Sve su sretne obitelji slične, ali nesretne su nesretne svaka na svoj način prva je rečenica iz Ane Karenjine. Kakva generalizacija! E moj Leo. Ova rečenica je višestruko problematična i u krajnjoj liniji nonsens. Pogledajmo zašto. Prvo, ona praktički omalovažava sretne obitelji, a daje jednu posebnu uzvišenost nesretnima. Već to je vrlo problematično. Ovdje se sretne obitelji svodi na bezličnu masu koja skoro da i nije vrijedna spomena, jer sve su one slične, nema se tu što. Vidiš jednu, vidio si sve. S druge strane, nesretne obitelji su vrijedne pažnje. Njima se vrijedi pozabaviti, proanalizirati ih itd. Dapače, čovjek čak i poželi biti dio nesretne obitelji, kako bi bio nešto posebno, a ne bezlični pripadnik dosadno sretne obitelji. A sada velika digresija, koju Leo, razumije se, u svoje vrijeme nije mogao ni naslutiti. Za Toyotine automobile se kaže kako su 'dosadno pouzdani'. O, kako samo volim tu dosadu. Zaljubljen sam u nju i zapravo mi nije ni najmanje dosadna, već beskrajno uzbudljiva. Kraj digresije. Ideja sa sretnim i nesretnim obiteljima ima bezbroj varijatni po pitanju njihove sreće. A Leo je odabrao najgoru i to me zaista čudi. Koje su još varijante? Sretne obitelji su sretne svaka na svoj način, a nesretne si sliče kao jaje jajetu. Vidiš jednu nesretnu, vidio si ih sve. Nije loše. Ovo mi se već više sviđa. Dalje. I sretne i nesretne obitelji su sretne, odnosno nesretne svaka na svoj način. Ovo je još i bolje. Ima dozu demokratičnosti i preciznije je. Dalje. Neki pojedinci unutar sretnih obitelji su nesretni, a neki unutar nesretnih obitelji sretni. Obitelj kao nukleus društva je na vrlo klimavim, staklenim nožicama, tako da je pitanje da li uopće možemo govoriti o sretnim obiteljima kada jedva da možemo naći sretnu osobu. O nesretnim pojedincima se može reći štošta. Pitanje je uzroka. Mnogi ljudi su nesretni. Zašto su nesretni? Da li zbog okruženja u kojem odrastaju? Sigurno. Ako je okruženje podržavajuće i poštuje pojedinca, velike su mu šanse da će izrasti u sretnu osobu. Ako nije, velike su šanse da će postati dio nesretne mase. Dakle, okruženje je vrlo bitno.
Kod Leove rečenice je problematično (pa praktički sve) što banalizira sretne obitelji, sretne ljude. Kao da to nije ništa posebno biti sretan, skoro da nije potreban nikakav trud. Kao da neki ljudi jednostavno imaju sreće što su dio sretnih obitelji i njihova daljnja sreća se razumije. Ne, ne, to nije tako. Dobra početna pozicija je jako poželjna, ali bez truda samog pojedinca, neće se postići sreća u životu. Itd. Itd.
Ono što želim reći, Leova rečenica je nonsens i može se mirne duše kao takva odbaciti. I rest my case.
Misery
MInd games
Zombies I'm winning
Post je objavljen 21.12.2022. u 09:07 sati.