semper contra

subota, 07.02.2015.

„Umjetne suze“



Trebalo mi je petnaestak dana da pročitam roman „Umjetne suze“ Milka Valenta, izdanje Profil, Zagreb, 2013. Za autora sam prvi puta čuo prije nekoliko godina, slušajući emisiju „Riječi i riječi“ na Trećem programu hrvatskog radija, kad me zaintrigirao njegov tekst pod nazivom „Četvrti reich“. Snimio sam emisiju, napisao fonogram i objavio ga na blogu Nova politika pod naslovom "Potpuno porobljavanje". Tada još nisam znao da će to biti, ili je već bio, dio opsežnog romana od preko 1400 stranica.

Negdje početkom 2014. godine pojaviše se „Umjetne suze“ i, oduševljen tekstom „Četvrti reich“, odlučio sam pročitati knjigu. U početku nisam ni znao da je taj tekst uvršten i u roman. Pokušavao sam ga posuditi, ali je stalno bio u opticaju. Ljeto sam proveo u Biogradu i posudba nije dolazila u obzir. Nakon povratka s mora česti odlasci u Samobor bili su još jedna prepreka za posudbu tako opširnu knjigu. Tamo imam drugih zanimacija.

Konačno je došla zima, pravo vrijeme za čitanje takvog romana. Prije nego što sam posudio „Suze“, za 'trening', pročitah roman „Rod“ Miljenka Jergovića također pozamašno 'djelce' od 1000 stranica. „Suze“ su se, u međuvremenu, sve češće pojavljivale na policama gdje su izložene najnovije knjige. Očigledno je interes za njih pomalo splasnuo. Da li zbog sadržaja ili pak zbog obima, ne znam.

Kad sam konačno posudio knjigu, prvo pogledah datume na nalijepljenom listiću na kojem bibliotekar udara datume posudbe. I nisam se iznenadio kad sam na mojem primjerku našao svega tri datuma. Sad dok ovo pišem, prema internetskom katalogu naše knjižnice, sva četiri primjerka u su knjižnici. Po svemu sudeći, ipak je to preveliki zalogaj za našeg prosječnog čitatelja.

Što reći o knjizi? Nisam književni kritičar, dapače nemam ni iskustva pisati osvrte na pročitane knjige – uradio sam to samo za knjigu „55 lakih komada“ blogera Gospon profesor-a - ali obzirom na činjenicu da su me se „Suze“ na neki način ipak dojmile, evo mog skromnog razmišljanja.

Sadržajno, u knjizi se isprepliću tri teme: reporterski posao glavnog junaka Marka Globana, odnosi unutar njegove obitelji i konačno njegov pogled (točnije autorov) na Europsku Uniju. Ovo potonje je glavni razlog zbog čega sam knjigu uopće čitao.

M.G. je u početku običan kreator reklamnih džinglova na radiju. Roman počinje raspadom sedmogodišnjeg braka sa suprugom, naravno atraktivnom ženom ali sklonoj opijanju crnim vinom, u kući užasno neurednoj zbog čega brak i puca. Ona, kao uspješna radio-reporterka, radi na istoj radio stanici. Zbog toga glavni urednik dodjeljuje Marku novi zadatak: obilazak hrvatskih i europskih gradova sa ciljem da napravi intervjue s običnim ljudima postavljajući im samo jedno jedino pitanje: „Što je to što bi potpuno i istinski moglo ujediniti Europu?“ Obično tijekom jednog dana napravi do desetak intervjua od najviše dvije minute, uz to sastavi najviše dvije kartice teksta i to onda šalje glavnom uredniku. Ostalo vrijeme provodi se s domaćim djevojkama koje su tu da mu budu pri ruci kod obilaska gradova i koje se po pravilu zaljubljuju u njega (i on u njih sve nadajući se da će naći neku koja je uredna). On s njima, sam ili pak u društvu, provodi slobodno vrijeme. Aktivnosti se svode na seks, drogu (trava, hašiš, kokain) i alkohol (posebice pivo i crno vino).

Poanta druge paralelne priče vrti se oko činjenice da njegova supruga ne može podnijeti što ju je Marko ostavio i nakon neuspješnih pokušaja da ga vrati smišlja plan osvete. Kako, ostavit ću znatiželjnom čitatelju da čitajući sazna sam.

I konačno dolazimo do priče koja je se mene najviše dojmila, a to je odnos Mirka Globana (čitaj autora) prema fenomenu EU (ne Europe). Ja ću samo reći da je taj, kao i kod mene, potpuno negativan. Djelomičan uvid u to zašto je to tako, bloger može naći na već spomenutom sajtu Nova politika, iako zahtjevnijem čitatelju preporučujem čitanje knjige.

Što se tiče stila pisanja, on je po mom laičkom mišljenju, tipičan za naraštaj današnjih pisaca. Svojevremeno sam na osvrt knjige „Anđeli u tami“ Eduarda Prangera, upućen osobno autoru, napisao da njegova knjiga spada u tip knjige za koju u prvi trenutak mislim da bi je i sam mogao napisati, no kad bih i počeo, ubrzo bih uvidio da to ne mogu.

Čak i sam autor kroz riječi Mirka Globana i njegovog oca (konceptualnog umjetnika) kaže da se život odvija 'na površini' i da svaki pokušaj 'dubine' treba razoriti. Svi junaci tog romana tako žive. Ja sam čitajući roman takav stil nazvao 'linearnim'. Čini li se to samo meni, ili pak možebitno i drugi čitatelji tog romana imaju taj osjećaj, ali sve se svodi na dvije stvari: rad da bi se osigurala egzistencija i na aktivnosti koje doprinose samo vlastitom uživanju a tu nabolje prolaze seks, droga i alkohol. S time se baš ne bih mogao složiti. Je li to zbog generacijskog jaza ili pak se ipak radi o nečem 'dubljem' ne bih znao. Za mene je rad ono što je najvažnije u životu, i to po mogućnosti koristan rad.

I na kraju, ne mogu ne spomenuti jedan čudan običaj današnjih mladih i malo manje mladih pisaca (i izdavača): uporaba rečenica pisanih na engleskom bez da se u fusnoti da prijevod. Sjećam se da su mnogi zamjerali Krleži zbog čestih rečenica na njemačkom, ali su izdavači u fusnoti uvijek donosili prijevod. Danas vjerojatno ljudi, barem oni koji čitaju knjige, znaju u većem postotku engleski nego što su nekada znali njemački, ali to ne znači da baš svi čitatelji znaju, ili bi trebali znati, engleski.

Negdje pred kraj knjige rekao sam sebi: „Čim pročitam knjigu odmah posuđujem „Zločin i kaznu“ Dostojevskog. Priznajem - tko prizna pola mu se prašta - tu knjigu do sada nisam čitao. Pročitao sam je na dušak. Ako ću imati volje, možda ću u nekom slijedećem postu napisati nešto o dojmovima.

* * *

Dodatak

Kratki citati iz romana koji bi ponekog čitatelja (možda) mogli zaintrigirati da pročita knjigu. One dulje, i jako duge koje sam spremio u laptop neću (a i ne smijem) objavljivati bez suglasnosti autora.

str. 254
"U svrhu štednje i smanjenja potrošnje svjetlo na kraju tunela do daljnjeg je isključeno"

str. 324
„Brak je ugovor kojim se legalizira međusobna uporaba spolnih organa.“

str. 337
Slogan naprednih hrvatskih poduzetnika: „Brzo privatizirati dobitke, a socijalizirati gubitke.“

str. 365
Pascal: „Nikad čovjek tako potpuno i tako radosno ne čini zlo kao kad ga čini iz religioznih uvjerenja.“

str. 458
Noam Chonsky: prednost demokracije nad totalitarnim uređenjem jest u tome da je daleko ugodnije biti podvrgnut reklamama nego mučenju.

str. 468
Život je samo crtica između dva datuma na nadgrobnoj ploči.
(…)
To što upravo gledamo je klasni rat svijeta financija protiv svijeta rada. To je globalna utrka prema dnu.

str. 483
Da, toalet je pravo mjesto za osnovnu higijenu tijela i duše. (u kontekstu raširenog običaja da se prilikom vršenja nužde ujedno i čita, op.s.c.)

str. 697
Isus je bolja droga od heroina, reći će mnogi, iako je to vrlo upitno jer je u Njegovo ime u narkomansko-religijskom ludilu pobijeno do sad oko stošesdeset milijuna ljudi. A broj smrti od heroina je daleko manji. Budući se ubijanje u me Boga i Isusa neprekidno nastavlja, to nije konačna brojka. Ako tome pribrojimo i ubijanje u ime Alaha i ostalih bogova, onda se ta brojka rapidno penje.
(zbog ovog citati možebitno da neki neće željeti čitati roman, op.s.c.)

str. 702
„Nitko nije tako porobljen kao oni koji pogrešno vjeruju da su slobodni“ (autorova parafraza Goethe-a, op.s.c.)

str. 756
Kiki, povjesničarka i sociologinja, i ja, radioreporter bez granica, ostali smo u dnevnoj sobi za slobodnu aktivnost odabrali razgovor. Premda je to teško izvedivo, trudimo se razgovarati bez ironije o utopijskoj perspektivi nove kolektivne sreće nakon nacizma, komunizma, socijalizma i kapitalizma.

str. 803
Na našoj baušteli je ex-Jugoslavija u malom, ali nema nesuglasica ili netrpeljivosti na nacionalnoj ili vjerskoj osnovi. Svi odlično surađuju da bi posao što bolje napredovao. Cinik bi rekao da nesuglasica i svađa i ne smije biti ako ti radnici žele zaraditi svoj novac, svoje mukotrpno stečene eure, pa se zarađivanje mora odvijati u skladu i miru.

str. 804
Jedne sunčane subote na kraju radnog dana za vrijeme isplate, očigledno zadovoljan napredovanjem poslova na baušteli Srki Boy (gazda, Makedonac, za kojeg su radili, op.s.c.) je oduševljeno rekao: „Čoveče, ovo je stvarno ful neverovatno! Srbi, Makedonci, Hrvati, Bosanci, katolici, pravoslavci, muslimani, cela bivša Jugoslavija u malom, a nike se, bre, ne bije!“

str. 1262
Za sve na ovom čudnom svijetu postoji Dan, ali ne postoji Svjetski dan borbe protiv kapitalizma.

07.02.2015. u 19:20 • 17 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< veljača, 2015 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28  

Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Ožujak 2016 (7)
Veljača 2016 (10)
Siječanj 2016 (11)
Prosinac 2015 (13)
Studeni 2015 (16)
Listopad 2015 (11)
Rujan 2015 (5)
Kolovoz 2015 (1)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto

prvi post objavljen 11.12.2007.

e-mail: semper_contra@net.hr

Ceterum censeo EU esse delendam!

LINKOVI

srebrozlato

brod u boci
pametnizub
demetra
zvijezda

NF
anaboni 4
anaboni 5
mecabg
smijehotvorine

umjetnost biti sam
smisao života
tomajuda
tok misli
borgman
bellarte
japanka 3
geomir
dinaja
dinaja 2

astro
10. Ars
crna svjetlost
k.u.p.
nema garancije
lion
skrpun

fra gavun
pozitivka
iva
jedna žena
huc
proglasi

memoari
zvonka
taradi
k.moljac

alexxl
h_cenzuru
žena gaza
dona

Još uvijek se nadam da ću ih čitati na blogu
vadičep
in patria sua
modesti
zagreb
odmak
bromberg
neverin
salome
effata

Pax et Discordia
kreativka
gosponprofesor
gosponprofesor 2
ET
ET2
gorkić

Nekad bili sad se spominjua>
grunf
malo ti malo ja
alkion
ribafiš
cat
novapol
svijet u b
gordy
marchelina







"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE

(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!

Glupo je biti živ a ne moći živjeti.

S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.

Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.

Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.

Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.

Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.

Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.

Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!

Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.

Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.

Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.

Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.

Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.

Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.

Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.

Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.

Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.

Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.

Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.

Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.

Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.

Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.

Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.

I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.

Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!

Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.

Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.

Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?

Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?

Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."

Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.

Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.

Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!

Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.

Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.

U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.

Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.

Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.

Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.

U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.

Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.

Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.

Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.

Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.

Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.

Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.

I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.

Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.

Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.

Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.

Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.

Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.

Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.

Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.

Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.

Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.

Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.

Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.

Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.

Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!

Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?

Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.

Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.

Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.

Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.

Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!

Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.

Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!

Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.

Vrag nije crn kako se riše, crnji je.

Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.

Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.

Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.

Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.

Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.

Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.

Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.

Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.

Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!

Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!

Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!

Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.