Marketing
'Anti i Prohrvatsko'
„Hrvatska slavi! Mandžo i Olić potopili Srbe!“ vrišti na naslovnoj stranici subotnjeg J.L. nakon pobjede hrvatske repke nad reprezentacijom Srbije. Posljedično, sad nam više ništa ne stoji na putu osvajanja 'nogometnog trona Svijeta'. Barem tako na naslovnoj stranici današnjeg J.L. najavljuje I. Štimac: „Sad sam siguran: bit ćemo svjetski prvaci!“(sic!)
Čudno? Potapaju se brodovi a ne ljudi pa makar bili i Srbi. I to topovskim salvama, avionskim bombama, podmorskim minama ili torpedima. Teško da se to može nogometnom loptom. Pa makar se puca iz najtežih 'topova' tipa - Mandžo i Olić. Euforija zbog utakmice sa Srbijom ne jenjava. O utakmici s Wales-om, iako se igra za tri dana, za sada gotovo ni slovca. Nema najave 'potapljanja', nema 'vojske za rat s Wales-om' niti će 'Modrić odigrati meč života i razbiti Wales'. Izgleda da će to ipak biti samo nogometna utakmica u kojoj bi naš sastav 'nogometnih legionara' mogao odigrati i neriješeno, a ne daj bože možebitno i izgubiti (naravno ne dolazi u obzir da budu 'potopljeni').
No pustimo vrâčanje i vratimo se na 'povijesnu utakmicu' ali iz jednog drugog rakursa.
Predmnijevam da bi ovaj tekst mogao polučiti komentare jednake ili vrlo slične komentaru VHD-a (Velikog Hrvatskog Domoljuba) na moj posljednji post, barem u jednom dijelu čitateljstva. Neka! Svatko ima pravo na svoje mišljenje i može ga izreći ako to radi na uljuđeni način.
Na ovaj tekst ponukale su me dvije stvari.
Jedna je spomenuti komentar @Ruhra. Opet me VHD časti epitetima da govorim „uvik nešto antihrvatski“, da me Sotona prigrlila i radi sa mnom po volji.
Zanimljivo je to kako se mnogi od onih koji su otišli iz Hrvatske, pa makar zato što su morali 'trbuhom za kruhom', radili tamo za strance, plaćali poreze i izgrađivali stranu zemlju, mnogi dobili djecu koja jedva natucaju svoj materinji jezik (je li im hrvatski uopće materinji?), dakle kako se ti i takvi smatraju većim domoljubima od onih koji su cijeli svoj životni i radni vijek proveli u Hrvatskoj, plaćali poreze i samodoprinose, izrodili u Hrvatskoj djecu, a njihova djeca svoju djecu. Ovi potonji za njih su ''Antihrvati', njih grli i vodi Sotona!
Da se razumijemo. Nemam ništa protiv toga da svatko bude 'kovač svoje sreće' na način kako misli da je najbolje za njega i njegove. No smeta me i ljuti kad takvi svoje komplekse života u tuđini, svjesne ili podsvjesne, liječe tako da one koji su radili drugačije, jednako tako uvjereni da rade najbolje za sebe i svoje, etiketiraju raznim „anti…“, e da bi onda kroz svoje „pro…“ liječili svoje frustracije kao 'gastarbeiteri'.
Druga stvar je ta neviđena euforija oko nogometne reprezentacije Hrvatske. Igrače koji u njoj igraju diže se na pijedestal najvećih domoljuba, hrvatskih ambasadora u svijetu, najzaslužnijih da svijet sazna i upozna našu zemlju. Kakav Ruđer Bošković, kakva Milka Kunc, kakav Miroslav Krleža, kakav Pero Gotovac, kakav 'Lado', da o Ivanu Đikiću ne govorim. Nisu oni njima ni do koljena.
No činjenice govore drugačije. Ako ne baš svi, gotovo svi ti igrači su također 'gastarbeiteri' u stranim nogometnim klubovima. Odigraju desetak utakmica za neki hrvatski klub, jednu, dvije ili čak ni jednu utakmicu za repku, jedva postanu punoljetni i već se sele tamo gdje ih plaćaju arapski naftni moguli, prebjegli ruski oligarsi ili pak ukrajinski tajkuni. Zarađuju oni novac za strane menadžere, njih treniraju basnoslovno plaćeni strani treneri, prijavljuju prihode u 'poreznim oazama'.
I onda se skupe prije neke 'povijesne utakmice' na tjedan, najviše dva, malo se druže, popričaju o tome kako 'potopiti, 'torpedirati', 'rasturiti' srpsku momčad. Ne Njemačku i Italiju, ne Madžarsku i Austriju, ne Tursku, sve države koje su nas tlačile tijekom tisuću godina. Ne, 'srediti' treba srpsku momčad jer 'oni' govore ekavicom, 'oni' pišu ćirilicom. Samo oni su agresori! Oni su nas od 1918. do 1990. dakle punih 72 godine ubijali, pljačkali i nisu nam dali disati (to što smo, kako to s nama biva, tome djelomično i sami doprinijeli već sam više puta pisao i zaradio ono 'anti…'). Što su godine, stoljeća, vladavine Madžara, Austrijanaca, Talijana, Turaka i stoljeća vladavine Njemačke koje nam predstoje (u okviru EU) u odnosu na 72 godine srpskog zuluma. Ništa, tren oka.
I kada naši 'gastarbeiteri', naši 'nogometni legionari' pobijede te mrske sedamdeset godišnje tlačitelje, onda cijela Hrvatska slavi. Slavi kao da je Hrvatska pobijedila Srbiju a ne nogometaši na 'privremenom radu' u inozemstvu jednake takve nogometaše iz susjedne zemlje.
Zaboravljaju se tada i siromaštvo i neplaćeni računi, minusi na tekućim računima i krediti s valutnom klauzulom, euri i franci, upropašteno gospodarstvo i dvadesettrogodišnja jalova vlast, svađe sa zapadnim susjedima zbog Piranskog zaljeva, Ljubljanske banke, Gere etc., etc. Sve se zaboravlja u euforiji pobjede.
E vidite, ja u takvoj pobjedi ne mogu uživati. Ja takve utakmice ne mogu gledati. I zato sam za VHD 'antihrvatski' nastrojen i živim u zagrljaju Sotone. Da su umjesto 'legionara' igrali, primjerice, nogometaši 'Orač'-a iz Petrijanca više bih se veselio, više bih se radovao i bio ponosan pa makar dečki izgubili od mrskog nam neprijatelja i dvoznamenkastom razlikom. Jer oni, igrači „Orač"-a su zaista 'naši dečki'.
„Orač“ iz Petrijanca, osnovan 1947. godine
Mnogi od takvih 'naših dečki' (naravno ne samo iz „Orača“) otišli su početkom devedesetih prošlog stoljeća u Domovinski rat, bez kalkulacija, ostavili posao, mnogi su poginuli, bili ranjeni, oni koji su se vratili često ostajali bez posla, bez tvornica koje su kupili 'ratni profiteri' i prodali strancima ili ih 'potopili' i danas mnogi bez posla, bez primanja, u invalidskim kolicima sjede i gledaju 'naše nogometne zvijezde' kako pobjeđuju 'neprijatelje' „nogom i loptom“, dok su oni to radili „srcem i puškom“. I unatoč tome ne demonstriraju protiv države za koju su se borili prepuštajući to 'profesionalcima', dežurnim 'bukačima'.
Ne znam kako se oni osjećaju gledajući kako 'Mandžo i Olić potapljaju Srbe'. Možebitno su manje kritični od mene (jer nisu 'anti…'), možebitno uopće ne misle kao ja, možebitno se vesele toj pobjedi nad 'neprijateljem'. Kažem, ne znam!
Ali jedno znam. Samo su oni pravi Hrvati, oni su zaista 'pro…'!
Post je objavljen 24.03.2013. u 12:17 sati.