Marketing
Majmunska posla
ili: "Ne znam zašto je to tako, ali tako se oduvijek radilo..."
Za početak, možda bi se bilo dobro prisjetiti famoznog eksperimenta sa majmunima u kavezu.
U kavez je smješteno 5 majmuna, a na vrh ljestava banane. Nakon što je jedan majmun pokušao dosegnuti banane, svi majmuni u kavezu su poliveni hladnom vodom. Kada su još neki majmuni pokušali isto, opet su svi bili poliveni hladnom vodom. Uskoro se dogodilo da više nije bilo potrebno polijevati majmune vodom, jer nakon što bi jedan od majmuna krenuo prema bananama, svi ostali bi skočiti na njega da ga spriječe! Uskoro više niti jedan majmun u kavezu nije pokušao dohvatiti banane. Nakon toga je izbačen jednan stari majmun iz kaveza i doveden novi. Kada je novi majmun ugledao banane i pokušao ih dohvatiti, na njegovo veliko iznenađenje, ostali majmuni su ga napali! Nakon još nekoliko pokušaja i napada, majmun je naučio da nije dobro prilaziti bananama. Nakon toga, zamijenjen je još jedan "stari" majmuna novim. Novi majmun također je pokušao dohvatiti banane, a ostali su ga, po običaju, napali! Čak je i majmun koji je ušao predzadnji, s entuzijazmom pristupio kažnjavanju! Na potpuno isti način, postupno su svi stari majmuni zamijenjeni novima, a svaki novi majmun bio je napadnut od strane ostalih majmuna u kavezu čim bi pokušao dosegnuti banane. Ostali majmuni (koji tuku novoga) tako zapravo nemaju blagog pojma zašto je zabranjeno pokušati dosegnuti bananu, niti znaju razlog zbog kojega sudjeluju u kažnjavanju pridošlice (jer niti jedan od njih nije nikada poliven hladnom vodom), no prema njihovom shvaćanju stvari "u kavezu su oduvijek vladala takva pravila".
Isti se princip može primjeniti na fotografiju, odnosno na (anti)fotografske zabrane i stereotipe. Iako nitko ne zna pravi razlog postojanja neke zabrane, uglavnom se kao opravdanja navode stereotipi, po principu da je "to oduvijek bilo tako".
Mali fotoaparat vs. Veliki fotoaparat.
Ovo je možda i najvažniji stereotip, koji se danas najčešće susreće...
Kada bi se nekoga, tko tlači samo ljude sa velikim SLR "profi" aparatima upitalo zbog čega tlače dotične, odgovor bi zacijelo bio otprilike "Pa zato što samo profesionalci koriste velike aparate, a obični ljudi koriste samo male fotoaparate." Tu se pod pojmom "profesionalci" naravno najčešće podrazumjevaju profesionalni fotografi, fotoreporteri, paparazzi, policija, vladini agenti, detektivi, ali nekada i razni kršitelji zakona (voajeri, pedofili, teroristi i stalkeri...), dok pod "obične ljude" spadaju svi oni ostali kojima aparat služi prvenstveno za snimanje rođendana i izleta, "za obiteljski album" ili "za fejsbuk".
Iz toga istovremeno proizlazi i pretpostavka kako su svi mali fotoaparati "dobri/bezopasni", dok su svi veliki fotoaparati "loši/opasni". Međutim onima koji bez obzira na sve i dalje uporno slijepo vjeruju u dotični stereotip, najčešće promaknu neki izuzetno važni detalji:
Dotični stereotip je vrlo vjerojatno nastao zbog toga što u prošlosti, osobe sa prosječnim primanjima, nisu mogle sebi priuštiti tada vrlo skupe fotografske aparate (niti su imale stvarnu potrebu za njima), već su u "običnom puku" uglavnom prevladavali jednostavni i jeftini tzv. "sirotinjski fotoaparati", (kompaktni "idiot"-fotoaparati, koji su najčešće imali samo okidač, bez ikakvih dodatnih funkcija podešavanja). Štoviše, jedino oni koji su imali iznadprosjećna primanja mogli su si priuštiti skuplju fotografsku opremu. Ili pak ako su radili za novine, najčešće su dužili takvu opremu od izdavačke kuće ili redakcije za koju su radili. Drugim riječima dosita su profesionalci koristili skupu opremu, a obični ljudi jeftinu.
Međutim, za razliku od tih davnih vremena, kada su "profi" fotoaparati od "jeftinih" aparata bili i do 100x skuplji, danas je cijena "profi" fotoaparata pala do razine da se najjeftiniji "profi" SLR-ovi nalaze u rangu cijena skupljih kompakata, a što naravno rezultira time da će si i "obični ljudi" ponekad (zbog dodatnih opcija) radije odabrati SLR nego kompakt.
Drugim riječima, to što netko ima SLR "profi" aparat, ne mora nužno značiti da je čovjek profesionalac (jednako kao što ako netko vozi "tamić" umjesto "fiće" ne znači da je ovaj profesionalni autoprijevoznik).
No svejedno se događaju slučajevi da ljudi "inteligentno" zaljuče kako je "takav (SLR) aparat prevelik da bi netko njime mogao snimati za svoje potrebe"...
Špijunaža
Kada bi se zapitalo zbog čega se sve češće na ulazima u trgoačke centre, supermakete i slične prodavaonice (čak i pekare!!!) pojavljuju znakovi zabrane fotografiranja, odnosno gdje se čak i bez znakova zabrane od strane nekakvih zaštitara tlače fotografi, najčešće se može čuti da je to zbog "sigurnosti". Ako bi se tražilo detaljnije obrazloženje, tada bi to vrlo vjerojatno bilo nešto u stilu da bi "slike mogle biti iskorištene od strane konkurencije u svrhu industrijske špijunaže..."
Tu sada donekle ulazi u igru i prvi stereotip o veličini aparata. Naime, najčešće se proganjaju samo oni koji imaju - SLR "profi" fotoaparate, dok na ljude sa mobitelima s kamerom nitko ne obraća pažnju. Zašto? Dotičnima je promaknuo detalj da se špijunaža najčešće obavlja(la) - minijaturnim i skrivenim kamerama!
Bilo je čak slučajeva da su direktori koji su naručili fotografa(!) da napravi par slika za kalendar ili katalog doslovno paranoično fotografu disali za vrat za vrijeme snimanja da ovaj slučajno nebi snimio nešto "neodgovarajuće" iako je snimao u prostorima gdje svakodnevno prolaze ljudi i koje svi mogu vidjeti.
To je dotičnima također promaknuo je jedan ddetalj. Ako s enetko i odluči na tajno snimanje (špijunažu), veća je vjerojatnost da će to činiti - skrivenom kamerom. A ne velikim SLR "profi" aparatom.
Naime voajerske "upskirting" snimke su također rađene ili mobitelima ili kompaktnim aparatima. Razni "vege"aktivisti, koji su snimali unutrašnjost lokacija na kojima se "muče životinje" (klaonice, peradarske farme isl.) su snimane - skrivenim kamerama.
Terorizam
U zadnje vrijeme fotografi su na meti zbog stereotipa vezanog za pripremanje terorističkih napada. Naime svi vladini "eksperti za sigurnost", koji propagiraju dotične stereotipe, su uglavnom uvjereni kako su teroristi idioti bez pamćenja, te tvrde da su im za svaki teroristički napad nužno potrebne opsežne fotografije "meta", te da sprečavanje fotorafiranja sprečava i mogućnost terorističkih napada.
Ovakva uvjerenja često dolaze kao rezultat gledanja loših akcijskih filmova (gdje glavni negativac-terorist ima u svojem "labosu" pano sa slikama ciljeva), no dotičnim "ekspertima" je promaknulo nekoliko važnih detalja koji pokazuju da su totalno u krivu:
Što se tiče terorističkih napada i fotografiranja/snimanja meta, a pogotovo napada koji su bili jako razvikani, za sve je karakteristično upravo to da počinitelji - nisu ništa snimali!! Teroristi koji su se zabili u WTC nisu ništa snimali. Bombaši iz Londonske podzemne željeznice isto nisu ništa snimali. Timothy McVeigh koji je raznio zgradu u Oklahmi nije ništa snimao. Unabomber isto tako nije ništa snimao. Ekipa koja se spremala "tekućim bombama" srušiti zrakoplove - nije ništa snimala. Paletsinski samoubojice ne snimaju prije svojih napada...
No što se odgovarajućeg odgovora na terorizam tiče, oko aerodroma, i sličnih "strateških objekata", zaštitari i policija, prema prvom stereotipu, uglavnom tlače ljude sa SLR aparatima, a posbno je zanimljivo to da kada su neki kripli laserima zasljepljivali pilote, ili kada su lopovi krali bakar iz aerodromske trafostanice (i onesposobili rasvijetu piste), ti isti zaštitari i policija su potpuno zakazali - zasljepljivače laserima nisu pronašli, a kradljivce nisu uhvatili oni, već - radnici koji rade na održavanju.
Zaključak?
Robovanje stereotipima najčešće znači nedostatak inteligencije. Naime, bez obzira radilo se o majmunima (iz eksperimenta) ili ljudima u stvarnosti, potreban je mnogo manji mentalni i intelektualni napor da bi se u nekoj situaciji djelovalo po nekom unaprijed pripremljenom obrazcu ili stereotipu, i tvrdilo "da je oduvijek tako bilo", nego da bi se usvojilo nove informacije bazirane na činjenicama (a koje često u potpunosti pobijaju neki postojeći stereotip), a svaku situaciju procijenjivalo zasebno, te se isto tako zasebno i reagiralo.
I ono što je najčešće, vjerovanje u stereotipe najčešće rezultira usmjeravanjem pažnje u pogrešnom smjeru i gubitak vremena na potpuno pogrešne stvari. I ljude.
Post je objavljen 13.06.2012. u 21:34 sati.