srijeda, 31.07.2013.
Dobro jutro, blogeri!
Pritisle vrućine, pritisle godine, voljnost za pisanjem se smanjuje eksponencijalnom brzinom. Još me nasljednici istjeraše iz mog biogradskog 'brloga' pa nikako da skupim snage i sjednem za lape-tope. I tako prolaze dani, stiže i posljednji dan mjeseca srpnja A.D. 2013.
- Pa neću valjda dopustiti da prođe mjesec a da svojim 'pisanijama' ne razveselim/rastužim/naljutim svoje vjerne i 'nevjerne' blogere - pomislih, i eto me.
Kao što ste mogli pročitati u posljednjem postu, odmah nakon što sam ga objavio uputih se na slovensko-hrvatsku granicu sa spomenutim rekvizitima za hvatanje 'meda i mlijeka' što nam naši vrli političari obećavahu po ulasku u tu obećanu zemlju Dembeliju. Zauze sam 'busiju' u neposrednoj blizini autoputa vjerujući kako će kroz taj 'otvor' poteći najveće količine. Čekao sam i čekao, ali ništa. Osim rijeke automobila sa strancima pretežno platežne moći treće i četvrte kategorije koji će u lijepu našu donijeti smrad benzina i raznog otpada od industrijskog do fiziološkog, drugih 'blagodati' ulaska u EU nisam primijetio.
I tako nakon nekoliko dana uzaludnog čekanja uvidjeh da obećanja naših političara spadaju pod onu vrstu koju narod zove 'obećanje ludom radovanje'. Shvativši to, ubacismo se supruga, moja malenkost i naša SEAT-Cordoba u kolonu nama sličnih konglomerata i krenusmo u pravcu lijepog plavog Jadrana. U naše 'vječito' ljetno odredište Biograd n/m gdje je moj djed dobio nadahnuće da 1930. godine sagradi kuću za sebe svoju djecu i djecu njegove djece etc, i tako nas veže za taj grad evo ima tome već preko pedeset godina.
Nakon relativno ugodne vožnje autobanom, od Bosiljeva do izlaska za Biograd/Benkovac manje-više pust, stigli smo na odredište. Ulaskom u kuću u zbilji smo doživjeli potvrdu još jedne narodne poslovice – 'kad mačka nije kod kuće miševi kolo vode'. E boga mi i vodili su ga po svim prostorijama, krevetima, stolovima. Čak nisu imali milosti ni prema daljinskom upravljaču (ubuduće ćemo ga sklanjati u ormar).
...kad nisu imali ništa drugo za jelo 'grickali' su upravljač.
I tako je naš boravak na moru započeo borbom protiv tih nametljivih glodavaca koji, kao i mnogi dvonošci kad nađu praznu kuću u njoj započinju živjeti, koristeći sve blagodati vrijednih trudbenika što kuću sagradiše.
Prva akcija je bila pronaći ulaz kroz koji su u kuću ušli. U tome se moja bolja polovica pokazala vrlo uspješnom i našla otvor (pravilan kao otvor u koji se uvlači miš kad ga proganja mačka u crtićima) u rekordnom roku. Slijedila je moja prva intervencija: cementiranje otvora. Drugog dana cement je bio probijen i rupa je zjapila u punom sjaju. Slijedio je novi postupak: ubacivanje tucanog stakla u otvor, miješanje sitno tucanog stakla s cementom i zatvaranje rupe.
- Sad će biti OK - kaže supruga.
Nisam baš bio siguran, ali nisam komentirao. I onako bi samo izazvao jalovu raspravu.
Drugog dana poslala me supruga da vidim rezultat akcije a on je bio: bezobraznik je pokraj zatvorene rupe u zidu provrtao novu.
- E sad je bilo dosta – pomislih – slijedi rat do istrebljenja!
Proširio sam rupu, ubacio novu količinu 'staklenih perli', dodao dvije 'karamele' koje u sebi sadrže lijek kakav i sam pijem radi razrjeđivanja krvi, samo u znatno većim količinama, i ponovo zatvorio rupu mješavinom betona i staklenog sitniša.
...rupa u fazi zatvaranja.
Svi naknadni pregledi pokazali su da je problem riješen. Barem za ovu godinu.
U međuvremenu sam obavio uobičajeni niz poslova koje svaki 'ponosni' vlasnik vikendice na moru treba obaviti (a pogotovo one koja broji tolika ljeta), kao što su: puštanje vode u sustav s provjerom cure li negdje cijevi (srećom nisu), otkrivanje kvara na perilici rublja koja je zakazala baš posljednji dan prošlogodišnjeg boravka na moru (srećom ustanovilo se da kvar ne zahtijeva kupnju nove), puštanje u pogon pumpe za pumpanje vode iz guštirne, mjerenje količine vode u istoj, usisavanje svih prostorija (pogotovo zbog odstranjivanja tragova mišjih fešti), čišćenje hladnjaka etc, etc. Uglavnom prvih tjedan dana prošlo je u radovima koji nemaju nikakve veze s boravkom na moru. Srećom ni vrijeme tih dana nije bilo sklono ljubiteljima kupanja (ne spadam u te!) pa supruga nije previše 'patila' zbog neodlaska na more (sad je otišla pa mogu na miru 'drljati').
I kad je sve bilo gotovo, na spremljeno i pripremljeno došla je obitelj starijeg sina (supruga i tri unuke) u pratnji snahine majke i njezinog očuha. Mlađi još nije došao. Oba sina su mu u razmaku od dva tjedna dobili vodene kozice pa je ostao u Zagrebu. Takva navala je imala naravno 'kobnih posljedicu' na pisanje postova pa je ono i izostalo. No nije mi bilo krivo, zamjena je bila više nego lijepa, pogotovo što se tiče najmlađe unučice, čiji smo prvi rođendan proslavili ovdje u pradjedovoj staroj kući.
…prva Florina rođendanska torta.
…pripreme za odlazak.
A to što se sad, zadnji dan mjeseca srpnja, vraćam u blogo-sferu znači da su 'metuzalemi', tj. supruga i ja, opet sami.
P.S. Nakon objave vidjeh da su mi tekst stavili u kategoriju 'Seks/ljubav' a ja sam je okarakterizirao kao 'Priča'. Ovo dodajem da ne bi bilo zabune, naročito glede 'seksa', tu mi već godina slabo ide, da ne kažem nikako :-)!
31.07.2013. u 11:21 •
15 Komentara •
Print •
#
| < |
srpanj, 2013 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| 1 |
2 |
3 |
4 |
5 |
6 |
7 |
| 8 |
9 |
10 |
11 |
12 |
13 |
14 |
| 15 |
16 |
17 |
18 |
19 |
20 |
21 |
| 22 |
23 |
24 |
25 |
26 |
27 |
28 |
| 29 |
30 |
31 |
|
|
|
|
Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.
