da, na prvi pogled ta rečenica se doima kao nonsens... no, možda je ta rečenica kritika društva, stereotipa u kojem se sretne obitelji doživljava takvima, dosadnima, nezanimljivima... tuđa nesreća je zanimljivija, izvor je zanimljivijih priča, možda, ne znam, bubam :)
21.12.2022. (09:56)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Ne mogu se složiti. Nikako. Recimo, uzet ću primjer svoje obitelji. Mama i ja često znamo reći: naša obiteljska povijest je za roman. Zašto?! Zato jer se toliko toga izdogađalo, i ne uvijek dobro i pozitivno, više je bilo nesreće - i to je uvijek zanimljivije od obitelji koje su lijepe, funkcionalne i događaju im se ljepote. Usporedit ću to sa učenicima u školi: više se pažnje poklanja onima, koji slabije razumijevaju, a ovi odlikaši - nemaš što s njima; oni sve znaju i razumiju. Mislim da je to Lav Nikolajevič htio reći. A nikako omalovažiti. To znači da bi omalovažio sreću - a mislim da mu to ni iz daleka nije bila namjera. Ali, kao što rekoh: roman možeš praviti od nesreće i problema, a ne od velike sreće....Nismo svi Proust i njegove Madlenke. Osobno, počela sam pisati "Dnevnik s Kosova" kad mi je bilo najstrašnije, najgore i sve najfuj u životu. Nisam ga počela pisati u Zagrebu, polažući ispit za ispitom bez problema. Eto! Ljubim!
21.12.2022. (12:11)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Moram se složiti s Leom ovaj put. Mislim da je tu htio naznačiti da možda postoji nekakav uzorak koji i nesretni mogu dokučiti i postati sretni. Dalo bi se o ovom razglabati.
21.12.2022. (15:36)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Cijeli roman je trebao Lavu Nikolajeviču da "objasni" tu nes(p)retnu početnu tezu. Finu ironiju čitam tu, jer ja čak niti ne vjerujem da bi pisac tog kalibra uspio sastaviti, odnosno izmisliti iti jednu potpuno sretnu obitelj, pa sve i da je napisao i nekoliko tomova Ane Karenjine. Možda je sretna obitelj oksimoron? Možda tek ideja kojoj stremimo? A možda i nije dobra kao ideja, jer uspoređivati neku obitelj (na primjer vlastitu) s idejom neke univerzalne, sretne (svete?) obitelji može biti promašaj, nepotrebna i opterećujuća umna rabota. Ne postoji kao konstanta - sreća - na to mislim. Ali ta potraga, taj trud o kojem ti pišeš, to već ima smisla. Ponekad (ponekima) je sreća lako dohvatljiva, a ponekad (uglavnom) traži rad i trud. Tu se slažemo.
21.12.2022. (17:46)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Tolstoj iz te neke srednje, pripovjedačke faze - mi je puno dalji nego iz one kasne faze obraćenja i pokajanja. Ipak, mislim da ne možemo izdvojtii rečenicu iz konteksta čitavog romana koji je elaborira. Napisati roman o sretnim ljudima bilo bi - vjerujem da ne bez ironije želi reći pisac - promašeno, jer to bi malo koga zanimalo. Sve ovo što si napisao o trudu, radu, o konstruktivnosti - naravno da itetkako stoji, ali po meni nije niti bilo tema ove misli. Konačno, malo je obitelji a još manje ljudi koje bi mogao potrpati baš u jedan jedini razred: sretni li nesretni. Puno je više nijansi, a po meni - još je bitnije jesmo li svoj život odživjeli kao nešto ispunjeno i vrijedno, nego li samo - jesmo li se na tom putu opijali srećom. Pomirenje i spokoj daleko su važnije stvari od sreće; sreća je tek njihova posljedica.
Ono s čime bismo se u svijetu ponajprije morali uhvatiti u koštac jest upravo taj fenomen da ljude kao magnet privlači tuđa nesreća - dapače, jako je, žalosno je puno ljudi - koji neskriveno uživaju u tome. Takvo što ponajmanje je znak spokoja i ispunjenosti svjetlom.
21.12.2022. (18:54)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vidiš, i meni je ta rečenica uvijek nailazila na otpor. Baš se ne slažem s tom rečenicom! Super je što si napisala ovaj post i dobro si izanalizirala sve. S tim da, ne mislim da samo okolina stvara sretne ili nesretne pojedince, ima nešto i do našeg ličnog izbora. Ali Leova početna rečenica definitivno ne stoji, al ono, znaš, zgodna je, zvučna, pa se ne čudim što ju je odabrao za početak Ane Karenjine.
22.12.2022. (10:00)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Slažem se s Luki da sretne možemo pustiti n jihovoj steći a nesretne analizirati ne bi li im se pomoglo. A to da nema sretnih obitelji jer je tako puno nesretnih ljudi ne stoji. Ljudi su nekad sretni, nekad nesretni, to se površnim promatranjem ne da ustvrditi. Postoje ljudi koji su bolesni i siromašni a sretniji od nekih "uspješnih" koji se napr. ubiju a "nije im ništa falilo."
23.12.2022. (01:28)
-
-
-
- - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
The Art Of Being Yourself
No way, Leo!
21.12.2022. (09:07) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Blogokviz
da, na prvi pogled ta rečenica se doima kao nonsens... no, možda je ta rečenica kritika društva, stereotipa u kojem se sretne obitelji doživljava takvima, dosadnima, nezanimljivima... tuđa nesreća je zanimljivija, izvor je zanimljivijih priča, možda, ne znam, bubam :)
21.12.2022. (09:56) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
luki2
Ne mogu se složiti. Nikako. Recimo, uzet ću primjer svoje obitelji. Mama i ja često znamo reći: naša obiteljska povijest je za roman. Zašto?! Zato jer se toliko toga izdogađalo, i ne uvijek dobro i pozitivno, više je bilo nesreće - i to je uvijek zanimljivije od obitelji koje su lijepe, funkcionalne i događaju im se ljepote.
Usporedit ću to sa učenicima u školi: više se pažnje poklanja onima, koji slabije razumijevaju, a ovi odlikaši - nemaš što s njima; oni sve znaju i razumiju.
Mislim da je to Lav Nikolajevič htio reći. A nikako omalovažiti. To znači da bi omalovažio sreću - a mislim da mu to ni iz daleka nije bila namjera.
Ali, kao što rekoh: roman možeš praviti od nesreće i problema, a ne od velike sreće....Nismo svi Proust i njegove Madlenke.
Osobno, počela sam pisati "Dnevnik s Kosova" kad mi je bilo najstrašnije, najgore i sve najfuj u životu. Nisam ga počela pisati u Zagrebu, polažući ispit za ispitom bez problema. Eto! Ljubim!
21.12.2022. (12:11) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
elwa hr
Narodne mase
21.12.2022. (12:30) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Galaksija
Ja se slažem s Leom. On fino kritizira. :)
21.12.2022. (15:20) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
kejtoo
Moram se složiti s Leom ovaj put. Mislim da je tu htio naznačiti da možda postoji nekakav uzorak koji i nesretni mogu dokučiti i postati sretni. Dalo bi se o ovom razglabati.
21.12.2022. (15:36) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Dvi, tri riči...
Cijeli roman je trebao Lavu Nikolajeviču da "objasni" tu nes(p)retnu početnu tezu. Finu ironiju čitam tu, jer ja čak niti ne vjerujem da bi pisac tog kalibra uspio sastaviti, odnosno izmisliti iti jednu potpuno sretnu obitelj, pa sve i da je napisao i nekoliko tomova Ane Karenjine.
Možda je sretna obitelj oksimoron? Možda tek ideja kojoj stremimo? A možda i nije dobra kao ideja, jer uspoređivati neku obitelj (na primjer vlastitu) s idejom neke univerzalne, sretne (svete?) obitelji može biti promašaj, nepotrebna i opterećujuća umna rabota.
Ne postoji kao konstanta - sreća - na to mislim.
Ali ta potraga, taj trud o kojem ti pišeš, to već ima smisla.
Ponekad (ponekima) je sreća lako dohvatljiva, a ponekad (uglavnom) traži rad i trud. Tu se slažemo.
21.12.2022. (17:46) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
j.
Tolstoj iz te neke srednje, pripovjedačke faze - mi je puno dalji nego iz one kasne faze obraćenja i pokajanja. Ipak, mislim da ne možemo izdvojtii rečenicu iz konteksta čitavog romana koji je elaborira. Napisati roman o sretnim ljudima bilo bi - vjerujem da ne bez ironije želi reći pisac - promašeno, jer to bi malo koga zanimalo.
Sve ovo što si napisao o trudu, radu, o konstruktivnosti - naravno da itetkako stoji, ali po meni nije niti bilo tema ove misli.
Konačno, malo je obitelji a još manje ljudi koje bi mogao potrpati baš u jedan jedini razred: sretni li nesretni. Puno je više nijansi, a po meni - još je bitnije jesmo li svoj život odživjeli kao nešto ispunjeno i vrijedno, nego li samo - jesmo li se na tom putu opijali srećom. Pomirenje i spokoj daleko su važnije stvari od sreće; sreća je tek njihova posljedica.
Ono s čime bismo se u svijetu ponajprije morali uhvatiti u koštac jest upravo taj fenomen da ljude kao magnet privlači tuđa nesreća - dapače, jako je, žalosno je puno ljudi - koji neskriveno uživaju u tome. Takvo što ponajmanje je znak spokoja i ispunjenosti svjetlom.
21.12.2022. (18:54) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Vrtlog_
Vidiš, i meni je ta rečenica uvijek nailazila na otpor. Baš se ne slažem s tom rečenicom! Super je što si napisala ovaj post i dobro si izanalizirala sve. S tim da, ne mislim da samo okolina stvara sretne ili nesretne pojedince, ima nešto i do našeg ličnog izbora. Ali Leova početna rečenica definitivno ne stoji, al ono, znaš, zgodna je, zvučna, pa se ne čudim što ju je odabrao za početak Ane Karenjine.
22.12.2022. (10:00) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...
Sjećanje i osvrti
Slažem se s Luki da sretne možemo pustiti n
jihovoj steći a nesretne analizirati ne bi li im se pomoglo.
A to da nema sretnih obitelji jer je tako puno nesretnih ljudi ne stoji. Ljudi su nekad sretni, nekad nesretni, to se površnim promatranjem ne da ustvrditi. Postoje ljudi koji su bolesni i siromašni a sretniji od nekih "uspješnih" koji se napr. ubiju a "nije im ništa falilo."
23.12.2022. (01:28) - - - - - promjene spremljene- uredi komentar - obriši komentar - prijavi ovaj komentar kao spam - zabrani komentiranje autoru ovog komentara- učitavam...