Marketing
„Institucije (ne) rade svoj posao“
Prolazim neki dan gradom i vidim plakat. Idem dalje, ima ih još. Kako se radi o Vukovaru gdje živi prijateljica (o njezinoj sudbini već sam pisao u svojim tekstovima) uslikam ga u namjeri da joj pošaljem sliku. Uz fotografiju poslah i ovu kratku noticu: „U privitku ti šaljem sliku plakata koji su danas osvanuli po Čakovcu. Što misliš? Ima li to kakve veze s Savskom 66? Ili pak je zaista u Vukovaru zavladala glad?“
Nakon dva dana stiže odgovor:
„Više ne znam što da mislim, a još manje što da kažem. Tko su ti ljudi što su gladni? Odakle su? Da li je to vezano uz politiku koju država provodi za grad Vukovar. Pokušati ću iznijeti svoje mišljenje. Sve počinje od obnove i velike nepravde koja nam je učinjena. Obnavljani su stanovi, ali ključeve "svojih" stanova nisu mogli dobiti oni koji su imali nekretninu u Hrvatskoj. Drugim riječima, oni koji su bili prognani iz Vukovara i čučali 10 g. u hotelima, dobivali besplatno hranu i plaćeni smještaj, dobili su ključeve. Oni koji su radili, podigli kredit, kupili si neki stančić u ostalom dijelu Hrvatske, oni nisu dobili ključeve svojih bivših stanova (naglasak s.c.).
Ljudi su se htjeli vratiti, ali im nisu dali. Sad imaju odraslu djecu kojima Vukovar više ništa ne znači. Zašto bi se vraćali? Ne znam koliko se vodi parnica protiv države. Za sve to vrijeme stanovi su prazni i propadaju. To je priča o Vukovarcima.
A sad ona o gladnima. Prazne stanove trebalo je popuniti. Stan mogu dobiti Hrvati koji na području bivše države nemaju useljivu nekretninu. Pun Vukovar je Bosanaca (ne samo njih) s hrpom djece, nigdje ne rade, grad za njih plaća režije ....Ali tu su i oni Vukovarci koji su bili godinama po hotelima .... Zašto bi oni radili sad, kad se nisu mogli snaći kad su bili u punoj snazi, i kad su naučili da se drugi brinu za njih.
Ogorčena sam i tužna. I osjećam nelagodu i sram što smo vječito predmet sažaljenja.“
I, sad, umjesto da 'institucije rade svoj posao', primjerice Ministarstvo socijalne politike i mladih i ministrica i potpredsjednica Vlade Milanka Opačić, inicijativu preuzimaju nevladine udruge koje problem mogu riješiti samo parcijalno. Primjerice, tako da skupljaju hranu za gladne i 'gladne'. I ne samo u Vukovaru. Slično kao i pokret „Živi zid“ koji je preuzeo ulogu države u zaštiti ljudi kojima prijeti deložacija zbog nemogućnosti plaćanja kredita za stanove ili kuće. No on time ne rješava temeljni problem koji je i doveo do deložacija: nemogućnost da ti ljudi otplaćuju kredite jer nemaju prihoda.
O toj pojavi - u kontekstu svevladajućeg neoliberalizma - da se država povlači iz mnogih područja u kojima bi morala imati glavnu riječ, autor zanimljive knjige „Kratka povijest neoliberalizma“, David Harvey, piše i ovo:
„Nevladine organizacije u mnogim su slučajevima stupile u vakuum socijalne skrbi koji je stvorilo povlačenje države iz te sfere djelovanja. To se svodi na privatizaciju putem nevladinih organizacija. U nekim slučajevima to je ubrzalo daljnje povlačenje države iz oblasti socijalne skrbi. Nevladine organizacija tako funkcioniraju kao 'trojanski konji globalnog neoliberalizma'. Nadalje, nevladine organizacije nisu inherentno (svojstveno) demokratske institucije. (…) Tvrde i pretpostavljaju da govore u ime onih koji ne mogu govoriti u vlastito ime, pa čak i definiraju njihove interese (kao da ljudi nisu sposobni sami to učiniti). No u legitimnost njihova statusa uvijek je moguće posumnjati. Kada, naprimjer, neke organizacije uspješno agitiraju (opravdano, op.s.c.) za zabranu dječjeg rada u proizvodnji pozivanjem na univerzalna Ijudska prava, onda time mogu potkopati ekonomije u kojima je ta vrsta rada fundamentalno važna za obiteljsko preživljavanje“.
Na ovo potonje sam i sm mislio kad sam rekao da su udruge eventualno sposobne parcijalno rješavati pojedine probleme, no time se problema u svojoj kompleksnosti ne rješava. Njihova aktivnost podsjeća na dobro poznatu kinesku poslovicu: „Pokloni gladnome ribu, nahranio si ga za jedan dan, nauči ga loviti ribu nahranio si ga za cijeli život“. Udruge, ma koliko god bile entuzijastičke, nisu u stanju u temeljima riješiti probleme koji se javljaju, a od kojih neoliberalne vlade bježe kao vrag od tamjana. Zašto? Zato jer bavljenje takvim stvarima ne donosi profit (osobnu korist).
Post je objavljen 27.02.2015. u 20:47 sati.