nedjelja, 24.03.2013.
'Anti i Prohrvatsko'
„Hrvatska slavi! Mandžo i Olić potopili Srbe!“ vrišti na naslovnoj stranici subotnjeg J.L. nakon pobjede hrvatske repke nad reprezentacijom Srbije. Posljedično, sad nam više ništa ne stoji na putu osvajanja 'nogometnog trona Svijeta'. Barem tako na naslovnoj stranici današnjeg J.L. najavljuje I. Štimac: „Sad sam siguran: bit ćemo svjetski prvaci!“(sic!)
Čudno? Potapaju se brodovi a ne ljudi pa makar bili i Srbi. I to topovskim salvama, avionskim bombama, podmorskim minama ili torpedima. Teško da se to može nogometnom loptom. Pa makar se puca iz najtežih 'topova' tipa - Mandžo i Olić. Euforija zbog utakmice sa Srbijom ne jenjava. O utakmici s Wales-om, iako se igra za tri dana, za sada gotovo ni slovca. Nema najave 'potapljanja', nema 'vojske za rat s Wales-om' niti će 'Modrić odigrati meč života i razbiti Wales'. Izgleda da će to ipak biti samo nogometna utakmica u kojoj bi naš sastav 'nogometnih legionara' mogao odigrati i neriješeno, a ne daj bože možebitno i izgubiti (naravno ne dolazi u obzir da budu 'potopljeni').
No pustimo vrâčanje i vratimo se na 'povijesnu utakmicu' ali iz jednog drugog rakursa.
Predmnijevam da bi ovaj tekst mogao polučiti komentare jednake ili vrlo slične komentaru VHD-a (Velikog Hrvatskog Domoljuba) na moj posljednji post, barem u jednom dijelu čitateljstva. Neka! Svatko ima pravo na svoje mišljenje i može ga izreći ako to radi na uljuđeni način.
Na ovaj tekst ponukale su me dvije stvari.
Jedna je spomenuti komentar @Ruhra. Opet me VHD časti epitetima da govorim „uvik nešto antihrvatski“, da me Sotona prigrlila i radi sa mnom po volji.
Zanimljivo je to kako se mnogi od onih koji su otišli iz Hrvatske, pa makar zato što su morali 'trbuhom za kruhom', radili tamo za strance, plaćali poreze i izgrađivali stranu zemlju, mnogi dobili djecu koja jedva natucaju svoj materinji jezik (je li im hrvatski uopće materinji?), dakle kako se ti i takvi smatraju većim domoljubima od onih koji su cijeli svoj životni i radni vijek proveli u Hrvatskoj, plaćali poreze i samodoprinose, izrodili u Hrvatskoj djecu, a njihova djeca svoju djecu. Ovi potonji za njih su ''Antihrvati', njih grli i vodi Sotona!
Da se razumijemo. Nemam ništa protiv toga da svatko bude 'kovač svoje sreće' na način kako misli da je najbolje za njega i njegove. No smeta me i ljuti kad takvi svoje komplekse života u tuđini, svjesne ili podsvjesne, liječe tako da one koji su radili drugačije, jednako tako uvjereni da rade najbolje za sebe i svoje, etiketiraju raznim „anti…“, e da bi onda kroz svoje „pro…“ liječili svoje frustracije kao 'gastarbeiteri'.
Druga stvar je ta neviđena euforija oko nogometne reprezentacije Hrvatske. Igrače koji u njoj igraju diže se na pijedestal najvećih domoljuba, hrvatskih ambasadora u svijetu, najzaslužnijih da svijet sazna i upozna našu zemlju. Kakav Ruđer Bošković, kakva Milka Kunc, kakav Miroslav Krleža, kakav Pero Gotovac, kakav 'Lado', da o Ivanu Đikiću ne govorim. Nisu oni njima ni do koljena.
No činjenice govore drugačije. Ako ne baš svi, gotovo svi ti igrači su također 'gastarbeiteri' u stranim nogometnim klubovima. Odigraju desetak utakmica za neki hrvatski klub, jednu, dvije ili čak ni jednu utakmicu za repku, jedva postanu punoljetni i već se sele tamo gdje ih plaćaju arapski naftni moguli, prebjegli ruski oligarsi ili pak ukrajinski tajkuni. Zarađuju oni novac za strane menadžere, njih treniraju basnoslovno plaćeni strani treneri, prijavljuju prihode u 'poreznim oazama'.
I onda se skupe prije neke 'povijesne utakmice' na tjedan, najviše dva, malo se druže, popričaju o tome kako 'potopiti, 'torpedirati', 'rasturiti' srpsku momčad. Ne Njemačku i Italiju, ne Madžarsku i Austriju, ne Tursku, sve države koje su nas tlačile tijekom tisuću godina. Ne, 'srediti' treba srpsku momčad jer 'oni' govore ekavicom, 'oni' pišu ćirilicom. Samo oni su agresori! Oni su nas od 1918. do 1990. dakle punih 72 godine ubijali, pljačkali i nisu nam dali disati (to što smo, kako to s nama biva, tome djelomično i sami doprinijeli već sam više puta pisao i zaradio ono 'anti…'). Što su godine, stoljeća, vladavine Madžara, Austrijanaca, Talijana, Turaka i stoljeća vladavine Njemačke koje nam predstoje (u okviru EU) u odnosu na 72 godine srpskog zuluma. Ništa, tren oka.
I kada naši 'gastarbeiteri', naši 'nogometni legionari' pobijede te mrske sedamdeset godišnje tlačitelje, onda cijela Hrvatska slavi. Slavi kao da je Hrvatska pobijedila Srbiju a ne nogometaši na 'privremenom radu' u inozemstvu jednake takve nogometaše iz susjedne zemlje.
Zaboravljaju se tada i siromaštvo i neplaćeni računi, minusi na tekućim računima i krediti s valutnom klauzulom, euri i franci, upropašteno gospodarstvo i dvadesettrogodišnja jalova vlast, svađe sa zapadnim susjedima zbog Piranskog zaljeva, Ljubljanske banke, Gere etc., etc. Sve se zaboravlja u euforiji pobjede.
E vidite, ja u takvoj pobjedi ne mogu uživati. Ja takve utakmice ne mogu gledati. I zato sam za VHD 'antihrvatski' nastrojen i živim u zagrljaju Sotone. Da su umjesto 'legionara' igrali, primjerice, nogometaši 'Orač'-a iz Petrijanca više bih se veselio, više bih se radovao i bio ponosan pa makar dečki izgubili od mrskog nam neprijatelja i dvoznamenkastom razlikom. Jer oni, igrači „Orač"-a su zaista 'naši dečki'.
Mnogi od takvih 'naših dečki' (naravno ne samo iz „Orača“) otišli su početkom devedesetih prošlog stoljeća u Domovinski rat, bez kalkulacija, ostavili posao, mnogi su poginuli, bili ranjeni, oni koji su se vratili često ostajali bez posla, bez tvornica koje su kupili 'ratni profiteri' i prodali strancima ili ih
'potopili' i danas mnogi bez posla, bez primanja, u invalidskim kolicima sjede i gledaju 'naše nogometne zvijezde' kako pobjeđuju 'neprijatelje'
„nogom i loptom“, dok su oni to radili
„srcem i puškom“. I unatoč tome ne demonstriraju protiv države za koju su se borili prepuštajući to 'profesionalcima', dežurnim 'bukačima'.
Ne znam kako se oni osjećaju gledajući kako 'Mandžo i Olić potapljaju Srbe'. Možebitno su manje kritični od mene (jer nisu 'anti…'), možebitno uopće ne misle kao ja, možebitno se vesele toj pobjedi nad 'neprijateljem'. Kažem, ne znam!
Ali jedno znam. Samo su oni pravi Hrvati, oni su zaista 'pro…'!
24.03.2013. u 12:17 •
10 Komentara •
Print •
#
| < |
ožujak, 2013 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
1 |
2 |
3 |
| 4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
| 11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
| 18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
| 25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.
