Ne poznajem nikoga osobno, osim sebe, tko ne koristi tzv. smartphone. Kad je epidemija tih uređaja krenula, neko vrijeme nisam bio toliko raspoložen pokazivati svoj telefončić u javnosti koja se razmahivala svojom raskošnom tehnologijom, da se ne blamiram. To vrijeme nije dugo trajalo. Sada i ja vitlam telefončićem i razmišljam da si sljedeći put nabavim kričavo žuti.
Ponekad sam znao naprosto biti u čudu kada bih vidio beskućnike i razne klošare kako sjede na cesti i pregledavaju nešto na svojim vrlo ozbiljnim pametnim telefonima. I to već uzimam kao normalno. Ne znam od kuda im te sprave, ali imaju ih.
Jednom sam si kupio smarthpone, na nekoj ludoj akciji, osjetio priličnu odbojnost od njega i drugi dan ga vratio natrag.
Nastojim stvar gledati razumno, ne aprirori protiv. Čini mi se da većina ne gleda razumno, nego apriori za. Pitanje koje postavljam sebi je da li mi je potrebna ta sprava? Činjenica je da je ne želim imati i nosati sa sobom i paziti na nju kao na bebicu. Da li postoji potreba? Realno, ne. Da li postoji želja? Jedino želja da ga nemam. Ako se javi potreba, nabavit ću ga. Ako ne, neću. Gledajući druge, zaključio sam sljedeće. Kod većine također ne postoji potreba. Ali zato postoji želja i to prvenstveno želja da se ne zaostane, fear of missing out, i da se bude u trendu. Uz puku želju, tu postoji i sva sila racionalizacija. To se nema što osuđivati, ljudi tako funkcioniraju.
Istraživanja neprestano potvrđuju i to da ljudi postaju ovisni o neprestanom posezanju za svojim uređajima. To je vrlo nezgodno. Telefon vam je uvijek na dohvat ruke i teško si možete odrediti da ga jednostavno koristite samo kada je potrebno. Tako da ga koristite kao muha bez glave. Istraživači su, naravno, mjerili i koliko se tu skupi sati kroz dan kada se svako malo nešto 'samo pogleda'. Pokazalo se da se skupi puno više nego što mislite ili što vam se čini. Iz mog kuta gledanja, slobodan sam od tih iskušenja.
Zgodan je podatak da po svijetu već postoje specijalizirane klinike za liječenje ovisnosti od smartphonea. Smatram da bi se Apple i drugi igrači trebali uključiti i u taj biznis, jer to ima savršen smisao. Najprije napraviti ovisnike a zatim ih liječiti. Prekrasno. Otrpilike kao da tvornica duhana rovinj ima lanac klinika za pokušaj liječenja ovisnika o cigareti. Čak me ne bi iznenadilo da su imali svoje prste u onim nekadašnjim žvakaća gumama u obliku cigarete. Korisnika je najbolje uzeti pod svoje od malih nogu.
Vjerojatno je bilo zgodno i fora imati pametni telefon u početku. Sada ga imaju svi i u tome nema ništa fora, kao što nema ni u čemu što rade svi. Predviđam da će u budućnosti sve više ljudi odjebati pametne telefone.
Svi mi drugi svoju tamu nude
a iz tebe sija vječni sjaj
Post je objavljen 31.12.2022. u 10:30 sati.