petak, 13.09.2019.

Memories.....

- Mogu li ti nešto reći?
- Reci!
- Ali nemoj se naljutiti...
- ??????????
- Mislim da ti ja to mogu reći..
- Pa reci!
- Ti si izbrisala sve uspomene!

I baš kad sam mislila da me ništa više ne može iznerediti, izbaciti iz takta i rastužiti me, same suze su krenule niz lice.

- Ejjjjjj! Nemoj plakati molim te. Nisam mislija ništa loše. Nemoj, nemoj,.......

A ja sam samo grcala u suzama i ni riječ nisam mogla da izustim. A imala sam što za reći, itekako sam imala. Ali od šoka nisam mogla. Pa kako netko i može postaviti takvo pitanje, tako nešto reći.... I to još njegov najbolji prijatelj. Prijatelj koji nije ni primijetio da mu prijatelj umire pred očima. I što da ja sad kažem?! Jeli ovaj čovik glup ili stvarno ništa ne kuži?! Mogu li se sjećanja izbrisati tek tako!!! Na temelju čega je to on zaključio?! Možda jer sam stari krevet zaminila novim?! Ili možda jer obučem crvenu veštu, a ljudi koji su u tuzi ne nose crveno?! Što sam trebala i ja umriti, zakopati se živa?! Ali ne, ja sam se drznula živiti, ići dalje...sa kamenjem u duši... krenula sam dalje. I to mi kažu ljudi kojima je najveći problem u životu jeli njihova jahta oprana ili ne.... 'oće li na skijanje u Sloveniju ili Italiju...
Ma neću više nikom dopustiti da me povrijedi iako to očito dopuštam svima. Svi moji dušebrižnici imam poruku za vas;

Ako ćeš mi pomoći-pomozi! Nikad neću odbiti iskrenu i dobronamjernu pomoć i savjet. Ali ako ćeš me zaebavati, ponižavati i rugati mi se na bilo koji način: jednostavno odjebi!

I ne, nisam ni nekulturna ni nepristojna ni bahata ni jadna. Mada bi mnogi to najviše željeli- vidjeti te jadnu i na dnu i tek su onda zadovoljni. Ne moraju oni obući moje postole da bi me shvatili, ne tražim ni suosjećanje, ali me ne podcjenjuj! Jer postati ću još samo jača.
I da! Znam biti slaba baš kao što sam to sada i pokazujem ti svoju nemoć, priznajem ti da si me taknuo... ti koji o uspomenama nemaš pojma. Ali isto hvala na iskrenosti bar znam kako ljudi „vide stvari“. I to ti koji si mi kao dobronamjerni prijatelj. Što onda tek moji neprijatelji misle o meni?!
Znam da ljudskoj gluposti nema kraja.
Ali ja sam izabrala živjeti!




- 09:50 -

Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

< rujan, 2019 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30            

Listopad 2019 (1)
Rujan 2019 (3)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (7)
Svibanj 2019 (8)
Travanj 2019 (6)
Ožujak 2019 (12)
Veljača 2019 (11)
Siječanj 2019 (9)

Opis bloga

Vesele i manje vesele priče jedne Šušunjare.

Blogerska himna

Mnogi su te davno upoznali
pa se tebi rado pridružili,
prihvatili i na posao se dali,
jer si bio za nas maher pravi!

Svaki bloger kad upozna bit
misli nađu put i uhvati tvoju nit,
otvaraju se vrata, otvara svijet
i nastaje slobodan blogerski let.

Blog je naša kreativnost i atrakcija,
izazov, pomicanje leda i granica,
za sve iz svih krajeva Hrvatske,
Balkana, odasvud sa svih strana.

Ovdje nastaju prijateljstva mnoga
uzvišena u druženju nas i bloga,
to je jedan od plemenitih razloga,
da se smisli i opjeva himna bloga.

Naš lijepi blog dao nam je Bog,
tu smo nekad veseli, a nekad tužni,
mnogi se međusobno slažu i druže,
a neki se samo žale i druge tuže.

Mi ćemo ovdje sve to prebroditi,
svatko neka kaže svoje i oprostiti,
na blogu se stalno ugodno družiti
u miru i veselju nadalje sretni biti.

Sva ljubav i blog na dobru počiva
zato na blogu prevladava topla klima,
dani su nam duži i noći od smijeha
pa nam pored bloga ne treba ni teka.

Svjetlo te čeka kao cjelov anđela
prijatelja ćeš naći na kraju tunela,
osjećaj zajedništva nećeš kriti
skupa ćete kao mjesec sjajiti.

Bespućem virtualnog svijeta kreni,
ali na blogu.hr obvezno zastani,
potrudi se svakog blogera razumjeti,
jer se u svakom jedan biser zna sakriti.

Ni za suho zlato mi blog ne damo
tu je naše utočište, tu komentiramo,
svatko na tom mjestu želi sebe dati
zato je časno blogerom se zvati!