 e-mail adresa u narednih 5 sekundi, silovat će vas pobješnjela bradavičasta svinja, te će vas nakon toga baciti s nebodera na hrpu starog željeza. To je istina!! Ali, pazite, ovo pismo nije varka kao sva ostala ovog tipa što dobivate!
OVO pismo je ISTINITO!! Zaista!!!

Evo pravila:
* Pošaljite ovaj e-mail 1 osobi: 1 osoba će biti nadrkana na vas jer ste joj poslali glupi chain letter.
* Pošaljite ovaj e-mail 2-5 osoba: 2-5 osoba će biti nadrkano na vas jer ste im poslali glupi chain letter.
* Pošaljite ovaj e-mail 5-10 osoba: 5-10 osoba će biti nadrkano na vas jer ste im poslali glupi chain letter, te će pokrenuti zavjeru protiv vas i vaše obitelji.
* Pošaljite ovaj e-mail 10-20 osoba: 10-20 osoba će biti nadrkano na vas jer ste im poslali glupi chain letter, te će vam zapaliti kuću.

Hvala i sretno!!!!

LANAC TIP 2:

Dobar dan, i prvo bih se želio zahvaliti sto ste odvojili par minuta da pročitate ovaj e-mail. Postoji jedan izgladnjeli dječak koji živi u Dungorutiglopertominisku, te on nema ruke, nema noge, nema roditelje, sto znači da nema gola govna. Život ovog dječaka bi mogao biti spašen, budući da, svaki put kada se ovaj e-mail proslijedi dalje, 1 dollar se donira "Udruzi Za Izgladnjele Djecake Bez Nogu, Ruku i Roditelja iz Dungorutiglopertominiska". Ali zapamtite, iako mi, u stvari, nemamo apsolutno nikakav način da brojimo poslane e-mailove, i iako je ovo gomila govana i sranja, vi ipak ovo pošaljite dalje. Pošaljite ovo na 5 e-mail adresa u narednih 18 sekundi. Ali, ne zaboravite, ako slučajno ovo pošaljete na 4 ili pak 6 adresa, dječak će momentalno umrijeti.

Hvala jos jednom i sretno!!!

LANAC TIP 3:

Bok svima!! Ovaj lanac sreće postoji od 1864. To je apsolutno nevjerojatno, jer u to vrijeme nije bilo kompjutera niti e-maila, a vjerojatno ni toliko idiota koji nemaju ništa drugo raditi nego slati takva pisma. No, da vam objasnim kako ovo radi: Pošaljite ovaj e-mail na 13.000 adresa u narednih 12 minuta i 30 sekundi ili će vam se desiti nešto zaista strašno.

* Stravična priča broj 1:

Mtunda Geke se vraćala jedne subote iz škole. Par dana prije toga primila je ovakvo pismo, ali nije obraćala pažnju na njega. I tako, na putu kući, zapela je na ivičnjak i pala u kanalizaciju kroz otvorenu šahtu u more govana. Nakon što su je uspjeli izvući, odvratno je smrdila, no to nije bilo sve. Ona je kasnije umrla. Pazite da se to ne desi i vama!!

* Stravična priča broj 2:

Morik Blip, 13-ogodišnji dječarac je dobio ovakvo pismo na svoj e-mail ali ga je zanemario. Kasnije, tijekom istog dana, njega i njegovog ljubavnika udario je auto dok su šetali držeći se za ruke. Oboje su poginuli i otišli u Pakao, gdje su osuđeni da do kraja Vječnosti jedu žohare.

Pazite da se to ne desi i vama!! Mogli biste završiti kao Mtunda ili Morik. Jednostavno pošaljite ovaj e-mail svim svojim šupcima prijateljima i sve će biti u redu.

LANAC TIP 4:

Evo jedne pjesme što sam sastavio. Pošaljite ju svim svojim prijateljima.

Prijatelji

Prijatelj je onaj na kojeg se uvijek možes osloniti.
Prijatelj je onaj koji te voli iako smrdiš na govna, a iz usta ti smrdi kao da si jeo hranu za mačke.
Prijatelj je onaj koji te voli iako si ružan kao gubava vještica
Prijatelj je onaj koji počisti za tobom kad povraćaš pijan.
Prijatelj je onaj koji ostane s tobom iako se samo žalis na svoj jebeno glup i dosadan život.
Prijatelj je onaj koji se pretvara da te voli iako u stvari misli da bi najbolje bilo da te siluju ludi orangutani te da te onda bace krvoločnim psima.
Prijatelj je onaj tko čisti tvoju WC školjku usisava tvoj dnevni boravak i plaća tvoje račune.
Prijatelj je onaj tko ti šalje lance sreće u nadi da će mu se želje ostvariti.

Proslijedite ovo pismo! Ako to ne učinite, nikad više nećete imati curu/decka!!!


Zaključak? Ako dobijete e-mail koji prijeti da će vam se nešto desiti ili da ćete biti nesretni, izbrišite ga. Ako je zabavno, pošaljite ga dalje. Nemojte ljutiti ljude naturajući im grižnju savjesti radi tifusara iz Botswane koji nema zube, a koji se brine o slonovima zadnjih 27 godina svog života, te čiji je zadnji spas 5 centi koje će dobiti svaki put kad netko klikne 'forward', i prijetiti im da će završiti kao Mtunda ili Morik.

E, sad pošaljite ovo svima u naredne 3 sekunde. Inače će vam se nešto strašno desiti.

06.07.2012. u 10:36 • 1 KomentaraPrint#

srijeda, 04.07.2012.

Opasni stričeki s fotoaparatima na plažama


(public domain, Children playing in sand on beach)

Kako je počela turistička sezona, možda nebi bilo na odmet spomenuti jednu stvar koja kod nemalog broja ljudi, izaziva poprilično paranoične, a ponekad i vrlo nasilne reakcije - pojavu čovjeka sa velikim fotoaparatom na plaži.

Naime, svake godine se, u ljetnim mjesecima, u novinama i na internet portalima povremeno može pročitati o slučajevima kako je negdje na nekoj plaži uhvaćen čovjek koji je fotografirao golu djecu za pornografske potrebe. Iako su takvi slučajevi malobrojni (bude ih svega nekoliko godišnje!), kako se radi uglavnom o senzacionalističkim napisima, kod mnogih se razvije takva paranoja da kada na plaži vide nekoga sa malo većim aparatom, prvo na što pomisle je upravo to da je takvom fotografu "sigurno jedina namjera snimati golu djecu."

Po tom pitanju uglavnom najviše paničare novopečeni nadobudni roditelji, te razni samozvani redari dušebrižnici, a koji o sebi redovito imaju vrlo visoko mišljenje, malo dodira sa realnosti (vjeruju u neko svoje uglavnom utopističko poimanje "pravde"), i još manje znanja o aktualnim zakonima i fotografskoj materiji.

Naravno, pri tome nikome neće pasti napamet da postoji statistički daleko veća realna mogućnost da se možda radi o nekom novinaru kojem možda treba slika ljudi na plaži za neku ilustraciju, ili možda o nekom hobistu-umjetniku koji je došao snimiti panoramu ili zalaz sunca koja uključuje i kupače, ili jednostavno tek o nekom turistu koji je umjesto kompaktnog fotoaparata kupio SLR.

Štoviše, mnogi paničari čak nisu sposobni percipirati ni to da je voajerske slike voajerima mnogo lakše snimati kompaktnim fotoaparatima ili mobitelima, (od kojih neki danas već imaju kamere vrlo visoke rezolucije sa ugrađenim zoomom), zbog toga što su gotovo neprimjetni - prvo zato što su mali te ih je vrlo lako sakriti, a drugo zato što na njih nitko ne obraća pozornost (za razliku od SLR aparata koje svi zamjećuju).

Prvo i osnovno, svaka plaža je javna površina (osim zatvorenih privatnih plaža), a na svim javnim površinama snimanje je dozvoljeno (nije protuzakonito, bez obzira koliko se nekome to možda ne sviđalo!) ako nema postavljenog znaka zabrane. Ono što je u svakom slučaju protuzakonito je snimanje djece za potrebe proizvodnje pronografije (tj. voajerske snimke gole djece i njihovih genitalija na plaži u krupnom planu). Tu uoće nije bitno tko je snimio sliku, već isključivo ono što slika na sebi prikazuje.

Ukoliko se već uoči da netko na plaži nešto snima (SLR-om, kompaktom ili mobitelom), i ukoliko se baš posumnja na nekakve "nelegalne radnje", naravno da se postavlja i pitanje kako provjeriti što dotična osoba zaista snima...?

Naime, ono što fotograf vidi kroz tražilo fotoaparata može vidjeti jedino taj fotograf koji njime snima. Nekakve a priori izjave tipa "znam ja što ti snimaš", a koje dolaze od osobe koja se nalazi 10 metara dalje, najčešće samo dokazuju upravo suprotno, a redovita su isprika raznih "dušebrižnički" nastrojenih nasilnika (ne treba zaboraviti slučaj iz 2006. godine, kada je nizozemski fotoreporter premlaćen na Žnjanu ni kriv ni dužan, jer je takva paranoična gomila "znala što on snima".

Jedan od možda najboljih i "najbezbolnijih" načina kako se može provjeriti što netko snima, ako ovaj koristi digitalni aparat sa ekranom za prikaz slike, je pokušati "u prolazu" vidjeti, što se vidi na ekranu.

Druga opcija je pokušati nonšalantno započeti razgovor na temu fotografije sa dotičnim fotografom (uz uvijet da ovaj razumije jezik). Ako dotični pobjegne, ili se pak počne ponašati nervozno te naglo skriva/sprema aparat, tada najvjerojatnije ima nekog razloga za skrivanje. Ako takvi znakovi izostanu, onda je najvjerojatnije sve u redu i vrlo vjerojatno se radi o "normalnom fotografu".

Još jedna stvar na koju se može obratiti pozornost jest to kakav objektiv fotograf ima na aparatu. Naime kao je na aparatu kratak objektiv, tada se vrlo vjerojatno radi o nekakvom normalnom ili širokokutnom objektivu, što implicra to da da fotograf najvjerojatnije snima panoramu, a da bi mogao nekoga snimiti u krupnom planu, mora neizbježno doći blizu. S druge strane, ako je na aparatu dugačak objektiv, tada se vrlo vjerojatno radi o nekakvom teleobjektivu uskog vidnog polja, iz čega se može zaklulčiti da ovaj snima nešto u daljini te ne mora prići blizu da bi dobio krupan kadar nečega.

Inače, bilo kakav fizički napad, nanošenje ozlijeda i uništavanje stvari su kaznena djela kažnjiva novčano i zatvorom, bez obzira što se neki pravdali da je to u "preventivne" i "sigurnosne" svrhe, pa čak ako se doista utvrdi da je ovaj doista snimao nešto nelegalno. Naime, običan građanin jedino što smije učiniti je pozvati policiju i zadržati dotičnoga do dolaska policije.

I još jedan detalj koj vrijedi na javnim površinama: Tko ne želi da (ga) se vidi, neka (se) ne pokazuje. Prvenstveno u vezi roditelja koji se zgražaju nad mogućnosti da im netko negdje snimi djecu ili pak žena koje se zgražaju na mogućnost toga da bi mogle biti na plaži (ili nekom drugom javnom mjestu) snimljene u toplessu....

04.07.2012. u 19:43 • 0 KomentaraPrint#

nedjelja, 01.07.2012.

Nabavka rabljenog fotoaparata

Nabavka rabljenog fotoaparata je s jedne strane odlična mogućnost da se za "male novce" dobije sasvim dobar fotoaparat. Oglasi su prepuni rabljene fotografske opreme. No ujedno ima i nekih stvari na koje treba obratiti pozornost.

Prvenstveno, tu je vrlo bitno ne "srljati grlom u jagode" već pažljivo izabrati koji aparat se želi nabaviti i koliki bi bio očekivani cjenovni limit.

Inače, po pitanju odabira "novog" rabljenog fotoaparata (nakon što je npr. stari crknuo), neka logika stvari sama kaže da ako čovjek već ima dodatnu opremu (objektive, bljeskalice isl) od nekog proizvođaća, da traži rabljene aparate tog istog proizvođaća.

Inače, sama činjenica da je neki fotoaparat rabljen, ne mora nužno značiti da je loš. To isključivo ovisi o tome o kakvom se aparatu radi, te tko ga je, koliko i na koji način koristio.

Amaterski korišteni fotoaparati uglavnom su bolje očuvani i imaju manji broj okidanja od fotoaparata koji su intenzivno korišteni u fotoreporterske svrhe ili za snimanje vjenčanja; takvi znaju biti prilično potrošeni (i po broju okidanja i po vanjskom izgledu). Općenito vrijedi pravilo da što je neki aparat više potrošen, iako mu cijena na račun toga može biti niža, veća je mogućnost da bi mu nešto uskoro moglo otkazati. A to najčešće znači skup popravak, ili pak ponovnu potragu za novim aparatom (a što se na koncu svede na bacanje novca).

Inače, ponekad se u oglasniku može pukom srećom naletjeti na nekoga tko "mora imati najnoviji aparat" pa jeftino prodaje svoj "stari" aparat. Takvi su oglasi vrlo rijetki ali i vrlo dobra prilika!

No treba paziti. Ako je cijena nekog novijeg fotoaparata sumnjivo niska (ispod nekakvog prosječnog raspona cijena po kojima se ovi prodaju preko oglasnika), te ako uz aparat ne dolazi nikakva standardna dodatna oprema (punjač za baterije), može biti da se radi o nekoj prevari ili pak o ukradenom aparatu.

U svakom slučaju, ono najvažnije pravilo jest da se aparat mora obavezno isprobati prije kupnje! Tako se mogu isprobati sve funkcije na aparatu, vidjeti stvarno stanje aparata, te još malo "ispipati" detalje o tome kako je aparat korišten, koliko ima okidanja isl.

S druge strane, kupovanje aparata na neviđeno, poštom, nije baš preporučljivo, jer se može dogoditi neugodno otkriće da je kupljen poluispravan ili neispravan fotoaparat. Ili čak da u paketu umjesto naručenog i plaćenog aparata stigne cigla (a što se doista ponekad događalo).

01.07.2012. u 18:30 • 2 KomentaraPrint#

Cara Dunn London Street Photography

01.07.2012. u 15:49 • 0 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>



< srpanj, 2012 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Blog za promicanje kulture fotografije, prava fotografa i borbe protiv ljudske gluposti

Fotoaparat nije oružje, a fotografiranje nije zločin. Međutim, nakon terorističkih napada u New Yorku (2001.) i Londonu (2005.), i pojave zloupotrebe interneta i fotografije, demagogijom i djelovanjem raznih "velikih moralista", dušebrižnika, birokrata i drugih lažnih autoriteta, fotografi i videografi su od hobista, umjetnika, turista i profesionalaca, u očima javnosti pretvoreni u "teroriste", "voajere", "pedofile" i "dežurne krivce za sva zla koja se događaju u svijetu".

Mole se svi koji imaju potrebu komentirati da se drže teme posta i bontona! Svi nesuvisli i nebulozni komentari, te komentari koji budu sadržavali uvrede, omalovažavanja, provokacije, trolanje, spam i slično će biti obrisani bez pardona, a komentatori blokirani.

(Napomena: Moguće je da u starijim postovima nedostaju slike i videi, i da linkovi na slike, videe ili druge web stranice ne rade, zbog toga što su u međuvremenu te stranice, slike, ili videosnimke uklonjene, preimenovane, ili je onemogućeno njihovo linkanje)

Linkovi

Važniji članci na blogu
Hrvatski zakoni
131. vs 144.
Vrste nasilja nad fotografima
Birokratsko nasilje
Kome i zašto smetaju kamere
Razlikovanje pojmova za idiote #1
Razlikovanje pojmova za idiote #2
Za domaće pilote dronova
Zašto je dobro imati auto-kameru
Murphijevi zakoni fotografije
Murphijevi zakoni fotografije 2
Zašto takav naziv bloga?

Fotografski blogovi
Bablfotograf
Bergaz naopačke
Fotografske priče
Geomir
hawkeye_1306
Klik-Po Europama
Kojekakve
Let lastavica
Nachtfresser
Nepoznati Zagreb
Splitkarenje u po bota
VladKrvoglad

Ostali blogovi
Alexxl
Čarapa Floyd
Euro smijeh
Plastično je fantastično
Saddako's apprentice
U zvijezdama piše

Ostali linkovi
Blog.hr
Google

Kontakt
toco1980blog(at)net.hr

Copyright

Copyright © Toco1980
Sva prava pridržana.

Nije dozvoljeno korištenje materijala s bloga bez odobrenja autora, osim onih dijelova koji su zasebno označeni kao (cc) creative commons ili public domain.

Arhiva

Rujan 2021 (5)
Kolovoz 2021 (7)
Srpanj 2021 (9)
Lipanj 2021 (4)
Svibanj 2021 (5)
Travanj 2021 (10)
Ožujak 2021 (15)
Veljača 2021 (8)
Siječanj 2021 (14)
Prosinac 2020 (12)
Studeni 2020 (4)
Listopad 2020 (9)
Rujan 2020 (6)
Kolovoz 2020 (10)
Srpanj 2020 (17)
Lipanj 2020 (4)
Svibanj 2020 (12)
Travanj 2020 (23)
Ožujak 2020 (27)
Veljača 2020 (17)
Siječanj 2020 (11)
Prosinac 2019 (8)
Studeni 2019 (9)
Listopad 2019 (5)
Rujan 2019 (5)
Kolovoz 2019 (13)
Srpanj 2019 (11)
Lipanj 2019 (9)
Svibanj 2019 (8)
Travanj 2019 (7)
Ožujak 2019 (14)
Veljača 2019 (10)
Siječanj 2019 (10)
Prosinac 2018 (13)
Studeni 2018 (14)
Listopad 2018 (19)
Rujan 2018 (14)
Kolovoz 2018 (12)
Srpanj 2018 (20)
Lipanj 2018 (18)
Svibanj 2018 (25)
Travanj 2018 (20)
Ožujak 2018 (19)
Veljača 2018 (23)
Siječanj 2018 (23)
Prosinac 2017 (22)
Studeni 2017 (29)
Listopad 2017 (30)

Početak