" iznutra prema van gradi unutrašnju bazu, on podrazumijeva neprestani osobni razvoj i dovodi do toga da okolnosti postaju nebitne i vi gotovo neovisni o njima." C/P
Točno, nužno i nemoguće u konačnici ! Sve inside gradimo, imamo i učvršćujemo naučenim pozitivnim spznajama, da životne okolnosti koliko god bile promijenjive - ne mogu i ne smiju mijenjati naše ( naoko...) stabilne dijelove na koje smo najčešće ponosni ne poznavaju dovoljno njihovu krhkost , kada vanjski vjetrovi poljuljaju njihovu stabilnost.
Društvo od svih očekuje i povratnu informaciju onoga, što daje , a daje nam obilje NOVIJIH prospekata i informacija o nečem ljepšem materijalnom nego ono što imamo i to smo prigrlili svojim INSIDE bićem.
Tu dolazi do kolizije i "izravnavanja " računa na relaciji JA i svijet oko mene i naravno, kupujemo novi kauč ili prilicu sudja , na pr NE zato što drugi to imaju zbog ugode , već zato, što kauč ima označena udubljenja koja žuljaju i zbog kojih, ledja bole.
C' est la vie !
15.12.2022. (11:09)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Columbina, ništa to nije nemoguće. To je vrlo, vrlo moguće, ali može biti teško i skoro nemoguće prihvatiti nekome tko misli da je nemoguće. :) Ali sviđa mi se kako si ovo sastavila, "točno, nužno i nemoguće". :)
15.12.2022. (11:53)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Put, istina i život gradi se iznutra, još ako je utemeljen u vjeri, on se ne može razoriti, čovjek ne može odlutati. Unutarnji svijet daje mjeru svemu vanjskom. Pohvaljujem ovaj post!
15.12.2022. (12:44)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Prije svega, izuzetno mi se dopada to što je ovakav jedan post postavljen u rubriku moda; razgalilo mi dušu kao rijetko što :). Dakle, van-noter, rekli bi Kekec i Mojca. Svakako da svijet nereda, kaosa; materijalistički svijet koji nas treba kao potrošače a ne kao ljude - ne smije imati dostupa u našoj unutrašnjosti, ili smije najmanje moguće.
No, taj svijet - to je samo iskrivljena slika svijeta. Želim vjerovati da smo izgrađeni od praha zvijezda; to bi zapravo značilo da smo istobitni sa svime; iz nečega dolazimo i u nešto odlazimo... u tom slučaju zapravo vanjski i unutarnji svijet niti ne postoje kao posebnosti, odnosno - granica među njima sasvim je privremena, iluzorna, postavljena radi higijene a ne smisla.
Naravno da je njihova duboka i istinska povezanost jasno vidljiva u časovima u kojima uživamo ravnotežu, balans, zadovoljstvo sjedinjenja sa svijetom oko nas. Znaš već o čemu pričam; neki sjajan pogled sa čuke; ćuh vjetra na našem licu; pobratimstvo duša pri čitanju neke dobre knjige ili gledanju kakvog filma... čvrste točke u svemiru koje su zapravo dio nas i mi njih; koje svjedoče o tome koliko su granice vanjskog i unutarnjeg fluidne, umjetne, privremene.
Naša posebnost nije samo u tome da ne možemo dvaput stati u istu rijeku, ne možemo niti dvaput mi, isti stati baš nigdje - ne znato što se svaki elektron našeg atoma promijenio i što smo zapravo sazdani od devedesetidevet posto prazna prostora, već i zato što danas možda mislimo nšeto sasvim drugo od onoga što smo mislili jučer; promijenili smo se stubokom - ma koliko to odbijali priznati; nema u nama nekog kontinuiteta osim onog na osobnoj, kartici tekućeg i oibu koji dolazi na režijama.
Diskontinuitet svjesnosti, to je pravo pitanje; naravno da mi ovdje na njega ne umijemo dati odgovor - ali možemo ga postavljati. Za početak, ovako lijepo kako je to učinjeno u ovom postu i vodi dalje prema promišljanju. Utoliko - hvala.
15.12.2022. (14:59)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
"do toga da okolnosti postaju nebitne i vi gotovo neovisni o njima" To i je tako na jednom dubinskom nivou na kojem postojimo. Neovisni smo o vanjskim okolnostima.
Gotovo sve što nam se događa su površinska talasanja. Tako im treba i pristupati. Cilj nije živjeti bez boli i neugode. Raznolikost iskustava, stanja i osjećaja je život u punini.
Ipak postoje okolnosti koje će ti slomiti kosti, baciti te na koljena, smrznuti krv u žilama i ne postoji baš nitko tko će se tome oduprijeti. Ne postoji duhovna praksa, ne postoji stanje koje će čovjek postići, a da ga život ne može srušiti kao kulu od karata.
Stoga slažem se kako je moguće u regularnom, "normalnom" životu i takvim životnim okolnostima.
15.12.2022. (19:06)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
The Art Of Being Yourself
The deeper you go, the higher you fly
15.12.2022. (10:41) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Kolumbina
" iznutra prema van gradi unutrašnju bazu, on podrazumijeva neprestani osobni razvoj i dovodi do toga da okolnosti postaju nebitne i vi gotovo neovisni o njima." C/P
Točno, nužno i nemoguće u konačnici !
Sve inside gradimo, imamo i učvršćujemo naučenim pozitivnim spznajama, da životne okolnosti koliko god bile promijenjive - ne mogu i ne smiju mijenjati naše ( naoko...) stabilne dijelove na koje smo najčešće ponosni ne poznavaju dovoljno njihovu krhkost , kada vanjski vjetrovi poljuljaju njihovu stabilnost.
Društvo od svih očekuje i povratnu informaciju onoga, što daje , a daje nam obilje NOVIJIH prospekata i informacija o nečem ljepšem materijalnom nego ono što imamo i to smo prigrlili svojim INSIDE bićem.
Tu dolazi do kolizije i "izravnavanja " računa na relaciji JA i svijet oko mene i naravno, kupujemo novi kauč ili prilicu sudja , na pr NE zato što drugi to imaju zbog ugode , već zato, što kauč ima označena udubljenja koja žuljaju i zbog kojih, ledja bole.
C' est la vie !
15.12.2022. (11:09) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
The Art Of Being Yourself
Columbina, ništa to nije nemoguće. To je vrlo, vrlo moguće, ali može biti teško i skoro nemoguće prihvatiti nekome tko misli da je nemoguće. :)
Ali sviđa mi se kako si ovo sastavila, "točno, nužno i nemoguće". :)
15.12.2022. (11:53) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Annabonni
Hvala, prihvaćam !
15.12.2022. (12:25) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
eum
Put, istina i život gradi se iznutra, još ako je utemeljen u vjeri, on se ne može razoriti, čovjek ne može odlutati. Unutarnji svijet daje mjeru svemu vanjskom. Pohvaljujem ovaj post!
15.12.2022. (12:44) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
The Art Of Being Yourself
EUM, hvala. Pohvaljujem i ja tvoj komentar. :)
15.12.2022. (12:48) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Prije svega, izuzetno mi se dopada to što je ovakav jedan post postavljen u rubriku moda; razgalilo mi dušu kao rijetko što :).
Dakle, van-noter, rekli bi Kekec i Mojca. Svakako da svijet nereda, kaosa; materijalistički svijet koji nas treba kao potrošače a ne kao ljude - ne smije imati dostupa u našoj unutrašnjosti, ili smije najmanje moguće.
No, taj svijet - to je samo iskrivljena slika svijeta. Želim vjerovati da smo izgrađeni od praha zvijezda; to bi zapravo značilo da smo istobitni sa svime; iz nečega dolazimo i u nešto odlazimo... u tom slučaju zapravo vanjski i unutarnji svijet niti ne postoje kao posebnosti, odnosno - granica među njima sasvim je privremena, iluzorna, postavljena radi higijene a ne smisla.
Naravno da je njihova duboka i istinska povezanost jasno vidljiva u časovima u kojima uživamo ravnotežu, balans, zadovoljstvo sjedinjenja sa svijetom oko nas. Znaš već o čemu pričam; neki sjajan pogled sa čuke; ćuh vjetra na našem licu; pobratimstvo duša pri čitanju neke dobre knjige ili gledanju kakvog filma... čvrste točke u svemiru koje su zapravo dio nas i mi njih; koje svjedoče o tome koliko su granice vanjskog i unutarnjeg fluidne, umjetne, privremene.
Naša posebnost nije samo u tome da ne možemo dvaput stati u istu rijeku, ne možemo niti dvaput mi, isti stati baš nigdje - ne znato što se svaki elektron našeg atoma promijenio i što smo zapravo sazdani od devedesetidevet posto prazna prostora, već i zato što danas možda mislimo nšeto sasvim drugo od onoga što smo mislili jučer; promijenili smo se stubokom - ma koliko to odbijali priznati; nema u nama nekog kontinuiteta osim onog na osobnoj, kartici tekućeg i oibu koji dolazi na režijama.
Diskontinuitet svjesnosti, to je pravo pitanje; naravno da mi ovdje na njega ne umijemo dati odgovor - ali možemo ga postavljati. Za početak, ovako lijepo kako je to učinjeno u ovom postu i vodi dalje prema promišljanju. Utoliko - hvala.
15.12.2022. (14:59) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ypsilonka
"do toga da okolnosti postaju nebitne i vi gotovo neovisni o njima"
To i je tako na jednom dubinskom nivou na kojem postojimo. Neovisni smo o vanjskim okolnostima.
Gotovo sve što nam se događa su površinska talasanja. Tako im treba i pristupati.
Cilj nije živjeti bez boli i neugode. Raznolikost iskustava, stanja i osjećaja je život u punini.
Ipak postoje okolnosti koje će ti slomiti kosti, baciti te na koljena, smrznuti krv u žilama i ne postoji baš nitko tko će se tome oduprijeti.
Ne postoji duhovna praksa, ne postoji stanje koje će čovjek postići, a da ga život ne može srušiti kao kulu od karata.
Stoga slažem se kako je moguće u regularnom, "normalnom" životu i takvim životnim okolnostima.
15.12.2022. (19:06) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
Ha da, sve ide od središta. Srca stvari. :) Trudim se biti leptirić.
16.12.2022. (01:57) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
NF
kuća nije pretijesna, ali prokišnjava. mi stariji ljudi nismo više relevantni, prečesto smo za kombinacije između rješenja...
16.12.2022. (12:12) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...