petak, 27.02.2015.
„Institucije (ne) rade svoj posao“
Prolazim neki dan gradom i vidim plakat. Idem dalje, ima ih još. Kako se radi o Vukovaru gdje živi prijateljica (o njezinoj sudbini već sam pisao u svojim tekstovima) uslikam ga u namjeri da joj pošaljem sliku. Uz fotografiju poslah i ovu kratku noticu: „U privitku ti šaljem sliku plakata koji su danas osvanuli po Čakovcu. Što misliš? Ima li to kakve veze s Savskom 66? Ili pak je zaista u Vukovaru zavladala glad?“
Nakon dva dana stiže odgovor:
„Više ne znam što da mislim, a još manje što da kažem. Tko su ti ljudi što su gladni? Odakle su? Da li je to vezano uz politiku koju država provodi za grad Vukovar. Pokušati ću iznijeti svoje mišljenje. Sve počinje od obnove i velike nepravde koja nam je učinjena. Obnavljani su stanovi, ali ključeve "svojih" stanova nisu mogli dobiti oni koji su imali nekretninu u Hrvatskoj. Drugim riječima, oni koji su bili prognani iz Vukovara i čučali 10 g. u hotelima, dobivali besplatno hranu i plaćeni smještaj, dobili su ključeve. Oni koji su radili, podigli kredit, kupili si neki stančić u ostalom dijelu Hrvatske, oni nisu dobili ključeve svojih bivših stanova (naglasak s.c.).
Ljudi su se htjeli vratiti, ali im nisu dali. Sad imaju odraslu djecu kojima Vukovar više ništa ne znači. Zašto bi se vraćali? Ne znam koliko se vodi parnica protiv države. Za sve to vrijeme stanovi su prazni i propadaju. To je priča o Vukovarcima.
A sad ona o gladnima. Prazne stanove trebalo je popuniti. Stan mogu dobiti Hrvati koji na području bivše države nemaju useljivu nekretninu. Pun Vukovar je Bosanaca (ne samo njih) s hrpom djece, nigdje ne rade, grad za njih plaća režije ....Ali tu su i oni Vukovarci koji su bili godinama po hotelima .... Zašto bi oni radili sad, kad se nisu mogli snaći kad su bili u punoj snazi, i kad su naučili da se drugi brinu za njih.
Ogorčena sam i tužna. I osjećam nelagodu i sram što smo vječito predmet sažaljenja.“
I, sad, umjesto da 'institucije rade svoj posao', primjerice Ministarstvo socijalne politike i mladih i ministrica i potpredsjednica Vlade Milanka Opačić, inicijativu preuzimaju nevladine udruge koje problem mogu riješiti
samo parcijalno. Primjerice, tako da skupljaju hranu za gladne i 'gladne'. I ne samo u Vukovaru. Slično kao i pokret „Živi zid“ koji je preuzeo ulogu države u zaštiti ljudi kojima prijeti deložacija zbog nemogućnosti plaćanja kredita za stanove ili kuće. No on time ne rješava
temeljni problem koji je i doveo do deložacija: nemogućnost da ti ljudi otplaćuju kredite jer nemaju prihoda.
O toj pojavi - u kontekstu svevladajućeg neoliberalizma - da se država povlači iz mnogih područja u kojima bi morala imati glavnu riječ, autor zanimljive knjige
„Kratka povijest neoliberalizma“, David Harvey, piše i ovo:
„Nevladine organizacije u mnogim su slučajevima stupile u vakuum socijalne skrbi koji je stvorilo povlačenje države iz te sfere djelovanja. To se svodi na privatizaciju putem nevladinih organizacija. U nekim slučajevima to je ubrzalo daljnje povlačenje države iz oblasti socijalne skrbi. Nevladine organizacija tako funkcioniraju kao 'trojanski konji globalnog neoliberalizma'. Nadalje, nevladine organizacije nisu inherentno (svojstveno) demokratske institucije. (…) Tvrde i pretpostavljaju da govore u ime onih koji ne mogu govoriti u vlastito ime, pa čak i definiraju njihove interese (kao da ljudi nisu sposobni sami to učiniti). No u legitimnost njihova statusa uvijek je moguće posumnjati. Kada, naprimjer, neke organizacije uspješno agitiraju (opravdano, op.s.c.) za zabranu dječjeg rada u proizvodnji pozivanjem na univerzalna Ijudska prava, onda time mogu potkopati ekonomije u kojima je ta vrsta rada fundamentalno važna za obiteljsko preživljavanje“.
Na ovo potonje sam i sm mislio kad sam rekao da su udruge eventualno sposobne
parcijalno rješavati pojedine probleme, no time se problema u svojoj
kompleksnosti ne rješava. Njihova aktivnost podsjeća na dobro poznatu kinesku poslovicu:
„Pokloni gladnome ribu, nahranio si ga za jedan dan, nauči ga loviti ribu nahranio si ga za cijeli život“. Udruge, ma koliko god bile entuzijastičke, nisu u stanju u temeljima riješiti probleme koji se javljaju, a od kojih neoliberalne vlade bježe kao vrag od tamjana. Zašto? Zato jer bavljenje takvim stvarima ne donosi
profit (osobnu korist).
27.02.2015. u 20:47 •
11 Komentara •
Print •
#
| < |
veljača, 2015 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
|
|
1 |
| 2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
| 9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
| 16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
| 23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
|
Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.
