nedjelja, 25.12.2022.
Be a light to yourself
Jučer pričam s tatom preko telefona i kažem mu, mislim da bi Isus bio jako nezadovoljan i razočaran s većinom kršćana. O, itekako, kaže on.
Ne, ne, ne, ne, sve ste krivo shvatili, pretpostavljam da bi rekao mnogima. I ne samo rekao, radila bi tanka šiba po mnogim golim guzicama. Prevrtali bi se stolovi.
Pred kraj je, navodno, rekao učenicima, mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Nigdje nije zapisano da je rekao, ovaj jelovnik vam ostavljam, ove upute za kićenje vam dajem.
Slično tome, petsto godina prije njega, jedan još veći učitelj, Buddha, na svom kraju rekao je učenicima, sada budite svjetlo samima sebi. Do sada ste gledali moje svjetlo, sada budite svjetlo samima sebi. Odlična poruka. Buddha je ljudsko biće, i učenici su ljudska bića. Buddha ima krvotok, i učenici ga imaju. Buddha ima svjetlo u sebi, onda mora da ga i drugi ljudi imaju negdje u sebi.
Primijetio sam da neki ljudi u susjedstvu okite cijele kuće da izgledaju kao božićna drvca. Najprije mi se to svidjelo. Vrlo lijepo i efektno. Zatim mi je palo na pamet da bi moglo biti da najviše lampica stavljaju oni koji najmanje svjetle iznutra. Ta ideja mi se svidjela još i više. A onaj tko najviše svjetli iznutra, ima najmanju potrebu stavljati vanjska svjetla. To ima smisla. To je kao da netko upali svjetla po suncu; besmisleno je. Ne kažem da ne bi trebalo stavljati nikakve lampice, ukrase i sl. Ali što više cirkusa izvana, to manje stabilnosti iznutra. Uvijek se nastoji nešto kompenzirati. Najveći auto će kupiti najveći jadničak. Nije uvijek tako, ali ima nešto u tome. Princip vrijedi. Ja sam okitio jedan minijaturni umjetni bor, visine 45 cm, iz čiste zezancije. Zgodno izgleda, ali briga me za to.
Da li mi imamo svjetlo u sebi? Naravno da imamo. I što smo ga manje svjesni, više ga tražimo izvana. Što smo ga više svjesni, manje ga tražimo vani.
Why in the world are we here
Surely not to live in pain and fear
- 09:51 -
