Razlika između ova dva pristupa je dijametralno suprotna. Odmah da raščistimo, prvi pristup je za preporuku. Ali drugi je kod većine ljudi češći izbor.
Pristup iznutra prema van implicira da je unutrašnji rad primaran, unutra se radi temelj, unutra je žarište događanja, napretka, razvoja, borbe. Pristup izvana prema unutra implicira da su rješenja negdje vani i da se treba dogoditi nešto vani da biste bili mirni, sretni, zadovoljni i da bi život tekao glatko. Treba kupiti neki auto, treba doći do krova nad glavom, treba pronaći partnera koji vam paše i koji će vas usrećiti itd. To je siguran put u nezadovoljstvo i neprestanu veću ili manju bol. Neprestano nešto nedostaje. Što god da ostvarite, nešto nedostaje. Auto je sada ispred kuće, ali već se javila želja za drugim. I kuća postaje pretijesna. I namještaj bi mogao biti bolji; susjed ima bolji, skuplji, udobniji, ljepši. Ima i ljepšu ženu, iako on misli da je vaša ljepša. U pristupu izvana prema unutra predmet želje i ideja ostvarenja želje uvijek je tamo negdje vani.
Pristup iznutra prema van je rjeđi, ali pravi. On udara na razrješavanje emocionalnih problema, na razumijevanje i razlučivanje onoga što zaista želite i onoga što je zaista potrebno. On ne ovisi o tome kako vjetar puhne, "as the wind blows and a newspaper directs", kako kaže Emerson. Pristup iznutra prema van gradi unutrašnju bazu, on podrazumijeva neprestani osobni razvoj i dovodi do toga da okolnosti postaju nebitne i vi gotovo neovisni o njima. Ne zanosite se zabludom da će vam bilo što izvana donijeti trajnu sreću, jer sve je prolazno, uključujući i vas; vi ste jedina osoba na svijetu s kojom ćete biti do samog kraja, a vaša najveća vrijednost je nivo do kojeg ste uspjeli izgraditi sebe. I što ste u tome više uspjeli, to je veća dobrobit i za vas i za vašu okolinu. Ali putovanje počinje iznutra i tu mu je neprestano ishodište.
Post je objavljen 15.12.2022. u 10:34 sati.