semper contra

ponedjeljak, 10.06.2013.

Lekcija iz Finske

Ne znam jeste li čuli, gledali ili čitali o uspješnosti finskog modela školovanja. Prema meni dostupnim informacijama, do trenutka čitanja knjige „Lekcija iz Finske“ autora dr. Pasi Sahlberg-a u izdanju 'Školske knjige', Zagreb 2012., znao sam samo to da se njihov obrazovni sustav smatra trenutačno najboljim na svijet.



Ugledavši neki dan na polici gradske knjižnice knjigu sa slike, prisjetio sam se tih informacija i pomislio, bez obzira što nisam 'profešur': da vidim što o tome piše u knjizi. Spoznaje koje sam iz nje dobio mnogo su mi rekle ne samo o uskoj temi vezanoj uz obrazovanje, već i o svjetonazoru koji vlada u toj zemlji na sjeveru Europe, u mnogo čemu sličnoj ali ujedno i vrlo različitoj našoj. Nisam stručnjak po pitanju obrazovanja (predavao sam doduše nekoliko godina honorarno elektrotehničke predmete u tehničkim i strukovnim školama ali to se ne računa) pa neću mnogo mudrovati oko onog što je u knjizi prezentirano sa stručnog stajališta. Koga zanima, a po mom skromnom sudu bilo bi dobro da zanima što više njih, pogotovo one koji se obrazovanjem bave od osnovne škole, preko srednjih, fakulteta i konačno do ministra, može i sam pročitati knjigu. Nije previše opširna. Čitajući shvatio sam da su Finci od prosječnog uspješnog obrazovnog sustava njegovom reformom, započetoj 1970. godine, postigli da se trenutačno u svijetu njihov sustav zaista može smatrati ako ne najboljim onda jednim od najboljih.

Karakteristično za provođenje sustava je da su se držali zacrtanih osnovnih premisa bez obzira što su se tijekom tih četrdeset godina na vlasti izmjenjivale mnoge različite stranke. I ne samo izmjenjivale nego su se vodile vrlo često žustre rasprave i suprotstavljanja, ali osnovni cilj je uvijek bio isti. A sve nekako u skladu citata autorove bake, koji je on kao moto stavio na početku četvrtog poglavlja, koja kaže da za uspjeh u životu vrijedi pravilo: „Ako svi razmišljaju na isti način, nitko baš mnogo ne razmišlja.“

S druge strane, već spomenuti cilj reforme opisane i knjizi, najbolje će opisati ovaj ulomak:

Pisac je jednom zgodom razgovarao s jednim od glavnih menadžera Nokia-e. U toj tvrtki se smatra da ako ljudi rade ili uče u okruženju kojim vlada strah od pogrešaka i neuspjeha, onda obično ne razmišljaju svojom glavom jer strah od neuspjeha koči kreativnost. Nakon razgovora zapisao je što je menadžer rekao:
„Ako zaposlimo mladu osobu koja nema znanje iz matematike i fizike potrebno za ovaj posao, imamo druge ljude koji je mogu jednostavno podučiti. No ako uzmemo nekog tko ne zna surađivati, razmišljati na drugačiji način i pronalaziti originalne ideje ili nekog tko se boji da će pogriješiti, onda ne možemo ništa napraviti. Učinite ono što morate da bi naše školstvo ostalo u skladu s današnjim vremenom, ali nemojte mu oduzeti kreativnost i otvorenost koju posjeduje.“

Danas pak u 'Jutarnjem' pročitah kratki osvrt na naš 'uspjeh' u srazu s škotskom 'nogometno - autsajderskom' momčadi pod naslovom „Publika je jedva čekala da izvrijeđa Sammira, a on je u tome obilno pomagao“. Pa iako sam naslov izgleda kao isključiva kritika ne samo publikuma već i Sammira (koji je i po mom laičkom, glede nogometa, mišljenju igrao loše) ipak u dijelu samog članka autor Tomislav Židak piše nešto slično kao što je rečeno u citiranom mišljenju menadžera Nokia-e:
„Sammir je postao trn u oku i publici i medijima, dežurni krivac? Žalosno je da mu publika ne pomaže, to fućkanje ozbiljno ometa igrače, pogotovo nesigurne kao što je Sammir. (…) Nije fer od publike, jer ako je Sammir na terenu, ako nosi dres hrvatske reprezentacije, pomozite mu. S takvim teretom na leđima (koliko sam shvatio igrao je ulogu Modrića, op.s.c.), Sammir ništa nije napravio, nije se usudio ući u rizik, iako ga je Štimac samo zato postavio u momčad. Strah od pogreške odrezao mu je noge…

Što nam sve ovo pokazuje?
Samo jedno! Ovakvim mentalni sklopom gdje svi o svemu trebaju razmišljati na isti način (LGBT zajednici, zdravstvenom odgoju u školama, pojmu braka, domoljublju etc.), gdje se učenje svodi na bubanje i pripremanje za uspješno rješavanje testova, gdje svaka novoizabrana vlada počinje svaki put 'ab ovo', gdje stranke ne mogu postići konsenzus o ničemu (osim o ulasku u EU jer ih to rješava pitanja odgovornosti odlučivanja: moramo tako jer to traži EK), gdje se jedva čeka da netko napravi kiks pa da ga se napada iz 'svih oružja' da ne kažem 'razapne na križ', dakle s takvim mentalnim sklopom mi nikada nećemo uspjeti riješiti ni jedan od mnogih svojih problema još slijedećih tisuću godina.
A možebitno i ne želimo?!

P.S.
Upravo sam odgledao još jednu 'uspješnu' utakmicu naših protiv Portugalaca. O samoj utakmici neću ništa više osim da je po mom sudu bila slaba. Mene je, međutim, zaintrigiralo nešto drugo: naši su navijači izvjesili lijepi broj zastava. Namjerno ne kažem – državnih. Jer zajedničko im je bio samo raspored boja: crven – bijeli - plavi ali je zato svaki grb bio drugačije 'fele'. I nitko se među navijačima zbog toga nije niti bunio niti protestirao.
Izgleda da mi možemo prihvatiti 'različita mišljenja' samo kad je u pitanju izgled zastave Lijepe naše.

10.06.2013. u 21:50 • 18 KomentaraPrint#

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.



< lipanj, 2013 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30

Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto

prvi post objavljen 11.12.2007.

e-mail: semper_contra@net.hr

Ceterum censeo EU esse delendam!

LINKOVI

srebrozlato

demetra
zvijezda
NF
donabellina
vjetar
mecabg

smijehotvorine
umjetnost biti sam
tomajuda
tok misli
bellarte

japanka 3
grunf
pozitivka
geomir
dinaja
dinaja 2

huc
astro
ET
k.u.p.
sewen

skrpun
fra gavun
crna svjetlost
jedna žena
zvonka
k.moljac

vadičep
alexxl
in patria sua
gorkić
marvivall
Ross
inžinjer

Još uvijek se nadam da ću ih čitati na blogu

brod u boci
pametnizub
borgman
h_cenzuru
žena gaza
proglasi
iva
smisao života
modesti
salome
gosponprofesor
gosponprofesor 2
ET2

Nekad bili sad se spominju


lion
10. Ars
nema garancije
memoari
taradi
dona
zagreb
odmak
bromberg
neverin
effata
Pax et Discordia
kreativka
malo ti malo ja
alkion
ribafiš
cat
novapol
svijet u b
gordy
marchelina







"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE

(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!

Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.

Glupo je biti živ a ne moći živjeti.

S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.

Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.

Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.

Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.

Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.

Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.

Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!

Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.

Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.

Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.

Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.

Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.

Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.

Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.

Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.

Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.

Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.

Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.

Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.

Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.

Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.

Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.

I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.

Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!

Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.

Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.

Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?

Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?

Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."

Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.

Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.

Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!

Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.

Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.

U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.

Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.

Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.

Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.

U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.

Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.

Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.

Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.

Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.

Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.

Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.

I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.

Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.

Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.

Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.

Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.

Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.

Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.

Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.

Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.

Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.

Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.

Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.

Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.

Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!

Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?

Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.

Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.

Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.

Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.

Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!

Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.

Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!

Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.

Vrag nije crn kako se riše, crnji je.

Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.

Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.

Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.

Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.

Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.

Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.

Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.

Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.

Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!

Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!

Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!

Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.