Fotografi svih zemalja naoružajte se...

subota, 30.06.2012.

Opet neka dušebrižnica?

Mjesto radnje: Zrinjevac
Akteri: Djevojka u starinskoj odjeći, autor bloga i neka starija prolaznica.

Za vrijeme današnje jutarnje šetnje i fotkanja po Zrinjevcu, jedna djevojka odjevena u haljinu iz sredine/kraja 19. stoljeća (koja sudjeluje u događanjima koja se već nekoliko vikenda zaredom organiziraju na Zrinjevcu), na podizanje fotoaparata u njenom smjeru staje i pozira sa smješkom. Nakon "klika", par metara dalje, neka starija prolaznica zaustavlja fotografa/autora bloga:

P: "A zašto vi nju slikate!?"
T: "Za sebe"
P: "A... ovaj......."
(autor bloga produžuje dalje)

Ameri i njihova policija

Novi biser američke policije dogodio se nedavno u New Yorku. Kako piše Carlos Miller, jedna policijska postaja je neke ljude proglasila "profesionalnim provokatorima" kojima je cilj snimati policiju kako obavljaju svoje dužnosti, sa jedinimciljem da prikažu policiju u negativnom kontekstu.

NYPD Publishes Poster of "Professional Agitators," aka Citizens who Record Cops

Naravno, ovo je samo još jedan primjer toga koliko je policiju strah da slučajno netko negdje ne zabilježi njihovo nelegalno postupanje.

ULOVI CAJU U PREKRŠAJU

Prije par godina kod nas je pokrenuta akcija "Ulovi caju u prekršaju", gdje se pozivalo građane da snime policajce ukoliko primjete da dotični krše neke postojeće propise - npr. parkiraju na zebri, zelenoj površini ili općenito da u prometu rade bilo što drugo za što bi "običan građanin" bio odmah sankcioniran novčanim kaznama.

Koliko je dotična akcija ozbiljno shvaćena pokazuje i to da su ubrzo domaće web portale preplavile fotografije policijskih vozila u očitim prekršajima.

A tu se nije radilo o tome da su "čitatelji nastojali ocrniti policiju", već su, s obzirom da se radilo o fotografijama koje su objektivno prikazivale kršenje zakona od strane samih policajaca, za taj "negativan kontekst" bili zaslužni upravo oni sami.

nedjelja, 24.06.2012.

Jedan detalj koji je zapeo za oko...

U zgradama hrvatskih sudova zabranjeno je fotografiranje/snimanje. Tako naime ulazu u zgrade sudova uredno postoje istaknuti znakovi zabrane. Bilo kakav pokušaj unošenja fotografske opreme rezultirat će time da će dotična biti priivremeno oduzeta na ulazu (uz potvrdu) i vraćena prilikom izlaska iz zgrade...

No unatoč tome, neka suđenja se redovito snimaju od strane televizije, a snimke ili prijenosi tih suđenja se emitiraju putem televizijskog programa.

Tko je tu lud?

Jer kako god da se okrene, ili televizijske kuće koje snimaju dotična suđenja krše zabrane, ili pak sudovi, dozvoljavajući to, primjenjuju dvostruka mjerila, iako bi deklatrativno pravila trebala jednako vrijediti za sve.

Ken Rockwell Facts

* Ken Rockwell is the Chuck Norris of photography

* Ken Rockwell's camera has similar settings to ours, except his are: P[erfect] Av[Awesome Priority Tv[Totally Awesome Priority] M[ajestic]

* Ken Rockwell doesn't color correct. He adjusts your world to match his.

* Sure, Ken Rockwell deletes a bad photo or two. Other people call these Pulitzers.

* Ken Rockwell doesn't adjust his DOF, he changes space-time.

* Circle of confusion? You might be confused. Ken Rockwell never is.

* Ken Rockwell doesn't wait for the light when he shoots a landscape - the light waits for him.

* Ken Rockwell never flips his camera in portrait position, he flips the earth

* Ken Rockwell ordered an L-lens from Nikon, and got one.

* Ken Rockwell is the only person to have photographed Jesus; unfortunately he ran out of film and had to use a piece of cloth instead.

* When Ken Rockwell brackets a shot, the three versions of the photo win first place in three different categories

* Before Nikon or Canon releases a camera they go to Ken and they ask him to test them, the best cameras get a Nikon sticker and the less good get a Canon sticker

* Once Ken tested a camera, he said I cant even put Canon on this one, thats how Pentax was born

* Rockwellian policy isn't doublethink - Ken doesn't even need to think once

* Ken Rockwell doesn't use flash ever since the Nagasaki incident.

* Only Ken Rockwell can take pictures of Ken Rockwell; everyone else would just get their film overexposed by the light of his genius

* Ken Rockwell wanted something to distract the lesser photographers, and lo, there were ducks.

* Ken Rockwell is the only one who can take self-portraits of you

* Ken Rockwell's nudes were fully clothed at the time of exposure

* Ken Rockwell once designed a zoom lens. You know it as the Hubble SpaceTelescope.

* When Ken unpacks his CF card, it already has masterpieces on it.

* Rockwell portraits are so lifelike, they have to pay taxes

* On Ken Rockwell's desktop, the Trash Icon is really a link to National Geographic Magazine

* Ken Rockwell spells point-and-shoot "h-a-s-s-e-l-b-l-a-d"

* When Ken Rockwell went digital, National Geographic nearly went out of business because he was no longer phyically discarding photos

* For every 10 shots that Ken Rockwell takes, 11 are keepers.

* Ken Rockwell's digital files consist of 0's, 1's AND 2's.

* Ken Rockwell never focus, everything moves into his DoF

* Ken Rockwell's shots are so perfect, Adobe redesigned photoshop for him: all it consists of is a close button.

* The term tripod was coined after his silhouette

* Ken Rockwell never produces awful work, only work too advanced for the viewer

* A certain braind of hig-end cameras was named after people noticed the quality was a lot "like a" rockwell

* Ken Rockwell isn't the Chuck Norris of photography; Chuck Norris is the Ken Rockwell of martial arts.

* Ken Rockwell never starts, he continues

utorak, 19.06.2012.

Pat i Mat

Jedan kratki filmić (zapravo dio jedne reklame) o tome kako se Pat i Mat bave fotografijom...



(i još jedan...)

U crkvama zabranjeno fotografiranje?

Na ulazima u crkve u nekim domaćim turističkim odredištima postoje znakovi zabrane fotografiranja. U kojoj mjeri se dotične zabrane provode nije poznato (u smislu da li zabrana vrijedi samo za SLR-aparate ili i za mobitele s kamerama).

Kopanjem po internetu može se naći podatak (link) kako je dotična odredba rezultat odluke crkvenih glavešina. Čak i ako se radi o "turističkim" i amaterskim snimkama napravljenim za vlastiti (obiteljski) album.

No vrlo je zanimljivo je da se iznimke itekako rade za - vjenčanja. Snimanje vjenčanja je komercijalna djelatnost. Očito da je u ovom slučaju u interesu crkve - profit. Naime, kada se održava neko vjenčanje, to znači i značajnu novčanu zaradu s obzirom da mladenci, a ponekad i fotografi moraju iskeširati crkvi određenu svotu. (No čak i u tim slučajevima određeni župnici rade probleme fotografima.)

No kako je to vani riješeno? Čak ako u nekim crkvama takvo ograničenje foptografije i postoji, najčešće se radi o tome da se mora platiti "dozvolu". No tu se radi o vrlo simboličnom iznosu (u rangu cca 10kn kod nas), a koji ujedno služi i kao svojevrsna "ulaznica", nakon čije uplate posjetitelj smije snimati koliko god želi. Bez ikakve zamršene i suvišne papirologije koja je kod nas nažalost sve češći slučaj...

ponedjeljak, 18.06.2012.

Kompenziranje fizičkih nedostataka ili...?

Postoji skupina fotografa kojima je vrlo bitno (štoviše najbitnije od svega) da imaju najmoderniju i najskuplju fotografsku opremu.

Za razliku od onih koji si jednom kupe jedan fotoaparat (i set objektiva za njega) te ga troše praktički do točke kada se fotoaparat izvana izliže do neprepoznatljivosti, a unutrašnjost raspadne od dotrajalosti i upotrebe, kod ovakvih fotografa je tipično to da potpuno funkcionalni i relativno novi aparat (star od par mjeseci do max. godinu dana) odjednom više "nije dobar" iz prostog razloga što je proizvođač izbacio na tržište novi, "jači i napredniji" model.

No vrlo je zanimljivo da tu svoju potrebu najčešće racionaliziraju time kako su oni "znalci", te da je za ispoljavanje njihovog "znanja" potrebna baš takva oprema, odnosno baš ta funkcija koju prethodni model nije imao.

I naravno, često baš zbog same činjenice da imaju skupu opremu smatraju svoje fotografije vrhunskima.

nedjelja, 17.06.2012.

Opet jedna idiotska zabrana!

Kako piše kolega fotograf sa portala Fotozine.org, čini se da je u špilji Veternica, koja je pod upravom parka prirode Medvednica - zabranjeno fotografiranje!?

Siegfried Becker

Još malo ulične fotografije, ovaj put u koloru...

srijeda, 13.06.2012.

Majmunska posla

ili: "Ne znam zašto je to tako, ali tako se oduvijek radilo..."

Za početak, možda bi se bilo dobro prisjetiti famoznog eksperimenta sa majmunima u kavezu.



U kavez je smješteno 5 majmuna, a na vrh ljestava banane. Nakon što je jedan majmun pokušao dosegnuti banane, svi majmuni u kavezu su poliveni hladnom vodom. Kada su još neki majmuni pokušali isto, opet su svi bili poliveni hladnom vodom. Uskoro se dogodilo da više nije bilo potrebno polijevati majmune vodom, jer nakon što bi jedan od majmuna krenuo prema bananama, svi ostali bi skočiti na njega da ga spriječe! Uskoro više niti jedan majmun u kavezu nije pokušao dohvatiti banane. Nakon toga je izbačen jednan stari majmun iz kaveza i doveden novi. Kada je novi majmun ugledao banane i pokušao ih dohvatiti, na njegovo veliko iznenađenje, ostali majmuni su ga napali! Nakon još nekoliko pokušaja i napada, majmun je naučio da nije dobro prilaziti bananama. Nakon toga, zamijenjen je još jedan "stari" majmuna novim. Novi majmun također je pokušao dohvatiti banane, a ostali su ga, po običaju, napali! Čak je i majmun koji je ušao predzadnji, s entuzijazmom pristupio kažnjavanju! Na potpuno isti način, postupno su svi stari majmuni zamijenjeni novima, a svaki novi majmun bio je napadnut od strane ostalih majmuna u kavezu čim bi pokušao dosegnuti banane. Ostali majmuni (koji tuku novoga) tako zapravo nemaju blagog pojma zašto je zabranjeno pokušati dosegnuti bananu, niti znaju razlog zbog kojega sudjeluju u kažnjavanju pridošlice (jer niti jedan od njih nije nikada poliven hladnom vodom), no prema njihovom shvaćanju stvari "u kavezu su oduvijek vladala takva pravila".

Isti se princip može primjeniti na fotografiju, odnosno na (anti)fotografske zabrane i stereotipe. Iako nitko ne zna pravi razlog postojanja neke zabrane, uglavnom se kao opravdanja navode stereotipi, po principu da je "to oduvijek bilo tako".

Mali fotoaparat vs. Veliki fotoaparat.

Ovo je možda i najvažniji stereotip, koji se danas najčešće susreće...

Kada bi se nekoga, tko tlači samo ljude sa velikim SLR "profi" aparatima upitalo zbog čega tlače dotične, odgovor bi zacijelo bio otprilike "Pa zato što samo profesionalci koriste velike aparate, a obični ljudi koriste samo male fotoaparate." Tu se pod pojmom "profesionalci" naravno najčešće podrazumjevaju profesionalni fotografi, fotoreporteri, paparazzi, policija, vladini agenti, detektivi, ali nekada i razni kršitelji zakona (voajeri, pedofili, teroristi i stalkeri...), dok pod "obične ljude" spadaju svi oni ostali kojima aparat služi prvenstveno za snimanje rođendana i izleta, "za obiteljski album" ili "za fejsbuk".

Iz toga istovremeno proizlazi i pretpostavka kako su svi mali fotoaparati "dobri/bezopasni", dok su svi veliki fotoaparati "loši/opasni". Međutim onima koji bez obzira na sve i dalje uporno slijepo vjeruju u dotični stereotip, najčešće promaknu neki izuzetno važni detalji:

Dotični stereotip je vrlo vjerojatno nastao zbog toga što u prošlosti, osobe sa prosječnim primanjima, nisu mogle sebi priuštiti tada vrlo skupe fotografske aparate (niti su imale stvarnu potrebu za njima), već su u "običnom puku" uglavnom prevladavali jednostavni i jeftini tzv. "sirotinjski fotoaparati", (kompaktni "idiot"-fotoaparati, koji su najčešće imali samo okidač, bez ikakvih dodatnih funkcija podešavanja). Štoviše, jedino oni koji su imali iznadprosjećna primanja mogli su si priuštiti skuplju fotografsku opremu. Ili pak ako su radili za novine, najčešće su dužili takvu opremu od izdavačke kuće ili redakcije za koju su radili. Drugim riječima dosita su profesionalci koristili skupu opremu, a obični ljudi jeftinu.

Međutim, za razliku od tih davnih vremena, kada su "profi" fotoaparati od "jeftinih" aparata bili i do 100x skuplji, danas je cijena "profi" fotoaparata pala do razine da se najjeftiniji "profi" SLR-ovi nalaze u rangu cijena skupljih kompakata, a što naravno rezultira time da će si i "obični ljudi" ponekad (zbog dodatnih opcija) radije odabrati SLR nego kompakt.

Drugim riječima, to što netko ima SLR "profi" aparat, ne mora nužno značiti da je čovjek profesionalac (jednako kao što ako netko vozi "tamić" umjesto "fiće" ne znači da je ovaj profesionalni autoprijevoznik).

No svejedno se događaju slučajevi da ljudi "inteligentno" zaljuče kako je "takav (SLR) aparat prevelik da bi netko njime mogao snimati za svoje potrebe"...

Špijunaža

Kada bi se zapitalo zbog čega se sve češće na ulazima u trgoačke centre, supermakete i slične prodavaonice (čak i pekare!!!) pojavljuju znakovi zabrane fotografiranja, odnosno gdje se čak i bez znakova zabrane od strane nekakvih zaštitara tlače fotografi, najčešće se može čuti da je to zbog "sigurnosti". Ako bi se tražilo detaljnije obrazloženje, tada bi to vrlo vjerojatno bilo nešto u stilu da bi "slike mogle biti iskorištene od strane konkurencije u svrhu industrijske špijunaže..."

Tu sada donekle ulazi u igru i prvi stereotip o veličini aparata. Naime, najčešće se proganjaju samo oni koji imaju - SLR "profi" fotoaparate, dok na ljude sa mobitelima s kamerom nitko ne obraća pažnju. Zašto? Dotičnima je promaknuo detalj da se špijunaža najčešće obavlja(la) - minijaturnim i skrivenim kamerama!

Bilo je čak slučajeva da su direktori koji su naručili fotografa(!) da napravi par slika za kalendar ili katalog doslovno paranoično fotografu disali za vrat za vrijeme snimanja da ovaj slučajno nebi snimio nešto "neodgovarajuće" iako je snimao u prostorima gdje svakodnevno prolaze ljudi i koje svi mogu vidjeti.

To je dotičnima također promaknuo je jedan ddetalj. Ako s enetko i odluči na tajno snimanje (špijunažu), veća je vjerojatnost da će to činiti - skrivenom kamerom. A ne velikim SLR "profi" aparatom.

Naime voajerske "upskirting" snimke su također rađene ili mobitelima ili kompaktnim aparatima. Razni "vege"aktivisti, koji su snimali unutrašnjost lokacija na kojima se "muče životinje" (klaonice, peradarske farme isl.) su snimane - skrivenim kamerama.

Terorizam

U zadnje vrijeme fotografi su na meti zbog stereotipa vezanog za pripremanje terorističkih napada. Naime svi vladini "eksperti za sigurnost", koji propagiraju dotične stereotipe, su uglavnom uvjereni kako su teroristi idioti bez pamćenja, te tvrde da su im za svaki teroristički napad nužno potrebne opsežne fotografije "meta", te da sprečavanje fotorafiranja sprečava i mogućnost terorističkih napada.

Ovakva uvjerenja često dolaze kao rezultat gledanja loših akcijskih filmova (gdje glavni negativac-terorist ima u svojem "labosu" pano sa slikama ciljeva), no dotičnim "ekspertima" je promaknulo nekoliko važnih detalja koji pokazuju da su totalno u krivu:

Što se tiče terorističkih napada i fotografiranja/snimanja meta, a pogotovo napada koji su bili jako razvikani, za sve je karakteristično upravo to da počinitelji - nisu ništa snimali!! Teroristi koji su se zabili u WTC nisu ništa snimali. Bombaši iz Londonske podzemne željeznice isto nisu ništa snimali. Timothy McVeigh koji je raznio zgradu u Oklahmi nije ništa snimao. Unabomber isto tako nije ništa snimao. Ekipa koja se spremala "tekućim bombama" srušiti zrakoplove - nije ništa snimala. Paletsinski samoubojice ne snimaju prije svojih napada...

No što se odgovarajućeg odgovora na terorizam tiče, oko aerodroma, i sličnih "strateških objekata", zaštitari i policija, prema prvom stereotipu, uglavnom tlače ljude sa SLR aparatima, a posbno je zanimljivo to da kada su neki kripli laserima zasljepljivali pilote, ili kada su lopovi krali bakar iz aerodromske trafostanice (i onesposobili rasvijetu piste), ti isti zaštitari i policija su potpuno zakazali - zasljepljivače laserima nisu pronašli, a kradljivce nisu uhvatili oni, već - radnici koji rade na održavanju.

Zaključak?

Robovanje stereotipima najčešće znači nedostatak inteligencije. Naime, bez obzira radilo se o majmunima (iz eksperimenta) ili ljudima u stvarnosti, potreban je mnogo manji mentalni i intelektualni napor da bi se u nekoj situaciji djelovalo po nekom unaprijed pripremljenom obrazcu ili stereotipu, i tvrdilo "da je oduvijek tako bilo", nego da bi se usvojilo nove informacije bazirane na činjenicama (a koje često u potpunosti pobijaju neki postojeći stereotip), a svaku situaciju procijenjivalo zasebno, te se isto tako zasebno i reagiralo.

I ono što je najčešće, vjerovanje u stereotipe najčešće rezultira usmjeravanjem pažnje u pogrešnom smjeru i gubitak vremena na potpuno pogrešne stvari. I ljude.

nedjelja, 10.06.2012.

Smiješne slike

Malo smiješnih slika... ili "što znači uhvatiti pravi trenutak na pravom mjestu".

subota, 09.06.2012.

Talijanski liječnik napao novinare

Kako su prije nekoliko dana pisali mediji, navodno je jedan talijanski liječnik bludničio nad pacijenticama. Jedna TV-postaja je poslala svoju ekipu da s dotičnim liječnikom napravi razgovor, no dotični je podivljao i fizički nasrnuo na novinara i dvojicu snimatelja.

Horny Doctor violent reaction against Italian TV crew

četvrtak, 07.06.2012.

Zagrebački FLASHmob

U organizaciji udruge Organ Vida, jučer navečer održan je zagrebački foto flashmob.

50 stvari o fotografiji

Eric Kim sastavio je popis od 100 stvari o fotografiji. Njegov popis se može vidjeti ovdje: 100 Things I Have Learned About Photography

Zadnja stavka na popisu je "make your own list". Sastavi vlastiti popis. Dakle, evo, potpuno nasumičnim redosljedom, moj vlastiti popis (doduše sa 50 stavki, no možda napišem još jedan popis)....:

01. Dobar fotoaparat ne znači nužno i dobrog fotografa.

02. Veličina i oblik aparata nisu važne dok god ovaj snima slike.

03. Fotografija se najbolje uči i uvježbava fotografiranjem.

04. Prednosti digitalije su mane filma.

05. Prednosti filma su mane digitalije.

06. Uvijek sa sobom nosi fotoaparat. Bilo kakav.

07. Photoshop je za digitalnu ono što je tamna komora za klasičnu fotografiju.

08. Što veći izbor opreme, to više nedoumica oko toga čime snimati.

09. Foto torba ili foto ruksak najčešće samo smetaju.

10. Tek ispred fotoaparata ljudi otkrivaju svoj pravi karakter.

11. Uvijek imaj u rezervi barem jedan potpuno mehanički aparat na film.

12. Mirna ruka je najbolja i najjeftinija stabilizacija slike.

13. Bolje zrnata fotka nego mutna fotka.

14. Sadržaj kadra je važniji od tehničke izvedbe.

15. Razvijanje filmova i printanje slika kod kuće je jedini način da se dobije ono što se doista želi dobiti.

16. Nije Jpeg toliko jako loš, niti je RAW toliko jako dobar koliko se tvrdi.

17. Oblačno vrijeme, kišno vrijeme i snijeg su bolji od sunčanog vremena.

18. "Ako slika nije dovoljno dobra, nisi dovoljno blizu." (Robert Capa)

19. Velika slika je bolja od male slike, mala slika je bolja od nikakve.

20. Pero je možda moćnije od mača, ali fotoaparat je definitivno moćniji od pera.

21. Svaki fotograf ima svoj način rada koji je nekim drugim fotografima loš.

22. "Specijalizacija" je bolja od "svaštarenja".

23. Nenamješteni kadrovi su bolji od namještenih.

24. Najteže je biti kritičar vlastitih fotografija.

25. Najbolje fotografije su često rezultat puke slučajnosti.

26. Nije sramota raditi izrez (crop). Sramota je baciti inače sasvim dobru sliku zbog lošeg detalja kojeg se može izrezati.

27. Najteže je naći svoj vlastiti stil. Najlakše je kopirati tuđi.

28. Bolje namjerno podeksponirana slika nego slučajno "spaljena".

29. Portfolio je onoliko dobar koliko je dobra najlošja slika u njemu.

30. Prvo nauči sva pravila kompozicije. Tek nakon toga ih krši. Drastično.

31. Neznalice za svoje loše slike kažu "da su to tako htjeli", ali nikako ne znaju reći i zbog čega.

32. Slike su puno zanimljivije ako na njima ima ljudi.

33. Slika ne mora uvijek "pričati priču" da bi bila interesantna za gledanje.

34. Tko zna čitati histogram može i na lošem monitoru sasvim solidno obraditi sliku.

35. Photoshop nije svemoguć.

36. Snimanje je samo pola posla. Druga polovica je obrada.

37. Bitno je samo ono što je na slici. Tehnički detalji su slab nadomjestak za loš kadar.

38. Uvijek treba nastojati uhvatiti "odlučujući trenutak".

39. Fotografija na papiru vrijedi više od fotografije na ekranu.

40. Tko želi naučiti, tražiti će način. Tko ne želi, tražiti će isprike.

41. Tečajevi i radionice su najlakši način da loši fotografi umisle kako su vrhunski fotografi.

42. Pozadinska zamućenost (bokeh) nije nužan za dobru fotografiju.

43. Tehnika i znanje teorije su slabi nadomjestci za nedostatak kreativnosti i prakse.

44. I loša fotografija može biti dobra, barem kao primjer kako dobra fotografija ne treba izgledati.

45. Pravi fotograf u svemu oko sebe vidi potencijalne kadrove.

46. Onog trenutka kada pomisliš da radiš vrhunske fotografije, to je prvi znak da si loš fotograf.

47. Amateri snimaju za sebe. Profesionalci snimaju za druge.

48. Bolje biti ovisnik o fotografiranju nego ovisnik o teškim drogama.

49. Fotografija nije hobi, fotografija je način života.

50. Bolje je biti vani i fotkati, nego sjediti za računalom i pisati ovakve popise.

subota, 02.06.2012.

Paranoidni poremećaj ličnosti

Postoje ljudi koji su uvjereni da sve živo i neživo oko njih predstavlja nekakavu opasnost za njih same ili njihove bližnje (pogotovo djecu), iako je realna opasnost nikakva ili statistički zanemarivo mala. Takva pojava je psihički poremećaj koji se zove "Paranoidni poremećaj ličnosti". Prema MKB-u, šifra bolesti F60.0. u grupi poremećaja ličnosti.

Postoje neke varijacije ovog poremećaja (ako je ovaj kombiniran sa nekim drugim poremećajem ličnosti, npr. narcisoidnim), no općenito postoje neke zajedničke karakteristike koje su uvijek prisutne kod svih ljudi koje pate od ovog poremećaja:

1. Sumnjičavost i nepovjerljivost prema drugima; redovito smatraju da ih drugi ljudi žele iskoristiti, prevariti, omalovažavati ili im na neki drugi način naškoditi, iako nema nikakvih dokaza ili garancije da te osobe to doista i namjeravaju učiniti.

2. Sve neutralne ili prijateljske radnje (a što u nekim ekstremnim slučajevima može biti čak i pogled!) doživljavaju kao prijeteće, sa nekim skrivenim lošim namjerama, pogotovo ako dolaze od strane njima nepoznatih ljudi. Bilo kakav pokušaj razuvjeravanja temeljen na čvrstim činjenicama i logici nema nikakvog efekta (ponekad izaziva i kontraefekt).

3. Gotovo opsesivna nastojanja kontroliranja okoline radi stvaranja nekakvog privida vlastite sigurnosti; sebe smatraju jedinim mjerodavnima po pitanju odlučivanja i kontroliranja tko što smije ili ne smije činiti da bi se oni sami osjećali "sigurno", često pravdajući to nekakvim svojim (umišljenim) "pravima".

4. Sve reakcije okoline (u vidu kritika) na njihovo sumnjičavo i neprijateljsko ponašanje redovito pokušavaju (raznim racionalizacijama i/ili iskrivljenom logikom) prikazivati kao uzrok svojega ponašanja; sebe nastoje prikazati kao nekakvu "žrtvu", odnosno redvito tvrde da se samo "brane" od situacije koju su svojim ponašanjem zapravo sami izazvali.

Ovaj poremećaj je čest je kod raznih dušebrižnika, koji tu svoju paranoju pokušavaju prikazati kao "brigu" za nekoga ili nešto, te je prenjeti na druge (pogotovo one koji se ravnaju prema osjećajima, a ne racionalnom kritičkom razmišljanju). Isto tako, često osobe koje se ne trude u nekim segmentima obuzdati svoj (iracionalni) majčinski instinkt, u konačnici obole od ovog poremećaja, što uglavnom rezultira time da u svemu vide nekakve velike opasnosti za svoju djecu.