petak, 13.09.2019.

Memories.....

- Mogu li ti nešto reći?
- Reci!
- Ali nemoj se naljutiti...
- ??????????
- Mislim da ti ja to mogu reći..
- Pa reci!
- Ti si izbrisala sve uspomene!

I baš kad sam mislila da me ništa više ne može iznerediti, izbaciti iz takta i rastužiti me, same suze su krenule niz lice.

- Ejjjjjj! Nemoj plakati molim te. Nisam mislija ništa loše. Nemoj, nemoj,.......

A ja sam samo grcala u suzama i ni riječ nisam mogla da izustim. A imala sam što za reći, itekako sam imala. Ali od šoka nisam mogla. Pa kako netko i može postaviti takvo pitanje, tako nešto reći.... I to još njegov najbolji prijatelj. Prijatelj koji nije ni primijetio da mu prijatelj umire pred očima. I što da ja sad kažem?! Jeli ovaj čovik glup ili stvarno ništa ne kuži?! Mogu li se sjećanja izbrisati tek tako!!! Na temelju čega je to on zaključio?! Možda jer sam stari krevet zaminila novim?! Ili možda jer obučem crvenu veštu, a ljudi koji su u tuzi ne nose crveno?! Što sam trebala i ja umriti, zakopati se živa?! Ali ne, ja sam se drznula živiti, ići dalje...sa kamenjem u duši... krenula sam dalje. I to mi kažu ljudi kojima je najveći problem u životu jeli njihova jahta oprana ili ne.... 'oće li na skijanje u Sloveniju ili Italiju...
Ma neću više nikom dopustiti da me povrijedi iako to očito dopuštam svima. Svi moji dušebrižnici imam poruku za vas;

Ako ćeš mi pomoći-pomozi! Nikad neću odbiti iskrenu i dobronamjernu pomoć i savjet. Ali ako ćeš me zaebavati, ponižavati i rugati mi se na bilo koji način: jednostavno odjebi!

I ne, nisam ni nekulturna ni nepristojna ni bahata ni jadna. Mada bi mnogi to najviše željeli- vidjeti te jadnu i na dnu i tek su onda zadovoljni. Ne moraju oni obući moje postole da bi me shvatili, ne tražim ni suosjećanje, ali me ne podcjenjuj! Jer postati ću još samo jača.
I da! Znam biti slaba baš kao što sam to sada i pokazujem ti svoju nemoć, priznajem ti da si me taknuo... ti koji o uspomenama nemaš pojma. Ali isto hvala na iskrenosti bar znam kako ljudi „vide stvari“. I to ti koji si mi kao dobronamjerni prijatelj. Što onda tek moji neprijatelji misle o meni?!
Znam da ljudskoj gluposti nema kraja.
Ali ja sam izabrala živjeti!




- 09:50 -

Komentari (17) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Bez prerada.

Opis bloga

Vesele i manje vesele priče jedne Šuše.

Skitnica srca

Oduvijek me privlačilo ono nepoznato i na oko nedostižno.
I onda kad to postignem prestaje mi biti zanimljivo.
To sam ja .
Vječito u traženju.
Vječito u lutanju.
Gladna znanja.
Gladna dobrote.
Gladna ljubavi.
Najviše ljubavi.
Ljubavi koju sam upoznala u stihovima nepoznatih pjesnika.
Ljubavi koju sam vidjela kod slučajnih prolaznika.
Ljubavi koju sam skoro dotakla, ali onda je izabrala nekog drugog.
I uvijek to tako meni biva. Ali ne ljutim se. Jer i Ljubav zna da ću je ja čekati.
I u žudnji i u čežnji da ću je poželjeti još više. I još jače. I uhvatit ću je.
A onda pustiti. I opet strepiti za novim prilikama. Jer to sam ja;
Vječna lutalica koja uvijek traži nešto više.
Strastveni kolekcionar lijepih riječi i gospodskih manira.
Riznica tajni i neispričanih priča.
To sam samo ja.

JEDNA MALA ŠUŠA

Linkovi

......moj prvi post

Važno je.....ne sekirati se!!!









Flag Counter

Od 25.07.2021.