subota, 31.12.2022.
Smartphone. Želja ili potreba?
Ne poznajem nikoga osobno, osim sebe, tko ne koristi tzv. smartphone. Kad je epidemija tih uređaja krenula, neko vrijeme nisam bio toliko raspoložen pokazivati svoj telefončić u javnosti koja se razmahivala svojom raskošnom tehnologijom, da se ne blamiram. To vrijeme nije dugo trajalo. Sada i ja vitlam telefončićem i razmišljam da si sljedeći put nabavim kričavo žuti.
Ponekad sam znao naprosto biti u čudu kada bih vidio beskućnike i razne klošare kako sjede na cesti i pregledavaju nešto na svojim vrlo ozbiljnim pametnim telefonima. I to već uzimam kao normalno. Ne znam od kuda im te sprave, ali imaju ih.
Jednom sam si kupio smarthpone, na nekoj ludoj akciji, osjetio priličnu odbojnost od njega i drugi dan ga vratio natrag.
Nastojim stvar gledati razumno, ne aprirori protiv. Čini mi se da većina ne gleda razumno, nego apriori za. Pitanje koje postavljam sebi je da li mi je potrebna ta sprava? Činjenica je da je ne želim imati i nosati sa sobom i paziti na nju kao na bebicu. Da li postoji potreba? Realno, ne. Da li postoji želja? Jedino želja da ga nemam. Ako se javi potreba, nabavit ću ga. Ako ne, neću. Gledajući druge, zaključio sam sljedeće. Kod većine također ne postoji potreba. Ali zato postoji želja i to prvenstveno želja da se ne zaostane, fear of missing out, i da se bude u trendu. Uz puku želju, tu postoji i sva sila racionalizacija. To se nema što osuđivati, ljudi tako funkcioniraju.
Istraživanja neprestano potvrđuju i to da ljudi postaju ovisni o neprestanom posezanju za svojim uređajima. To je vrlo nezgodno. Telefon vam je uvijek na dohvat ruke i teško si možete odrediti da ga jednostavno koristite samo kada je potrebno. Tako da ga koristite kao muha bez glave. Istraživači su, naravno, mjerili i koliko se tu skupi sati kroz dan kada se svako malo nešto 'samo pogleda'. Pokazalo se da se skupi puno više nego što mislite ili što vam se čini. Iz mog kuta gledanja, slobodan sam od tih iskušenja.
Zgodan je podatak da po svijetu već postoje specijalizirane klinike za liječenje ovisnosti od smartphonea. Smatram da bi se Apple i drugi igrači trebali uključiti i u taj biznis, jer to ima savršen smisao. Najprije napraviti ovisnike a zatim ih liječiti. Prekrasno. Otrpilike kao da tvornica duhana rovinj ima lanac klinika za pokušaj liječenja ovisnika o cigareti. Čak me ne bi iznenadilo da su imali svoje prste u onim nekadašnjim žvakaća gumama u obliku cigarete. Korisnika je najbolje uzeti pod svoje od malih nogu.
Vjerojatno je bilo zgodno i fora imati pametni telefon u početku. Sada ga imaju svi i u tome nema ništa fora, kao što nema ni u čemu što rade svi. Predviđam da će u budućnosti sve više ljudi odjebati pametne telefone.
Svi mi drugi svoju tamu nude
a iz tebe sija vječni sjaj
- 10:30 -
Komentari (12) - Isprintaj - #
petak, 30.12.2022.
Skinite masku, ali pametno
Većina ljudi živi noseći masku preko lica. Ne mislim na one medicinske i slične, naravno. Većina ljudi će rađe staviti masku nego pokazati svoje pravo lice. To ima određenog smisla, jer je bolje izložiti masku, nešto što niste, nego pokazati sebe. Kada koristite svoje pravo lice, izlažete se vjetrometini i to može biti nezgodno. Rijetko tko voli da ga se vidi onakav kakav zaista je, pa se odabire gluma, društveno prihvaćeno ponašanje i maskiranja u bezbroj varijanti. Ovisno o prilici, stavlja se odgovarajuća maska. Gotovo kao da ljudi prije nego izađu negdje otvore ormar i biraju iz kolekcije maski. To nije loš pristup, ako želite živjeti sigurnije i ne izlagati se previše. Ali je vrlo glup pristup ako želite živjeti autentično i biti ono što jeste. Dakle, samo je stvar vašeg izbora; da li želite ovo ili ono. Ako želite maksimalnu sigurnost od povrjeđivanja, topla preporuka je da se opskrbite sa što većom kolekcijom maski. Ali jao, tek to nosi niz problema sa sobom. Vrlo lako se izgubiti. Postaje sve teže žonglirati sa svim time. Koja maska je za koju namjenu. Što ste kome rekli itd. Vrlo, vrlo komplicirano. Skoro da ste u iskušenju riješiti se maski. A tek to je zapravo prava topla preporuka. Ali kako to učiniti? Ako ste cijeli život pod maskom, ne bi je bilo pametno jedno jutro naprosto ne staviti pa da vidite što će se dogoditi. To bi moglo biti bolno. Predložio bih laganu pripremu prije tog velikog koraka. Malo poradite na sebi, na samopouzdanju i sličnim ljepotama osobnog razvoja. Najprije morate dobro upoznati sebe da biste se bili u stanju izložiti. A kada obavite taj unutrašnji rad, onda je lako. To je kao da odlučite sudjelovati u utrci od 10 km. Ideja je sjajna, oduševljeni ste i zagrijani. Ali onda vam padne na pamet da ste zadnji put trčali u srednjoj školi i da ste se uspuhali prije neki dan kad je trebalo pretrčati pola ceste zbog onog luđaka u automobilu koji pješake tretira kao čunjeve u kuglani. Da li bi bilo pametno naprosto se pojaviti na startu utrke bez pripreme? Nema ništa gluplje od toga. Prvo bi si trebalo dati malo vremena, obuti tenisice, otrčati dva kruga oko zgrade, pa malo povećati dionicu. Uložiti malo u taj cilj. A onda za par mjeseci možete stati na start kao čovjek. Sa skidanjem maski vrijedi potpuno isti princip. Obujete tenisice, krug oko zgrade...
Everybody's wearing a disguise
To hide what they've got left behind their eyes
But me, I can't cover what I am
Wanna try?
- 09:22 -
četvrtak, 29.12.2022.
Dva dobra razloga za dva uha
Postoje vrlo dobri razlozi zašto imamo dva uha. Prvi je naveo stoički filozof Epiktet još prije 20ak stoljeća, ustvrdivši kako imamo dva uha i jedna usta kako bismo dva puta više slušali nego govorili. Mnogi ljudi se, naravno, ponašaju kao da imaju dvoja usta i pola uha, što samo potvrđuje istinitost Epiktetova uvida.
Drugi razlog za postojanje dva uha je jednako dobar. Naime, s obzirom da smo vrlo često u neprilici čuti veliku količinu gluposti, raznih mišljenja o nama, stavova, preporuka itd, na jedno uho ih treba pustiti unutra, a na drugo ih usmjeriti van. I to je to. Dva uha. Prekrasno.
E sad, to može biti lakše predložiti nego provesti. Potrebne su neke predradnje. Neki preduvjeti. Nije lako biti imun na mišljenja, stavove, preporuke i ostalo s čime nas okolina voli počastiti. Prije toga se treba dobro istrenirati, dobro upoznati sa samim sobom, dobro upoznati svoj unutarnji prostor i biti u njemu ultimativni gazda. Poznavati sebe je vrlo, vrlo korisna karakteristika. Tada možete svjesno odlučivati, ovo želim u svom sustavu, ovo ne želim itd. I život postaje lakši.
that girl
- 08:50 -
srijeda, 28.12.2022.
Naučite komunicirati
"Komunikacija je najvažnija vještina u životu. Proveli ste više godina učeći čitati i pisati, govoriti. A što je sa slušanjem? Kakvu ste naobrazbu prošli koja vam omogućuje da stvarno duboko razumijete drugo ljudsko biće?" Stephen Covey
Komunikacija je najvažnija vještina u životu, ali i jedna od onih koje najrjeđe imamo priliku sresti. Ljudi klepeću, ali ne komuniciraju. Komunikacija i klepetanje nisu sinonimi. Mnogima se čini da ako netko puno priča da je jako komunikativan. Upravo je suprotno, vrlo je komunikativan onaj tko jako dobro sluša. Ako želite nekoga razumjeti, morate ga dobro slušati. Ako želite da se vas razumije, morati se znati dobro izraziti. Da bi se mogli dobro izraziti, morate biti gospodar i dobar poznavatelj svog unutarnjeg prostora. Tu morate biti doma. A sve to je dosta kompleksno, pogotovo u početku. Zato je komunikacija vještina koja se razvija. Ne pada s neba. Potrebno je ulagati aktivan, promišljen trud.
Evo jednog zanimljivog odlomka iz romana "Otmjenost ježa" na tu temu, u kojem je bistra dvanaestogodišnjakinja navela dojmove o komunikaciji s umirovljenim Japancem Kakurom.
"S Kakurom je dobro to što on sve čini uljudno. Jako ga je ugodno slušati dok govori, iako ti se fućka o čemu priča, jer on stvarno govori tebi, obraća se tebi. Prvi put da sretnem nekoga kome je stalo do mene dok mi govori: ne vreba odobravanje ili neslaganje, gleda me kao da kaže:'Tko si ti? Hoćeš li razgovarati sa mnom? Kako uživam biti s tobom!'".
Naučite komunicirati i život će vam postati lakši.
Any time at all
- 11:15 -
utorak, 27.12.2022.
Kardinalni promašaj škole
Krenimo od osnovne poante. Obrazovni sustav nas je sve više manje izmasakrirao. Neki još uvijek vjeruju u onu od kolijevke pa do groba najljepše je đačko doba. Neki vjeruju i u Djeda Mraza. Vjerujem i ja i to je stvarno lijepo.
Smatram da je jako dobro naučiti zbrajati, oduzimati, znati strane svijeta, koje kulture najviše uspijevaju u Meksiku, osnovne informacije o hrvatskim kraljevima, uključujući i onu da nismo sigurni da li su uopće postojali, ponešto o ljudskom tijelu, red kemijskih elemenata itd itd. Puno toga se uči o školama. Osim najvažnije stvari. Ne čini li vam se da je naprosto suludo da u školi nema ni jedne riječi o tome kako živjeti vlastiti život, kako upoznati sebe itd., već se cijeli sustav sastoji od random znanja koje je kao lopatama nabacano po udžbenicima i programima? Što se mene tiče, to je suludo i više nego suludo.
Zamislimo ovakav scenarij. Djeca dolaze u školu, tek su završili s igrama u vrtiću i onda ih dočeka školski djelatnik i kaže im nešto ovako: Dobrodošli djeco! (širok osmijeh) Kako ste? Jeste se naspavali? Vaši vrtićki dani su iza vas. A znate li što je ispred vas? Školski dani i godine. Ovdje ćete moći raditi i učiti svašta. A znate što nam je najvažnije? Da sljedećih osam godina iskoristite da otkrijete ono što vas najviše zanima, ono što vam najbolje ide. I to je sve. Ništa drugo nije važnije od toga. Mi smo ovdje da vam pomognemo u tome. Mi smo vaši mali pomoćnici, kao što i Djed Mraz ima svoje pomoćnike. Vi ste Djedovi, mi smo pomoćnici. Što kažete na to, djeco? Kako vam se to sviđa? Svatko od vas ima nešto u sebi, neki poseban talent, neku posebnu sklonost. Ali mi ne znamo što je to. Ni vi još ne znate što je to. Morate isprobati mnoge stvari pa ćete saznati. Na vama je da istražujete. Vi ste sljedećih osam godina mali istraživači. Neka područja će vam se svidjeti, neka neće. To je u redu. Svi smo različiti. Ono što vam se svidi, tu dajte sve od sebe. Ono što vam se ne svidi, naučite barem osnovno o tome, da ne budete panjevi kad odrastete. Sljedeća stvar, kod nas nema ocjena. To je nešto iz prošlih vremena, što je potpuno odbačeno kao glupost. Nas zanima da vi pronađete ono što vam leži i da napredujete u tome. Mi smo ovdje da vam pomognemo u tome i da radimo zajedno. Ako vam nešto zapne, tu smo. Shvatite ovo kao jednu igru, ali ozbiljnu igru. No, vi ste ionako ozbiljni u igrama. Nitko nije ozbiljniji u igri od djece. I tu ćemo mi nešto nastojati naučiti od vas. U tome ste vi naši učitelji. Što kažete na to, djeco? Mi smo vaši učitelji u onome što mi znamo. Vi ste naši učitelji u onome što vi znate. Znamo da na djeci, na mladima svijet ostaje, tako da nam je jako važno da taj svijet ostavimo u dobrim rukama. A da bismo u tome uspjeli, moramo neke stvari naučiti, neke stvari razumjeti i postati najbolji što možemo u onome što nam najviše leži. Još jednom, dobrodošli djeco i nadamo se da će vam školski dani i godine biti ispunjeni zanimljivim i korisnim sadržajima. A sada svi skupa uživajmo u nastupu benda kojeg čine učenici viših razreda.
Evo, da li je ovo tako teško? Naravno da je. Jer skoro nitko ne razumije poantu. Osim toga, koji bi to kadar bio kadar provoditi ovako nešto? Moglo bi se. Ali prije toga je potrebna potpuna promjena paradigme. Nećemo čekati da se dogodi ta promjena na širem planu. Može proći život u tom čekanju. Ono što uvijek imamo mogućnost napraviti je promijeniti vlastite paradigme, uvesti nove, bolje, svrsishodnije i živjeti u skladu s njima, na nivou koji je moguć.
Let it be you
2
- 10:05 -
Komentari (20) - Isprintaj - #
ponedjeljak, 26.12.2022.
Pametna tehnologija i glupi ljudi
Sigurno ste primijetili kako se teži tome da danas sve bude pametno. Pametno je in. Je li to pametno? Pametni telefoni su bili samo početak. Razvijaju se pametni automobili. Pametne kuće. Da ne nabrajam. Na što god da pomislite, teži se pametnoj varijanti toga. Very good! Jedina mala zamjerka bi bila što se u toj priči podrazumijeva kako u tom procesu i čovjek postaje pametan. Krivo! I naprotiv! Čovjekovo iskustvo postaje drukčije, to da. Njegovo 'korisničko iskustvo' postaje sofisticiranije. Lakše mu je ući u auto kad mu se vrata sama otvore i u kuću u kojoj se vrata sama otvore kad joj se približi, jer kuća ga 'prepoznaje'. Lijep je taj humani odnos između čovjeka i stvari koje koristi. Što bi se tome moglo prigovoriti? Ne puno. Osim da kao rezultat procesa dobivamo - glupog čovjeka. Kao rezultat nastaje jedna mlitava masa koja više ne želi ništa napraviti sama. Razmažena masa koja više nije sposobna držati nekoliko telefonskih brojeva u vlastitoj memoriji, jer ima onu umjetnu. Very good!
Reći ćete, to je pretjerivanje, to uopće ne mora biti tako, tehnologija je neutralna i ovisi kako je koristimo. Točno. Tehnologija je neutralna, ali čovjek je povodljiv, slabašan, lakomislen i vrlo sklon potpuno se prepustiti njenoj divoti. Naravno, tehnologija je odlična i ima niz prednosti. Ali morate uložiti izuzetan napor kako biste postali njen gospodar, i tada će vam koristiti. Ako postanete njen gospodar, onda ste na konju. Ako ona postane vaš gospodar, onda ste magarac. Nemojte biti magarac.
A little bit of everything
All of the time
Odličan pjesmuljak! Evo što je ovdje problem. Prvi dio, little bit of EVERYTHING. I drugi dio još više, ALL of the time. Prvi dio je problem jer ode vam fokus kvragu, pažnja se raspršuje na bezbroj beznačajnih gluposti. Drugi dio je problem iz očitog razloga.
Can't help it
- 10:01 -
nedjelja, 25.12.2022.
Be a light to yourself
Jučer pričam s tatom preko telefona i kažem mu, mislim da bi Isus bio jako nezadovoljan i razočaran s većinom kršćana. O, itekako, kaže on.
Ne, ne, ne, ne, sve ste krivo shvatili, pretpostavljam da bi rekao mnogima. I ne samo rekao, radila bi tanka šiba po mnogim golim guzicama. Prevrtali bi se stolovi.
Pred kraj je, navodno, rekao učenicima, mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Nigdje nije zapisano da je rekao, ovaj jelovnik vam ostavljam, ove upute za kićenje vam dajem.
Slično tome, petsto godina prije njega, jedan još veći učitelj, Buddha, na svom kraju rekao je učenicima, sada budite svjetlo samima sebi. Do sada ste gledali moje svjetlo, sada budite svjetlo samima sebi. Odlična poruka. Buddha je ljudsko biće, i učenici su ljudska bića. Buddha ima krvotok, i učenici ga imaju. Buddha ima svjetlo u sebi, onda mora da ga i drugi ljudi imaju negdje u sebi.
Primijetio sam da neki ljudi u susjedstvu okite cijele kuće da izgledaju kao božićna drvca. Najprije mi se to svidjelo. Vrlo lijepo i efektno. Zatim mi je palo na pamet da bi moglo biti da najviše lampica stavljaju oni koji najmanje svjetle iznutra. Ta ideja mi se svidjela još i više. A onaj tko najviše svjetli iznutra, ima najmanju potrebu stavljati vanjska svjetla. To ima smisla. To je kao da netko upali svjetla po suncu; besmisleno je. Ne kažem da ne bi trebalo stavljati nikakve lampice, ukrase i sl. Ali što više cirkusa izvana, to manje stabilnosti iznutra. Uvijek se nastoji nešto kompenzirati. Najveći auto će kupiti najveći jadničak. Nije uvijek tako, ali ima nešto u tome. Princip vrijedi. Ja sam okitio jedan minijaturni umjetni bor, visine 45 cm, iz čiste zezancije. Zgodno izgleda, ali briga me za to.
Da li mi imamo svjetlo u sebi? Naravno da imamo. I što smo ga manje svjesni, više ga tražimo izvana. Što smo ga više svjesni, manje ga tražimo vani.
Why in the world are we here
Surely not to live in pain and fear
- 09:51 -
subota, 24.12.2022.
Snjeguljica i bijeli Božić
Snjeguljica i sedam patuljaka. Bajka za male. Božić. Bajka za velike. Nema ništa loše u bajkama, nemojte me krivo shvatiti. Bajke mogu biti vrlo poučne, a i zanimljive su za slušati, i malima i velikima. Možda ih je glupo shvaćati doslovno. Je, glupo je. Ali mogu biti poučne. Ja volim bajke. Ali ne shvaćam ih doslovno. Shvaćam ih kao dobre priče. Nevjerojatno je koliku snagu priča može imati. Ljudi su spremni poubijati se, što redovito i čine, braneći svoju priču. Netko je ljudsku vrstu definirao kao vrstu koja priča priče. Zanimljiva definicija. Čini mi se da je Aristotel čovjeka definirao kao životinju koja radi rukama. Isto zanimljivo. Jednostavno i zanimljivo. Ako spojimo te dvije definicije, ljudi su vrsta koja priča priče i radi rukama. Nismo jako brzi, ne možemo zubima rastrgati pripadnika neke druge vrste tek tako (ni uopće), brzo se smrznemo na hladnoći, nemamo neke kandže, rep smo davno izgubili, ako smo ga uopće imali (zanimljivo, Tagore je bio uvjeren kako su ljudi nekad davno imali rep). Čovjek je smiješno slabašan u odnosu na neke druge životinje. Ali mozak, ali mašta, ali prilagodljivost. Svašta se može kad se te male ruke i mozgovi slože. Zanimljiva životinja, vrlo zanimljiva.
Evo jednog zanimljivog odlomka iz "Otmjenosti ježa".
Ja mislim da se može učiniti samo jedna stvar: otkriti zadaću zbog koje smo rođeni i ispuniti je najbolje što umijemo, svim svojim silama, ne tražeći podne u četrnaest sati i ne vjerujući da postoji božansko u našoj životinjskoj naravi. Samo ćemo tako imati osjećaj da činimo nešto konstruktivno, u času kad nas zadesi smrt.
Ovaj dio govori lik superinteligentne dvanaestogodišnjakinje. Ali što ona zna, jel tako, kad ima samo dvanaest godina. Meni se čini da zna puno više od velikih. Takvoj maloj se ne mogu prodavati sranja.
Jeste li ikada razmišljali kako je to neobična riječ, patuljak. Izuzetno neobična riječ. Pa-tuljak. Patuljak. Tuljak. Jako neobična riječ. Nisu li sve riječi pomalo neobične kada se pozabavite s njima?
Don't let me be misunderstood
White Christmas izvedba vrijedna pažnje
- 10:06 -
petak, 23.12.2022.
Mišljenje okoline
Koliko vrijedi mišljenje okoline i treba li ga uzeti u obzir? Ovisi o okolini. Najčešće ne vrijedi ni pišljiva boba. Bolje je pitanje kako se zaštiti od okoline, kako postati imun na nju, jer svi oko vas imaju mišljenje i svi daju savjete i bez da ih se traži.
Evo dobrog kriterija. Do čega je onaj tko daje (još češće i nameće) mišljenje došao, kako on živi, da li odaje dojam zadovoljne i ispunjene osobe? Ne? Obranite se od tog mišljenja kako znate i umijete. Da? Poslušajte što ima za reći i upotrijebite ono što vam ima smisla. I vaše rasuđivanje se računa. Ne može vam netko tek tako prodavati priču s neke umišljene visine.
Najčešće je slučaj da se u neposrednoj okolini ne može pronaći nešto što je vrijedno čuti, a još manje upotrijebiti. Najčešće smo okruženi papigama i kopijama. Zato treba posegnuti za mjerodavnijim izvorima. To mogu biti ljudi koje osobno ne poznajete, i često oni koji više i nisu živi, ali ostavili su trag. To su u pravilu, bez iznimke, ljudi koji su do nečeg došli, na temelju dugogodišnjeg truda. Mene zanima što Stephen Covey ima za reći. Zanima me što Jim Rohn ima za reći. Do čega je došao Les Brown, car-filozof Marko Aureliije, bivši rob, kasnije učitelj (upravo tog cara) Epiktet. Zanima me do čega je došao Emerson i način na koji je to izrazio. Što je Thoreau shvatio u svojoj kolibi kraj jezera, i izvan nje. Što je Ken Robinson naučio i podijelio o kreativnosti kroz nekoliko desetljeća intenzivnog istraživanja. Itd, itd. To je dugačak, dugačak niz jako zanimljivih i inspirativnih izvora. Ono što je pri istraživanju najvažnije je da ostanete učenik, ne da padnete na nivo sljedbenika.
Ako mi susjed kaže, ja mislim da je za tebe najbolje..., što me briga što susjed misli! Ili mama, ili tata, bilo tko. Svatko od njih, eventualno, može biti i vrijedan pažnje. Ali činjenica je da to najčešće nije slučaj. Zato moramo biti oprezni i mudri.
I should have known better
I'm happy just to dance with you
- 08:28 -
četvrtak, 22.12.2022.
Snaga ideje
Ništa nije jače od ideje čije vrijeme je došlo, ustvrdio je Victor Hugo. Zvuči dobro. Na koje ideje je mislio? Političke? Poslovne? Osobne? Pretpostavljam da je do ovog zaključka došao proučavanjem povijesnih događaja, biografija velikih pokretača, reformatora, inovatora itd. I mi živimo u vremenu velikih promjena, digitalne revolucije. Uz brojne promjene koje se događaju na globalnom planu, ovo je idealno vrijeme za osobnu revoluciju. Za osobnu transformaciju. Za realizaciju osobne ideje čije vrijeme je došlo. U vremenu velikih pretumbacija, imate dvije opcije. Prvo, čekati i pustiti da se opće kretanje naprosto prelije i na vas. Drugo, biti budan i djelovati aktivno. Ovo je idealno vrijeme da obrišete prašinu za svojih uspavanih talenata, bolje ih upoznate i počnete ih više razvijati. Ono u čemu vi možete biti dobri sigurno se na neki način može povezati i s globalnim kretanjima. U vremenu koje predstoji mnogi poslovi će nestati. Mnogi novi će se pojaviti. Ako ste kojim slučajem IT stručnjak, good for you. Ne možemo i ne trebamo svi biti IT stručnjaci, to bi zaista bio dosadan svijet. Ali možemo biti kreativni na svoj način i u svom području. Kreativnost sigurno neće postati nepotrebna, već naprotiv, sve dragocjenija.
Like a bridge
- 09:04 -
srijeda, 21.12.2022.
Sretne i nesretne obitelji po Tolstoju
Sve su sretne obitelji slične, ali nesretne su nesretne svaka na svoj način prva je rečenica iz Ane Karenjine. Kakva generalizacija! E moj Leo. Ova rečenica je višestruko problematična i u krajnjoj liniji nonsens. Pogledajmo zašto. Prvo, ona praktički omalovažava sretne obitelji, a daje jednu posebnu uzvišenost nesretnima. Već to je vrlo problematično. Ovdje se sretne obitelji svodi na bezličnu masu koja skoro da i nije vrijedna spomena, jer sve su one slične, nema se tu što. Vidiš jednu, vidio si sve. S druge strane, nesretne obitelji su vrijedne pažnje. Njima se vrijedi pozabaviti, proanalizirati ih itd. Dapače, čovjek čak i poželi biti dio nesretne obitelji, kako bi bio nešto posebno, a ne bezlični pripadnik dosadno sretne obitelji. A sada velika digresija, koju Leo, razumije se, u svoje vrijeme nije mogao ni naslutiti. Za Toyotine automobile se kaže kako su 'dosadno pouzdani'. O, kako samo volim tu dosadu. Zaljubljen sam u nju i zapravo mi nije ni najmanje dosadna, već beskrajno uzbudljiva. Kraj digresije. Ideja sa sretnim i nesretnim obiteljima ima bezbroj varijatni po pitanju njihove sreće. A Leo je odabrao najgoru i to me zaista čudi. Koje su još varijante? Sretne obitelji su sretne svaka na svoj način, a nesretne si sliče kao jaje jajetu. Vidiš jednu nesretnu, vidio si ih sve. Nije loše. Ovo mi se već više sviđa. Dalje. I sretne i nesretne obitelji su sretne, odnosno nesretne svaka na svoj način. Ovo je još i bolje. Ima dozu demokratičnosti i preciznije je. Dalje. Neki pojedinci unutar sretnih obitelji su nesretni, a neki unutar nesretnih obitelji sretni. Obitelj kao nukleus društva je na vrlo klimavim, staklenim nožicama, tako da je pitanje da li uopće možemo govoriti o sretnim obiteljima kada jedva da možemo naći sretnu osobu. O nesretnim pojedincima se može reći štošta. Pitanje je uzroka. Mnogi ljudi su nesretni. Zašto su nesretni? Da li zbog okruženja u kojem odrastaju? Sigurno. Ako je okruženje podržavajuće i poštuje pojedinca, velike su mu šanse da će izrasti u sretnu osobu. Ako nije, velike su šanse da će postati dio nesretne mase. Dakle, okruženje je vrlo bitno.
Kod Leove rečenice je problematično (pa praktički sve) što banalizira sretne obitelji, sretne ljude. Kao da to nije ništa posebno biti sretan, skoro da nije potreban nikakav trud. Kao da neki ljudi jednostavno imaju sreće što su dio sretnih obitelji i njihova daljnja sreća se razumije. Ne, ne, to nije tako. Dobra početna pozicija je jako poželjna, ali bez truda samog pojedinca, neće se postići sreća u životu. Itd. Itd.
Ono što želim reći, Leova rečenica je nonsens i može se mirne duše kao takva odbaciti. I rest my case.
Misery
MInd games
Zombies I'm winning
- 09:07 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
utorak, 20.12.2022.
Razlika između boli i patnje
Evo dobrog i ilustrativnog primjera. Na primjer, morate se istuširati hladnom vodom (a navikli ste na toplu ili vruću i sve manje od toga vam ne dolazi u obzir). Znate da ćete se za pet minuta morati isuširati hladnom vodom, jer pokvario se bojler, a vi morate za sat vremena negdje biti svježi i mirisni. Nije vam drag ovakav razvoj situacije, ali što je tu je. I evo nas na poanti. Ovih pet minuta do početka tuširanja je patnja. Minuta i pol tuširanja (jer nije da vam se stoji ispod hladnog tuša pola sata) je bol. Zaključak? Bol je neizbježna, ali velik dio patnje je nepotreban; možda i cijela. Bol morate prihvatiti i kada to potpuno napravite, postat će lakša. Patnju možete izbjeći, ako ste se prethodno mentalno izvježbali.
Kakvi mladi majstori/ice
- 08:32 -
ponedjeljak, 19.12.2022.
Gostovanje mlade umjetnice...
Moja kćerka, Dorija(11), prije neki dan je održala likovnu radionicu za predškolce u crikveničkom vrtiću "Radost" kojeg je, ne tako davno, i sama pohađala četiri pune lijepe godine. Radionica je prošla izvrsno. Klinci su sudjelovali vrlo aktivno i zainteresirano, tete Tanja i Lea su bile odlične, a Dorija je imala priliku pokazati svoje umijeće. Kao rezultat radionice nastao je, prikladno, plakat 'Djed Mraz'. Dorija je napravila bazu u svom ateljeu, a djeca su pridonijela svojim raznovrsnim, kreativnim radovima.
Sad kad malo razmislim, a i bolje da nisam previše razmišljao unaprijed, bila je potrebna velika otvorenost i povjerenje Dječjeg vrtića "Radost" da dozvoli jednoj 11-godišnjakinji da održi takvu radionicu. Hvala im na tome!
S ovim primjerom se potvrđuje ona izreka da čovjek nikad nije premlad da bi podučavao i nikad prestar da bio učio.
Radionica je dokumentirana ovdje.
- 12:44 -
nedjelja, 18.12.2022.
Otmjenost ježa
Evo zanimljivog odlomka iz romana "Otmjenost ježa":
"Stvar je jednostavna. Djeca vjeruju riječima odraslih, a kad odrastu, osvećuju se zavaravajući vlastitu djecu, to je što ne štima. 'Život ima smisao koji je povjeren odraslima', sveopća je laž u koju svi moraju vjerovati. U odrasloj dobi, kad shvate da je to krivo, već je prekasno. Misterij ostane netaknut, a sva raspoloživa energija već odavno je spiskana na glupe pothvate. Možeš se samo anestetizirati kako znaš i umiješ, nastojati da ne vidiš činjenicu da ne nalaziš nikakva smisla u životu, i u tom nastojanju da uvjeriš samog sebe, zavaravati i vlastitu djecu."
Ovo je zanimljivo. Istina je da odrasli nemaju pojma ni o čemu zaista bitnom, ali to ih ni najmanje ne spriječava da uvjeravaju svoju i tuđu djecu kako oni znaju sve što je potrebno znati. Sviđa mi se ovaj odlomak zbog te potpuno istinite poruke. Jedino se ne slažem da je prekasno za nešto promijeniti i da je sva energija već potrošena na gluposti. Potrošeno je puno, ali ako ste živi, onda znači da ima i energije u vama. Što ćete napraviti s tom energijom, to ovisi o vama. Ona se može upotrijebiti na sasvim druge načine nego što se bacala do sada. Malo novog smjera ne bi bilo naodmet. Malo novih ideja ne bi bilo naodmet. Malo kreativnog pristupa, malo pozitivne ludosti, malo rizika i život može dobiti sasvim novi okus i boju. Ja nemam ni najmanju želju lagati ni djeci ni bilo kome. Sa mnom se taj lanac prekida, a može se prekinuti i s vama.
Don't worry, be happy
I'm in love for the first time
- 08:52 -
subota, 17.12.2022.
Dva stvaranja
Ideja i činjenica o tome kako se sve stvara dva puta zaista je izvrsna. Može djelovati i toliko očita da se na nju ni ne obrati pažnja, da prođe ispod osobnog radara koji prati ono što je bitno. Ali, mnogi veliki učitelji osobnog razvoja ovoj ideji daju pažnju koju zaslužuje. Ona ponosno stoji kao druga navika u filozofiji Stephena Coveyja, u 7 navika visoko efektivnih ljudi. Naglašavaju je i mnogi drugi, na ovaj ili onaj način. Jim Rohn s naglaskom na poslovanje. Ken Robinson s naglaskom na kreativnost itd.
Bolje je obratiti pažnju na nju i shvatiti je ozbiljno, pogledati je iz raznih kuteva, razumjeti je i, naravno, primjenjivati. Ideja je da sve što postoji, odnosno što je čovjek napravio, prolazi proces od dva stvaranja. Možda to vrijedi i za ono što je Bog napravio, ali o tome ne mogu ništa tvrditi. Sve je prvo bilo nečija ideja, a zatim je ta ideja krenula u realizaciju i postala stvarnost. Primjer s gradnjom kuće je odličan i klasičan. Najprije se sve zamisli, nacrta, ispravlja, dorađuje, dok se ne dođe do željene slike. Zatim se po toj slici, nacrtu kreće u realizaciju i - voila, godinu ili nekoliko godina kasnije, ovisi kako vam se već karte poslože, kuća postane stvarnost. Isti je princip s ostvarenjem bilo kojeg projekta. Prvo nacrt, zatim realizacija. Prvo stvaranje u glavi, u mašti, prvo zamišljanje. Zatim realizacija. To može djelovati očito, ali zapravo je fascinantno. Ni jedno biće osim čovjeka nema tu sposobnost imaginacije, zamišljanja stvari koje ne postoje, a zatim počnu postojati nakon što se poduzmu određeni koraci i akcije.
Good vibrations
Good
- 10:52 -
četvrtak, 15.12.2022.
Inside-out vs Outside-in
Razlika između ova dva pristupa je dijametralno suprotna. Odmah da raščistimo, prvi pristup je za preporuku. Ali drugi je kod većine ljudi češći izbor.
Pristup iznutra prema van implicira da je unutrašnji rad primaran, unutra se radi temelj, unutra je žarište događanja, napretka, razvoja, borbe. Pristup izvana prema unutra implicira da su rješenja negdje vani i da se treba dogoditi nešto vani da biste bili mirni, sretni, zadovoljni i da bi život tekao glatko. Treba kupiti neki auto, treba doći do krova nad glavom, treba pronaći partnera koji vam paše i koji će vas usrećiti itd. To je siguran put u nezadovoljstvo i neprestanu veću ili manju bol. Neprestano nešto nedostaje. Što god da ostvarite, nešto nedostaje. Auto je sada ispred kuće, ali već se javila želja za drugim. I kuća postaje pretijesna. I namještaj bi mogao biti bolji; susjed ima bolji, skuplji, udobniji, ljepši. Ima i ljepšu ženu, iako on misli da je vaša ljepša. U pristupu izvana prema unutra predmet želje i ideja ostvarenja želje uvijek je tamo negdje vani.
Pristup iznutra prema van je rjeđi, ali pravi. On udara na razrješavanje emocionalnih problema, na razumijevanje i razlučivanje onoga što zaista želite i onoga što je zaista potrebno. On ne ovisi o tome kako vjetar puhne, "as the wind blows and a newspaper directs", kako kaže Emerson. Pristup iznutra prema van gradi unutrašnju bazu, on podrazumijeva neprestani osobni razvoj i dovodi do toga da okolnosti postaju nebitne i vi gotovo neovisni o njima. Ne zanosite se zabludom da će vam bilo što izvana donijeti trajnu sreću, jer sve je prolazno, uključujući i vas; vi ste jedina osoba na svijetu s kojom ćete biti do samog kraja, a vaša najveća vrijednost je nivo do kojeg ste uspjeli izgraditi sebe. I što ste u tome više uspjeli, to je veća dobrobit i za vas i za vašu okolinu. Ali putovanje počinje iznutra i tu mu je neprestano ishodište.
- 10:34 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
srijeda, 14.12.2022.
Prostor između poticaja i reakcije
Između poticaja i reakcije postoji prostor i on je vrlo dragocjen. Razumjeti to i izvježbati se u primjeni jedna je od najvažnijih stvari u životu. Između onoga kada vam se nešto dogodi, u bilo kojem smislu, i vaše reakcije postoji međuprostor. Jedna stvar je znati ili načuti nešto o tome, a sasvim drugi nivo je početi to zaista i primjenjivati. Jedna stvar je znati da je jako poželjno redovito se kretati. To svi znamo. Ali zašto je onda toliko alarmantno puno pretilih ljudi? Ovladati prostorom između poticaja i reakcije jednako je važno, pa i važnije, od redovitog kretanja, pravilne prehrane itd. Sve je to važno, ali ovo je jednako važno ili malo važnije. Svjesno ovladati ovom vještinom znači napraviti ogroman korak naprijed u kvaliteti vlastitog života i to u svim njegovim najvažnijim segmentima. Ako ne ovladate ovim prostorom, onda funkcionirate predvidljivo, nesvjesno i automatski. U početku prostor između poticaja i reakcije može biti vrlo mali. Ali svejedno postoji. S vježbom se širi i time se i vaša mogućnost izbora i kvaliteta reakcije povećavaju. Isplati se pozbaviti time.
Fine line
- 08:50 -
utorak, 13.12.2022.
Kad se talent razvije
Mislim da je ova cura išla s mojom kćerkom u "Male mudre sove" u crikveničkom vrtiću. Sjećam se s kojom lakoćom je tada, usputno, radila neke akrobacije po hodniku. Wow, kakvo umijeće je razvila!
Ira
- 09:21 -
Schopenhauer kao life coach
Koliko puta ste usred neke boli govorili sebi, samo neka ovo prođe, neka ozdravim i ne osjećam bol, i onda ću znati cijeniti zdravlje i staviti ga na pijedestal kojeg zaslužuje i redovito mu se pokloniti? Međutim, bol prođe, vi ozdravite i već za nekoliko trenutaka zaboravljate svoje obećanje.
Schopenhauer predlaže odličan, upotrebljiv mentalni trik po ovom pitanju. On kaže, upravo kada vas ništa ne boli, kada se osjećate dobro, tada je pravo vrijeme za prisjetiti se onih brojnih obećanja koja ste davali kada ste bili usred boli. Sada ih se sjetite, nije kasno, i ispunite ih. Sjetite se one boli, kada ste obećavali, i ako se u to uživite, mentalno i emocionalno, odmah ćete osjetiti određenu zahvalnost, rekao bih i radost i osjećat ćete se bolje.
Rip it up/ready teddy
- 08:24 -
nedjelja, 11.12.2022.
Mala zemlja na svjetskoj sportskoj sceni
Bez obzira i usporedno s mojim stavovima o tamnoj strani nogometa, postoje u toj priči i zanimljivi elementi vrijedni pažnje, iz kojih se može nešto naučiti i primijeniti.
Zanimljiv je taj fenomen male zemlje Hrvatske iz koje su potekli toliki sportaši svjetskog glasa da ih je teško i nabrojati. Činjenica da je ekipa iz te male zemlje po drugi put ušla u polufinale svjetskog prvenstva, zaista je fascinantna. Nekako imam osjećaj da bi ga ovaj put mogli i osvojiti. Ali takav osjećaj sigurno ima i još par milijuna ljudi u okolici, tako da mu ne treba pridavati previše pažnje.
Što se događa na ovom prostoru? U čemu je stvar? Je li nešto u zraku, u kamenu, u vodi, moru, suncu? Teško je reći, ali činjenica je da je toliki broj velikih sportaša potekao s tako malog prostora i to je i više nego zanimljivo. Što je to u Splitu? U Zagrebu? Slavoniji i drugdje? Od kakvog su materijala Blanka Vlašić, Kostelići, Goran Ivanišević, braća Sinković, Sandra Perković i dugačak niz drugih?
Ali vratimo se trenutno aktualnom nogometnom prvenstvu. Nemam doma tv pa sam iščeprkao neki jadnjikav live stream na Twitteru, koji se svakih par minuta prekrije tamnom bojom pa treba izaći iz njega pa opet ući i tako cijelo vrijeme. Daleko sam ja i od najminimalnije hakerske sklonosti i vještine. Anyway, taman sam se uhodao s tim uključi-isključi, kad je Neymar zabio gol. Wow, kakva akcija. Hah, Brazilci su to, pomislim u onoj staroj, naučenoj maniri, poput dresiranog pavlovljevog psa koji reagira na poznati podražaj. Malo kasnije, gol s druge strane. Čekaj malo, jel ja to gledam dobru utakmicu? Hah, Hrvati su to, pomislim ovaj put i nasmijem se predrasudi o neupitnoj moći nekog tima od maloprije. Wow, ovo je stvarno nešto. I na kraju pobjeda Hrvatske.
Iz kojeg god kuta gledali, ovim momcima se može jedino pokloniti i skinuti kapa. Nijedan od njih nije tamo dospio bez veze. Svaki je platio cijenu, kroz trud, volju, upornost i sve ostalo. I onda činjenica da su svi oni potekli iz ove male zemlje, stvarno je nešto. Oni pričaju jezikom kao i mi, naravno. Neki su možda odrastali u našem susjedstvu ili relativnoj blizini. Lijepo im je na usnama očitati dobro poznate psovke koje i sami koristimo. Rijetko koji jezik se može pohvaliti s takvim bogatstvom psovki kao naš i rekao bih da i u tome možemo tražiti barem jedan mali djelić objašnjenja ovakvih uspjeha, jer znanstveno je dokazano da dobra psovka u odgovarajućoj situaciji djeluje kao analgetik. To ne znači da trebate ići okolo psujući kao kočijaš, razumije se.
Uzmimo kao primjer najistaknutijeg igrača, Modrića. Lako njemu kad je tako talentiran, idealne visine i karizmatičan, jel tako? Malo sutra. Njegov put je fascinantan. Od nimalo obećavajućeg početka, do svjetskog nogometnog vrha. Kako mu je to uspjelo? To je sigurno kompleksno za objasniti. Tko bi ga znao. Kako je Blanka Vlašić došla na svjetski vrh u skoku u vis a trenirala je u hodniku dvorane u potpuno improviziranim uvjetima? Talent je očito neophodan. Ali uz njega, kod svih njih koji su krenuli od teških početaka i uspjeli mogu se prepoznati slične karakteristike. Vanserijski trud, rad, volja, upornost, vizija, disciplina, grit. Uz sve to i malo sreće. Ali ta sreća je zaslužena. Sreća zaista prati hrabre. Ja mislim da ljudi s nezavidnim startnim pozicijama ne uspiju samo usprkos poteškoćama, nego baš i zbog njih.
Jedna dimenzija je biti igrač, sasvim druga biti navijač. Ali istina, bez navijača ne bi bilo ni igrača, tako da ni vaša uloga nije zanemariva. Navijač će si za utakmicu pripremiti janjetinu i nekoliko gajbi pive, jer dolaze mu gosti na gledanje. Luka Modrić će za večeru pojesti komadić blago začinjene kuhane piletine i pola energetske pločice, jer - predanost, disciplina, vizija, odgovornost. Naravno, nakon što sve prođe, on će se, ako želi, nagraditi autom od 100K EURA. Neka se nagradi, zašto i ne bi. I ja bih na njegovom mjestu. Navijač će, s vremenom, sa svojim doktorom sastavljati plan mršavljena ili se prijaviti u Život na vagi, jer iako se blamira pred nacijom, tko zna, možda nešto i zaradi i vrati se doma bogat i tanak kao šiba.
Takve priče, preko trnja do zvijezda, vrlo su inspirativne. Luka Modrić je možda najtalentiraniji, ali je i najveći radnik. On živi za nogomet, inače od tog uspjeha ne bi bilo ništa. Dražen Petrović je bio najtalentiraniji, ali dolazio je na trening prije svih, kada bi drugi otišli doma on bi još sat vremena vježbao trice i slobodna bacanja, a poslije toga bi otišao otrčati deset kilometara na Savu. Naravno, vrhunski sport je mašinerija koja melje i mnoge samelje. Mnogi uspiju, još više njih ne i to je tako. Ali sasvim je sigurno da i svi mi ostali možemo nešto naučiti iz principa koji vode do uspjeha u sportu i primijeniti ih u svom životu u području koje nam je bitno, na nivou koji nam djeluje uzbudljivo i ostvarivo.
Boom boom
- 11:26 -
subota, 10.12.2022.
Čovjekove mogućnosti
Vrlo su popularni autori i literatura koji čitatelju-kupcu nagovještavaju, pa i otvoreno ga i besramno uvjeravaju, kako su njegove mogućnosti - neograničene. A ako kupe i pročitaju knjigu i primijene sadržaj, samo je pitanje trenutka kada će se ta tvrdnja početi i realizirati u njihovom vlastitom životu. I sam sam kroz godine znao nasjedati na takve ideje. Trebalo mi je vremena da ih odbacim kao najobičnije gluposti i podvale. Nije sve u toj ideji glupost i podvala. Ali megalomanska obećanja svakako jesu i to vrijedi za većinu nas. Još nešto sam u procesu shvatio i to mi neusporedivo više vrijedi od nekog suludog obećanja nekog sumnjivog autora. Naše mogućnosti su stvarne. Onakve su kakve jesu. Možda možemo ostvariti malo, možda možemo ostvariti puno. To uopće nije važno. Važno je naslutiti obim svog vlastitog potencijala, odrediti svoju vlastitu mjeru i ostvarivati svoje vlastite ciljeve. Jesu li oni mali, veliki, neograničeni, to je nevažno. Ostvarenje vaših vlastitih ciljeva, makar oni bili i mali, gledano iz perspektive nekog drugog, može vam donijeti neograničeno zadovoljstvo i to je jedina neograničenost koju smatram smislenom i realno ostvarivom.
Every day
Every night
- 08:48 -
Komentari (13) - Isprintaj - #
petak, 09.12.2022.
Dva svijeta
Ken Robinson, veliki učitelj i promicatelj kreativnosti, u barem dvije svoje knjige naveo je uzbudljiv zaključak moderne psihologije; u knjigama 'Out of our minds' i 'Finding your element'. Očito mu se jako sviđa(la) ideja; sviđa se i meni. Iako ih imam obje na polici i veliki sam ljubitelj elegancije Kenovog pisanja, prevagnulo je to što sam prelijen da bih išao prelistavati knjige kako bih pronašao te odlomke, tako da ću ih navesti onako kako mi dođe.
Postoje dva svijeta. Jedan je bio tu i prije nego što ste se vi rodili, sa svim onim što vidite oko sebe, sa svim onim što postoji, s cijelom ukupnosti svega što on sadrži. On je postojao prije nego ste se vi rodili i nastavit će postojati nakon što vas više ne bude. Drugi svijet pojavio se kad ste se vi pojavili i on postoji samo zato što vi postojite. On se sastoji od vašeg unutrašnjeg svijeta, svega onoga što se događa u vama, svega što spoznajete, što osjećate, što vidite, što radite. Ključno je da taj drugi svijet postoji samo zato što vi postojite. To je cijeli jedan svijet koji postoji, zato što vi postojite. A to nije tako mala stvar. Ako vam ponekad djeluje kako vi baš i niste jako bitni, možda i niste, ali to je cijeli jedan svijet, koji postoji zato što vi postojite. I ta ideja je fantastična. Ako vam se čini kako svi mi vidimo ono što je oko nas na sličan način, griješite. Svatko gleda svojim očima i doživljava kroz svoju prizmu. Vi gledate i doživljavate na svoj jedinstven način i nitko nije i neće gledati i doživljavati na vaš način. A to i nije baš mala stvar. Iz toga proizlazi da u sve što radite možete, i trebate, unijeti svoju jedinstvenu boju i notu. Jer, ovaj svijet je drugačiji zato što ste vi u njemu, a vaš trag će ostati u njemu i onda kada vas više ne bude. Nezgodno je, i uzbudljivo, što ta spoznaja implicira određenu odgovornost u djelovanju, ponašanju, odlučivanju, smjeru kretanja, načinu življenja.
Smalltown Boy
- 10:19 -
četvrtak, 08.12.2022.
Offline Is The New Luxury
Izreka iz naslova mi je jedna od omiljenih i vrijedna je da se o njoj razmisli. Još pametnije ju je - primjenjivati. Ako završite dan s ekranom, a vjerojatno završite, i počnete dan posezanjem za mobitelom, paljenjem laptopa, radija, tv-a, bilo kojeg 'medija', radite si štetu, i to veliku i nepopravljivu. Polako, ima vremena za internet kroz dan. Ali neka to vrijeme bude svedeno na razumnu mjeru. U suprotnom, ako vas uvuče u sebe i on zagospodari vama, umjesto da vi gospodarite njime, radite si štetu. Upaliti neko zvrndalo je naprosto stvar navike, a ta navika je loša. Što je pametnije napraviti? Koje su zdravije alternative? Što će vam više koristiti? Možete započeti dan u miru i tišini, sa šalicom kave/čaja kraj sebe. Ako tome dodate neki inspirativni odlomak koji će vas dotaknuti, neku svježu ideju koja će vas nadahnuti, vaš početak dana dobiva sasvim novi okus i njegova atmosfera pratit će vas dalje kroz dan. Tada nećete biti obojani nečim izvana, 'vijestima' koje vas natapaju negativom svake vrste, već nečim što dolazi iz vas. To je sasvim druga dimenzija postojanja, a pristupanje njoj u vašim je rukama.
I won't be your fool no more
- 08:30 -
srijeda, 07.12.2022.
Dva puta
U životu imate dvije opcije. Ili možete sami birati svoj put ili ga drugi biraju za vas. Prva opcija je rjeđa. Druga opcija je pravilo. Kada drugi biraju za vas garantirana vam je osrednjost i konstantno nezadovoljstvo. Kada sami birate za sebe nije vam garantirano ništa, ali samo u tom slučaju imate priliku otkriti ono što je u vama, postati ono što možete postati, živjeti onako kako u sebi osjećate da možete i trebate živjeti. Ulazite u prostor svoje jedinstvenosti, istražujete ga, izgrađujete i eksperimentirate. Otkrivate svoje talente, slušate svoj unutarnji glas i nastojite povezati ono što je u vama s onim što je u vanjskom svijetu. Isprobavate, griješite, isprobavate ponovo, ponovo griješite, probate nešto drugo, nešto vam i uspije, itd.
"Pokušaj ponovo. Promaši ponovo. Promaši bolje." Samuel Beckett
With every mistake we must surely be learning
- 10:22 -
utorak, 06.12.2022.
Nogometno ludilo
Idemo malo s nepopularnim stavom i mišljenjem. Mojim. Vrlo lako bih mogao otići u širinu i sjeckati temu iz mnogih kuteva. I zapravo vrlo rado. Ali to je uzaludno. Ne želim ljutiti strastvene navijače, ali nije ni to naodmet.
Sintagmu 'nogometno ludilo' u pravilu se gleda kao na nešto simpatično i benigno. Ja je gledam kao nešto doslovno i maligno. Ona je za mene točno to što govori. I najteže od svega je skratiti ovaj tekst, jer evo, već sam na četvrtom retku, a još nisam ni počeo, tek radim vježbe zagrijavanja. Kako ovo napisati u nekoliko redaka, a prenijeti poantu, ja to ne znam, a mislim da nije ni moguće.
Ljudi kao što je Samovojska, i mnogi drugi velebni 'stručnjaci', macho tipovi, bivši igrači, vrlo će informirano, potkovano i beskrajno verglati, analizirati i lupetati o neprikosnovenoj 'ljepoti igre', sa suzom u oku, nabijeni emocijama. I to sigurno je tako, za njih. Ljepota igre. I ta ljepota igre, to ludilo, kad krene i zahukta se, zahvaća gotovo sve, gotovo po defaultu. I staro i mlado, i muško i žensko, i babe i dede, i tate i mame, i pizde materine. Od svih se očekuje da budu zahvaćeni, a gotovo svi i budu, inače bi moglo ispasti da nešto nije u redu s njima, možda ne razumiju ljepotu igre,
Normalan i poželjan način ponašanja jednog muškića, navijača, koji razumije ljepotu igre, a kasnije, kad se zahukta, to je normalno i poželjno ponašanje i domaćice, žene, majke, kćerke, babe, je da s nestrpljenjem očekuje svaku sljedeću utakmicu. Da bude opskrbljen adekvatnom odjećom i navijačkim rekvizitima i pomagalima, dovoljnom količinom piva. Kad se malo zahukta, poželjno je i očekuje se da se navuku i one tkanine na retrovizor itd; to je gotovo, simbolično, kao navlačenje nečeg drugog na nešto drugo. Na tom muškiću, radosnom, zdravom i glasnom, je da bude oran, nasmijan, da nestrpljivo očekuje, napeto prati i svesrdno podržava. Da poskakuje, viče, galami, grli muškiće koji su oko njega u slučaju dobrog tijeka događaja. I da bude jako tužan i nesretan u slučaju kada stvari ne idu kako bi trebale. Oni malo žešći primjerci bez puno razmišljanja vade sve što imaju u čarapi ili dižu kredit da otputuju na drugi kraj svijeta, pa i na drugu planetu ako je potrebno, jer ta ljubav nema granica, a ljepota igre je smisao života. Oni će rado otputovati, dati podršku, skakutati uživo, grliti se uživo, biti presretni ili pretužni uživo. To je taj mentalni sklop, to je prevladavajući mentalni sklop, ponašanje koje je poželjno i pohvalno. Tako se to radi. Tako to rade pripadnici ove vrste s najrazvijenijim mozgom u poznatom nam svemiru.
Netko drugi, ja, tko ne razumije, ne shvaća ljepotu igre, vidi momke kako spretno jure po terenu. I to je više-manje to. Ali kako su to samo skupi momci. Kakvi milijuni se tu samo vrte. I to zasluženi milijuni, reći će navijači opisani malo iznad. Normalno da, reći će mi, kad ne razumijem ljepotu igre, ne mogu razumjeti ni opravdanost tih, za mene, ali ne i za njih, suludih milijuna koji se pretaču u transferima i pizdarijama svih vrsta. Ako prigovorim da je ludost da se u gradnju stadiona bez problem ugradi i dio onih koji ga grade, veseli navijači će reći da su to gluposti i sitnice, da treba gledati viši cilj.
Ali, ja ne vidim viši cilj, vidim samo niži cilj i ne mogu se praviti da vidim nešto što ne vidim. A ako se tu radi o mom ograničenju u sagledavanju stvari, ako su Samovojska, Joško Jeličić i horda drugih, meni nedokučive spoznajne veličine, onda neka bude tako. Ja sam zadovoljan sa svojim ograničenim pogledima i nemam nikakvih stremljenja prema nekim višim visinama.
Cijela stvar je, u osnovi, vrlo banalna. Vrlo, vrlo banalna. Pa neka cijeli svijet skakuće, luduje, trkelja i navija. I don't give a shit. Opet
- 09:40 -
Komentari (18) - Isprintaj - #
nedjelja, 04.12.2022.
Samodisciplina
Stoici su samodisciplinu smatrali jednom od četiri kardinalne vrline. Preostale tri su mudrost, hrabrost i pravednost. Samodisciplina znači redovito si samostalno zadavati zadatke koje smatrate vrijednima i izvršavati ih i kada vam se da i kada vam se ne da. Neku vrstu discipline ne možete izbjeći. U velikoj ste prednosti ako uložite trud u razvoj samodiscipline. Tada ste na dobrom putu da budete gospodar svog života. Ako se ne disciplinirate sami za svoju svrhu, pojavit će se netko drugi i disciplinirat će vas za njegovu/njenu/njihovu svrhu. Smatram da je prva opcija puno bolja. Ali postoji kvaka. Teško je nešto napraviti kada vam nitko ne stoji nad glavom. Postoji i rješenje - napravite to svejedno.
Kako započeti vježbanje samodiscipline? S malim stvarima, malim koracima, kao i u svladavanju svake druge vještine. Postavite si neki mali zadatak i redovito ga izvršavajte, kada vam se da i kada vam se ne da. Izložite se nekoj manjoj nelagodi. Umjesto liftom, popnite se do stana stepenicama. Umjesto autom, odite u obližnju trgovinu pješke. Ako je ružan dan za neku rekreaciju koju ste planirali, svejedno odite. Nemojte pojesti napolitanku više, pojedite napolitanku manje. Ono što vam je u početku bilo nelagodno, s vremenom će postati lakše i ugodnije. Stvarat ćete naviku obavljanja onoga što ste prije izbjegavali i kada osjetite svoj napredak, osjećat ćete se bolje, bit ćete ponosni na sebe i to s razlogom.
“Most powerful is he who has himself in his own power.” – Seneca
- 10:06 -
Komentari (10) - Isprintaj - #
četvrtak, 01.12.2022.
Znanje
Znanje je već neko vrijeme vrlo, vrlo dostupno. Prekrasno dostupno. Na dohvat ruke, na dohvat klika. Velika je ponuda pravih stvari. Čak i prevelika, pretjerana ponuda. Teško se snaći, teško je odabrati, ako ne znate što tražite. Lako se izgubiti u tolikoj ponudi. Lako je od šume ne vidjeti drvo. I najgore, lako ju je zanemariti i odbaciti, praviti se kao da ne postoji. Ali postoji i dostupna je. Ovisi o vama hoćete li ju iskoristiti, što ćete odabrati, što ćete s novim idejama napraviti.
Što možete napraviti s dobrim idejama? Možete ih upotrijebiti, preokrenuti si život, bolje se posložiti, krenuti u nekom novom smjeru, započeti nešto novo, izbaciti viškove iz mentalnog i emocionalnog i fizičkog prostora; napraviti mjesta. A zatim ubaciti nešto novo; nove, bolje ideje, koje vam više koriste, nove, bolje navike s kojima se osjećate bolje. Promjene su uvijek moguće. Uvijek je moguće napraviti neki korak. Neka je mali, ali je ipak korak. Ako možete jedan, možete još jedan. Pa još jedan.
"The book you don't read won't help."
- 11:18 -
Komentari (13) - Isprintaj - #
