srijeda, 04.07.2012.
Opasni stričeki s fotoaparatima na plažama
(public domain, Children playing in sand on beach)
Kako je počela turistička sezona, možda nebi bilo na odmet spomenuti jednu stvar koja kod nemalog broja ljudi, izaziva poprilično paranoične, a ponekad i vrlo nasilne reakcije - pojavu čovjeka sa velikim fotoaparatom na plaži.
Naime, svake godine se, u ljetnim mjesecima, u novinama i na internet portalima povremeno može pročitati o slučajevima kako je negdje na nekoj plaži uhvaćen čovjek koji je fotografirao golu djecu za pornografske potrebe. Iako su takvi slučajevi malobrojni (bude ih svega nekoliko godišnje!), kako se radi uglavnom o senzacionalističkim napisima, kod mnogih se razvije takva paranoja da kada na plaži vide nekoga sa malo većim aparatom, prvo na što pomisle je upravo to da je takvom fotografu "sigurno jedina namjera snimati golu djecu."
Po tom pitanju uglavnom najviše paničare novopečeni nadobudni roditelji, te razni samozvani redari dušebrižnici, a koji o sebi redovito imaju vrlo visoko mišljenje, malo dodira sa realnosti (vjeruju u neko svoje uglavnom utopističko poimanje "pravde"), i još manje znanja o aktualnim zakonima i fotografskoj materiji.
Naravno, pri tome nikome neće pasti napamet da postoji statistički daleko veća realna mogućnost da se možda radi o nekom novinaru kojem možda treba slika ljudi na plaži za neku ilustraciju, ili možda o nekom hobistu-umjetniku koji je došao snimiti panoramu ili zalaz sunca koja uključuje i kupače, ili jednostavno tek o nekom turistu koji je umjesto kompaktnog fotoaparata kupio SLR.
Štoviše, mnogi paničari čak nisu sposobni percipirati ni to da je voajerske slike voajerima mnogo lakše snimati kompaktnim fotoaparatima ili mobitelima, (od kojih neki danas već imaju kamere vrlo visoke rezolucije sa ugrađenim zoomom), zbog toga što su gotovo neprimjetni - prvo zato što su mali te ih je vrlo lako sakriti, a drugo zato što na njih nitko ne obraća pozornost (za razliku od SLR aparata koje svi zamjećuju).
Prvo i osnovno, svaka plaža je javna površina (osim zatvorenih privatnih plaža), a na svim javnim površinama snimanje je dozvoljeno (nije protuzakonito, bez obzira koliko se nekome to možda ne sviđalo!) ako nema postavljenog znaka zabrane. Ono što je u svakom slučaju protuzakonito je snimanje djece za potrebe proizvodnje pronografije (tj. voajerske snimke gole djece i njihovih genitalija na plaži u krupnom planu). Tu uoće nije bitno tko je snimio sliku, već isključivo ono što slika na sebi prikazuje.
Ukoliko se već uoči da netko na plaži nešto snima (SLR-om, kompaktom ili mobitelom), i ukoliko se baš posumnja na nekakve "nelegalne radnje", naravno da se postavlja i pitanje kako provjeriti što dotična osoba zaista snima...?
Naime, ono što fotograf vidi kroz tražilo fotoaparata može vidjeti jedino taj fotograf koji njime snima. Nekakve a priori izjave tipa "znam ja što ti snimaš", a koje dolaze od osobe koja se nalazi 10 metara dalje, najčešće samo dokazuju upravo suprotno, a redovita su isprika raznih "dušebrižnički" nastrojenih nasilnika (ne treba zaboraviti slučaj iz 2006. godine, kada je nizozemski fotoreporter premlaćen na Žnjanu ni kriv ni dužan, jer je takva paranoična gomila "znala što on snima".
Jedan od možda najboljih i "najbezbolnijih" načina kako se može provjeriti što netko snima, ako ovaj koristi digitalni aparat sa ekranom za prikaz slike, je pokušati "u prolazu" vidjeti, što se vidi na ekranu.
Druga opcija je pokušati nonšalantno započeti razgovor na temu fotografije sa dotičnim fotografom (uz uvijet da ovaj razumije jezik). Ako dotični pobjegne, ili se pak počne ponašati nervozno te naglo skriva/sprema aparat, tada najvjerojatnije ima nekog razloga za skrivanje. Ako takvi znakovi izostanu, onda je najvjerojatnije sve u redu i vrlo vjerojatno se radi o "normalnom fotografu".
Još jedna stvar na koju se može obratiti pozornost jest to kakav objektiv fotograf ima na aparatu. Naime kao je na aparatu kratak objektiv, tada se vrlo vjerojatno radi o nekakvom normalnom ili širokokutnom objektivu, što implicra to da da fotograf najvjerojatnije snima panoramu, a da bi mogao nekoga snimiti u krupnom planu, mora neizbježno doći blizu. S druge strane, ako je na aparatu dugačak objektiv, tada se vrlo vjerojatno radi o nekakvom teleobjektivu uskog vidnog polja, iz čega se može zaklulčiti da ovaj snima nešto u daljini te ne mora prići blizu da bi dobio krupan kadar nečega.
Inače, bilo kakav fizički napad, nanošenje ozlijeda i uništavanje stvari su kaznena djela kažnjiva novčano i zatvorom, bez obzira što se neki pravdali da je to u "preventivne" i "sigurnosne" svrhe, pa čak ako se doista utvrdi da je ovaj doista snimao nešto nelegalno. Naime, običan građanin jedino što smije učiniti je pozvati policiju i zadržati dotičnoga do dolaska policije.
I još jedan detalj koj vrijedi na javnim površinama: Tko ne želi da (ga) se vidi, neka (se) ne pokazuje. Prvenstveno u vezi roditelja koji se zgražaju nad mogućnosti da im netko negdje snimi djecu ili pak žena koje se zgražaju na mogućnost toga da bi mogle biti na plaži (ili nekom drugom javnom mjestu) snimljene u toplessu....
