Fotografi svih zemalja naoružajte se...

nedjelja, 29.07.2012.

Treba li dodatno obrazovati zaštitare....?

.... i to pogotovo po pitanju fotografije...?

Danas mnogi ljudi rade kao zaštitari, bilo da to žele, ili pak čisto iz razloga što ne mogu naći drugi posao, pa su zbog puke egzistencije odabrali taj (iz nekog čudnog razloga deficitarni) posao. Može ih se vidjeti po bankama, muzejima, parkovima, tvorničkim krugovima, gradlištima, ... zapravo svugdje.

Da bi netko postao zaštitar, uz obavezan uvjet da prethodno nije kažnjavan (po pitanju određenih vrsta prekršaja i kaznenih djela), mora proći liječnički pregled i završiti zaštitarski tečaj na kojemu se uče uglavnom zaštitarske ovlasti te samoobrana (fizičkom snagom i upotrebom vatrenog oružja).

Međutim, unatoč svemu tome, liječničkom pregledu (koji vjerojatno obuhvaća i nekakav psihotest) i obuci koju prolaze svi zaštitari, ne mogu se ne primjetiti neki očiti nedostaci u ponašanju i djelovanju zaštitara. Počevši od samih karakternih osobina pojedinaca, koji ispoljavaju popriličnu razinu arogancije i agresije, preko nedostatka elementarnog bon-tona, pa čak do kršenja zaštitarskih ovlasti pomoću raznih metoda zastrašivanja.

Osim toga kako je tlačenje fotografa "iz sigurnostnih razloga" standardni dio zaštitarskog "repertoara", a u svim slučajevim je više nego vidljiva totalna neupućenost zaštitara u tematiku fotografije, gdje dominiraju ogromne količine glupih "argumenata" i "bisera", očito je da nebi bilo nimalo na odmet da se i po tom pitanju uvede dodatno obrazovanje za zaštitare, i to od strane ljudi koji doista poznaju materiju, a ne nekakvih lažnih autoriteta (koji su po struci nekakvi "eksperti za sigurnost" a ne fotografi), jer prema viđenom, ono je i više nego potrebno.

NEDOSTATAK BON-TON-a

Čini se kao da većina zaštitara ne poznaje elementarne osnove bon-tona u komunikaciji sa (nepoznatim) ljudima. Počevši već od toga da se nepoznatim ljudima vrlo često obraćaju sa "ti" imjesto sa "vi", uz izostavljanje pozdrava i ostalih elemnata pristojnosti (u sitacijama gdje takvi elementi pristojnosti nisu suvišni.)

Štoviše manjak bontona i poprilično primitivni mentalitet tipa "ja sam u uniformi i zato sam bog i batina" kao da su među zaštitarima poprimili epidemijske razmjere. Tu je vrlo vjerojatno i navika da dotični nedostatkom pristojnosti, tj. arogancijom i agresivnim pristupom, pokušavaju sebi u startu "osigurati autoritet", odnosno "preplašiti" osobu na koju su se namjerili. Moguće je i to da kod većine uniforma u sprezi sa arogancijom služi za kompenzaciju nekih osobnih kompleksa ili nedostataka.

Tako se po pitanju bon-tona od zaštitara najčešće danas može čuti "Ej ti tamo, nema slikanja! Briši to što si snimio! Nemoj da ti ja dođem...". S druge strane nešto tipa "Dobar dan, oprostite na smetnji, odlukom uprave, u objektu je zabranjeno fotografiranje za komercijalne potrebe. Da li snimate za osobne ili komercijalne potrebe..." čovjek gotovo da nema priliku čuti od zaštitara; radi se o vrlo rijetkim iznimkama.

TLAČENJE FOTOGRAFA

Tlačenje fotografa na svakom koraku (po trgovačkim centrima i oko njih, u raznim parkovima, na kolodvorima, aerodromima, ispred banaka i poslovnih zgrada, te na raznim javnim događajima), je ono po čemu su zaštitari danas nadaleko poznati. Naravno, samo po lošemu.

Iz onoga što se moglo vijdeti i čuti u tim situacijama, poznati su po tome da o fotografiji, koju se toliko trude zabranjivati, najčešće nemaju blagog pojma; njihovo znanje je najčešće na razini onoga "što šef kaže" (a što u principu znači da i njihovi šefovi o fotografiji nemaju apsolutno blagog pojma), i/ili na raznini nekih stereotipa, predrasuda vezanih za fotografiju i fotografe (ovo se odnosi i na njihove šefove koji propisuju pravila).

Tu je, na prvom mjestu činjenica da se zaštitari lijepe na ljude sa SLR aparatima doslovno kao muhe na izmet. Prema uvaženom stereotipu da je svatko sa takvim aparatom "profesionalac" (ili novinar ili terorist/voajer), te zahtjeva "sigurnosnu provjeru i djelovanje". Na ljude sa kompaktnim aparatima najčešće ne obraćaju pažnju.

Tako su redovite situacije da osoba sa SLR aparatom mora prolaziti zaštitarsku maltretažu (sa elementima diskriminacije), uz uobičajene tvrdnje da su "za snimanje (SLR aparatom) potrebne posebne dozvole" i slično, dok istovremeno svi ostali ljudi u blizini neometani od zaštitara snimaju svojim kompaktnim aparatima ili mobitelima sa ugrađenim kamerama. Trebalo bi dotičnima objasniti da aparat bez obzira na fizičku veličinu stvara sliku. (a to što cigo vozi tamić umjesto fiće ne znači nužno da je profesionalni autoprijevoznik op.a.).

Na kolodvorima, koji su de facto javna mjesta (i na većini njih nema istaknutih znakova zabrane), isto tako fotografi znaju imati problema za zaštitarima iz "sigurnosnih razloga" i "odluka uprave". S druge strane, na tim istim kolodvorima, gdje zna biti napasnih prosjaka (koji ljude u blizini šaltera za prodaju karata agresivno žicaju novac za "pola litre mlijeka" ili "za pomoć bolesnom djetetu"), ili čak i džeparoša - zaštitara najčešće nema da se njima bave., tj. da ih otjeraju.

Situacija na aerodromima i oko njih je pak posebna priča. Tamo je praktički svatko sa SLR aparatom od strane zaštitara doživljavan kao "ozbiljna prijetnja sigurnosti". No dok se tako na aerodromima i oko njih zaštitari vrlo obilno troše svoje vrijeme na "opasne" fotografe (što turistie, članove obitelji koji nekoga ispraćuju/dočekuju ili planespottere), događa se da prave kriminalce koji onesposobljavaju aerodromsku infrastrukturu ili pak zasljepljuju pilote laserima moraju hvatati i tražiti obični ljudi, umjesto onih kojima je to posao!

Ponekad zaštitari čak i na javnoj površini (gdje nemaju ovlasti!) zabanjuju ljudima snimanje zgrada koje čuvaju, tvrdeći da je tako zabranio vlasnik. Međutim, prema zakonu o autorskim i srodnim pravima (čl 91. i 92.) sve ono što je trajno postavljeno na javnoj površini smije se reproducirati u dvodimenzionalnom obliku, a odnosi i na vanjski izgled arhitektonskih djela, tj. zgrada! Bez obzira na nečije "muzičke želje"...

Zaštita djece je također jedna stvar gdje zaštitari prednjače po ortodoksnoj gluposti i neobrazovanosti! Bilo je slučajeva da su zaštitari u trgovačkim centrima i parkovima (Bundek) zabranjivali roditeljima da snimaju vlastitu djecu većim (SLR) fotoaparatima "zbog opasnosti od pedofilije". Dotičnima bi netko konačno trebao temeljito objasniti ili čak i nacrtati da je dječja pornografija definirana onime što je snimljeno na slici (gola djeca i/ili njihovo seksualno iskorištavanje), a ne prema tome kakvim se fotoaparatom djecu snima! (ili možda ovi čak vjeruju da SLR aparati imaju rendgenski vid? op.a.)

Štoviše, po onome što se može pročitati na nekim internetskim fotumima bilo je čak i slučajeva da su na dječjim priredbama roditeljima sa SLR aparatima zabranjivana snimanja ili čak do strane službe sigurnosti oduzimane memorijske kartice iz istih razloga (dok su naravno svi drugi, koji su snimali sa kompaktima i mobitelima, snimali bez najmanjih problema.)

Čak je bilo slučajeva da su ljudi koji su išli na roštilj na Jarun imali bliske susrete sa zaštitarima koji su im "upadali na zabavu" da bi branili snimanje!

Na istoj razini neinteligencije i neobrazovanja je i konstatacija (koju se sve češće može čuti od strane zaštitara) kako je "nemoguće da netko sa takvim (SLR) aparatom snima za svoje potrebe" ili da "tko normalan snima takvim aparatom za privatne svrhe".

Posebna priča su zabrane u slučajevima kad postoje znaci zabrane snimanja. Naime, dotičnima najčešće promakne detalj da ako postoji istaknut znak zabrane fotografiranja, ta zabrana vrijedi tek nakon znaka zabrane, (jednako kao što i ograničenje brzine vrijedi tek nakon znaka ograničenja brzine, op.a.).

I povrh svega tu je naravno i famozni "argument" da je "snimanje zabranjeno jer je objekt pod video nadzorom". Kao da snimanje onesposobljava kamere, a što je naravno još jedna ortodoksna glupost...

ZAŠTITARSKE OVLASTI

Još jedna stvar koja se može primjetiti (uz sve već navedeno) jest i to da većina zaštitara ne zna svoje zakonske ovlasti. Ili se pak namjerno pravi da ih ne zna, računajući na element neupućenosti većine ljudi, te faktor zastrašivanja prouzročen agresivnim nastupom.

Tako se mnogi zaštitari ponašaju kao da imaju veće ovlasti od policije i sudova. Štoviše neki smatraju da imaju i ovlast kažnjavanja ljudi (batinama) na licu mjesta, u situacijama ako se ovi usude suprotstaviti njihovim nelegalnim zahtjevima (bilo je slučajeva premlaćivanja fotografa od strane zaštitara).

Prvo i osnovno, zaštitarske ovlasti vrijede samo na području objekta ili prostora/terena kojeg zaštitari osiguravaju, ili pak u neposrednoj blizini predmeta kojeg čuvaju (npr. ako se radi o pratnji novca ili osiguranju neke instalacije na javnoj površini). Izvan tih prostora, zaštitar se, legalno gledajući, pretvara u običnog građanina i nema nikakve zaštitarske ovlasti.

Zaštitar ima ovlasti utvrditi identitet osobe. No to se prvenstveno odnosi na situacije kada se utvrđuje tko i zašto ulazi u štićeni objekt. Nekakvo "legitimiranje iz sigurnosnih razloga" se može komotno odbiti do dolaska policije kojoj je svaka osoba na zahtjev dužna pokazati identifikacijske isprave.

Zaštitari imaju ovlast obaviti pregled. No pregled nije isto što i pretraga. Zahtjevanje da se pokaže snimljeni sadržaj de facto pretragu pretvara u pregled, ali se može glatko odbiti, a ukoliko zaštitar sam od fotografa uzme aprat i počne listati snimljeni sadržaj, prekršio je svoje ovlasti jer je obavio pretragu, a ne pregled. (Pretragu smije učiniti samo policija ako ima sudski nalog ili ako ima osnovanu sumnju da je osoba uhvaćena u činjenu nekog kaznenog djela, a u oba slučaja mora sastaviti zapsinik o pretrazi!)

Zaštitari imaju ovlast privremeno ograničiti slobodu kretanja, ili kako bi se laički reklo, zadržati osobu do dolaska policije. No, za to mora postojati zakonski opravdani razlog (da je osoba uhvaćena u činjenju nekog prekršaja ili kaznenog djela). Svako neopravdano zadržavanje je samo po sebi nelegalno i predstavlja kazneno djelo.

Zaštitari imaju ovlasti upotrijebiti fizičku snagu, ili sredstva za samoobranu (suzavac, elektrošoker, vatreno oružje), ali samo u situacijama kada se doista radi o nužnoj obrani! Situacije u kojima zaštitari prijete nasiljem ili čak fizički napadnu nekoga tko im se verbalno suprotstavio, ali ih inače ni na koji drugi način ne ugrožava, spada u domenu kaznenih djela.

Ono najbitnije jest da zaštitari nemaju ovlast zahtjevati brisanje fotografija nakon što su snimljene ili pak uništenje filma, kao ni ovlast oduzimanja predmeta (aparata, mem. kartica ili filmova). Sve takve zahtjeve se može komotno odbiti! Ovlast oduzimanja predmeta ima samo policija, a odluku o uništavanju fotografija/filma može donjeti jedino sud.

KRIMINALIZACIJA ZBOG NEOBRAZOVANOSTI

Gotovo svaki fotograf, pogotovo fotograf amater koji snima SLR aparatom, složiti će se da je vrlo iritantno to da se zbog neobrazovanosti zaštitara i njihovih supervizora po pitanju tematike fotografiranja dotični ponašaju prema njima kao prema kriminalcu. Pogotovo na mjestima gdje ima ljudi i gdje takve intervencije izazivaju poglede znatiželjnih prolaznika.