ponedjeljak, 11.03.2013.
O psima i 'trovačima'
Od malena se bojim pasa. Majka mi je pričala da taj strah vjerojatno vuče korijene iz događaja u vrijeme kada sam imao nekih tri godine. Gazdarica kod koje smo stanovali imala je velikog lovačkog psa. Majka kaže da nije bio zločest pas, ali je bio velik a ja sam bio malen.
Gazdarica je jednom zgodom topila špek (slaninu) u velikoj rajngli (šerpi) i završivši nesmotreno ju, tako vruću s netom otopljenom mašću, stavila na pod uza zid i na trenutak izašla. Ja sam, priča majka, znatiželjan valjda da vidim što ima u rajngli ušao u kuhinju i krenuo prema njoj. U tom se trenutku na vratima pojavio pas i krenuo prema meni. Okrenuo sam se, gledao u njega i natraške krenuo prema posudi na podu. Možda korak prije nego što bih zapeo za posudu i vjerojatno završio u vreloj masti u kuhinju je ušla gazdarica. Vidjevši što se događa kriknula je da stanem, pojurila prema meni i u posljednji čas me zgrabila taman kad sam krenuo još jedan korak unatrag. Pas je zalajao, gazdarica zakukala, mame je bila u školi (profesorica) pa nije bilo njezinog zaštitničkog zagrljaja i vrlo je vjerojatno da je sve to kod mene izazvalo šok i posljedično strah od pasa kojeg se, eto, ne mogu u potpunosti riješiti ni do danas.
Imao sam još neugodnih susreta s psima. Bježeći, primjerice, od psa koji je, otrgnuvši se s lanca i preskočivši ogradu svog dvorišta, krenuo na mene, i sam sam preskočio ogradu koja je bila tako visoka da se kasnije, kad je opasnost prošla, nisam mogao vratiti preko nje na ulicu. Taj me događaj godinama proganjao u snovima. O tome da mi srce svaki puta završi u peti (a jednom će ovako staro i stati) kad prođem pokraj nečijeg dvorišta iz kojeg, ničim izazvan, pas zalaje i skoči prednjima nogama na rešetkastu ogradu, ne treba ni govoriti.
Zašto sve ovo pričam?
Pričam ponukan tzv 'aferom trovanja pasa' u Zagrebu o kojoj se na sva zvona pisalo u novinama i talambasalo po dalekovidnicama i radio postajama (dok nije došla ostavka ministra Ostojića u žižu medija). Čak je i poznati pisac M.J. našao shodnim o tome napisati članak u J.L. Cijenim spomenutog pisca, pročitao sam sve što je napisao, no ovog puta se s njegovom posljednjom rečenicom u spomenutom članku ne mogu složiti. A ona glasi:
„…trovači pasa trovat će i ljude, čim to prestane biti kažnjivo. Trovači pasa samo iz straha ne ubijaju ljude. Boga se ne plaše, nego zatvora.“
M.J. piše između ostalog piše i ovo: „Istina je, međutim, da ćete u Zagrebu prije ugaziti u ljudsko govno, nego u pseću kakicu (sic!). Po tome je ovo velik, kozmopolitski grad, tu živi mnogo pasa, i svi ti psi imaju svoje ljude (sic!), koji za njima hodaju s najlonskim vrećicama, i u njih skupljaju što psi ostavljaju za sobom.“ Ako je tako, zašto onda, sad kada se otopio snijeg s puteljaka po parku svako malo naletim na – kakicu?
Piše on i ovo: „Između djece i pasa sličnosti, naravno, nikakve nema. Osim što djeca vole pse, i psi vole djecu. Govorimo o normalnoj djeci i normalnim psima.“ Znači li to, prema M.J., da djeca (i odrasli) koja ne vole pse ili pak ih se boje nisu normalna? Pas koji, iako se godinama igrao s nekim djetetom, u jednom trenutku napadne dijete i izujeda ga, nije normalan to je jasno. No ja bih priupitao poštovanog M.J. prema kojim znakovima ili simptomima bi mogao predvidjeti kad će neki pas iz normalnog tipa prijeći u nenormalni tip pa da na vrijeme poduzmem odgovarajuće mjere. Po meni pas je pas i nikad se ne zna kad će ga uhvatiti vučja narav. Kao i kod čovjeka uostalom.
No pustimo M.J. Poznato je da je on ljubitelj životinja. Napisao je o njima, kućnim ljubimcima, cijeli niz lijepih priča. I sam sam ih pročitao i sviđale su mi se. Vratimo se radije meritumu stvari.
Da se razumijemo. Nisam zato da se problem što ga prave psi, točnije njihovi neodgovorni vlasnici, rješava trovanjem pasa. Pogotovo ne na način kako se to, postavljanjem nasumično mamaca, sada čini. Nikako! No jednako tako smatram da bi svi ti koji su digli glas u njihovu zaštitu, a posebice vlasnici pasa, prvo trebali 'pomesti ispred svoga praga'.
Kao što je opće poznato kad ih vode u šetnju na mjestima koja nisu označena za slobodan boravak pasa (za takva mjesta za grad Zagreb vidi čl. 15. 'Odluke o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama') vlasnik psa se treba ponašati prema čl. 14 iste 'Odluke' koji glasi:
„Posjednik smije izvoditi psa na javne površine, te prostore i prostorije javne namjene ako je pas propisno označen i na povodcu.
Vlasnik opasnog psa smije izvoditi na javne površine, te prostore i prostorije javne namjene samo psa koji je na povodcu, označen mikročipom i s brnjicom.“
Nažalost u Odluci nigdje ne piše po kojim obilježjima se opasan pas razlikuje od neopasnog. A kako su u strahu velike oči, meni su gotovo svi psi opasni pa ma što vi štovani čitatelji o tome mislili.
Nije mi poznato na kojim mjestima su psi otrovani (navodno dvadesetak od 50.000 po nekim podacima registriranih pasa u Zagrebu), da li na mjestima gdje smiju slobodno jurcati ili pak tamo gdje trebaju biti vođeni u skladu s citiranim člankom 'Odluke'. U svakom slučaju teško mogu vjerovati da bi se mogli otrovati da su bili na povodcu i s brnjicom na njuški.
I zato dragi moji ljubitelji pasa da bi zaštitili svoje ljubimce od takvih „nenormalnih“ ljudi kao što sam primjerice ja, koji ih se boji i nije mu ugodno u njihovom društvu, držite se pravila ponašanja pa će vaši ljubimci sigurno doživjeti duboku starost.
11.03.2013. u 17:18 •
6 Komentara •
Print •
#
| < |
ožujak, 2013 |
> |
| P |
U |
S |
Č |
P |
S |
N |
| |
|
|
|
1 |
2 |
3 |
| 4 |
5 |
6 |
7 |
8 |
9 |
10 |
| 11 |
12 |
13 |
14 |
15 |
16 |
17 |
| 18 |
19 |
20 |
21 |
22 |
23 |
24 |
| 25 |
26 |
27 |
28 |
29 |
30 |
31 |
Srpanj 2020 (1)
Travanj 2020 (10)
Ožujak 2020 (12)
Veljača 2020 (6)
Siječanj 2020 (8)
Prosinac 2019 (3)
Studeni 2019 (3)
Listopad 2019 (1)
Kolovoz 2019 (3)
Srpanj 2019 (5)
Lipanj 2019 (3)
Svibanj 2019 (5)
Travanj 2019 (8)
Ožujak 2019 (3)
Veljača 2019 (3)
Siječanj 2019 (2)
Prosinac 2018 (2)
Studeni 2018 (4)
Listopad 2018 (2)
Rujan 2018 (3)
Kolovoz 2018 (8)
Srpanj 2018 (14)
Lipanj 2018 (6)
Svibanj 2018 (10)
Travanj 2018 (5)
Ožujak 2018 (9)
Veljača 2018 (7)
Siječanj 2018 (8)
Prosinac 2017 (14)
Studeni 2017 (12)
Listopad 2017 (5)
Rujan 2017 (15)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (7)
Svibanj 2017 (13)
Travanj 2017 (12)
Ožujak 2017 (9)
Veljača 2017 (7)
Siječanj 2017 (6)
Prosinac 2016 (12)
Studeni 2016 (6)
Listopad 2016 (6)
Kolovoz 2016 (1)
Srpanj 2016 (11)
Lipanj 2016 (9)
Svibanj 2016 (9)
Travanj 2016 (8)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
opće teme protiv ljudske gluposti i još ponešto
prvi post objavljen 11.12.2007.
e-mail: semper_contra@net.hr
Ceterum censeo EU esse delendam!
"MUDROSLOVI" SEMPER CONTRE
(nađu li se slični to samo znači da nisam jedini "semper contra" na svijetu)
* * *
Svatko ima pravo na svoje mišljenje, ali ga nitko silom nema pravo nametati drugom!
Sve je dobro kad se pomiriš da ništa nije dobro.
Glupo je biti živ a ne moći živjeti.
S osobama kojima je Religija iznad Razuma ne raspravljam o religiji. Jednako tako s osobama kojima je Nacija iznad Čovjeka ne raspravljam o Naciji.
Čovjek je nekad živio među ljudima, danas živi među strojevima, sutra će među robotima.
Narod koji sustavno briše prošlost pišući novu povijest, nikada neće imati budućnost.
Hrvatska je lijepa zemlja, ali ružna država.
Socijalizam/komunizam me naučio da ne vjerujem u ništa kao apsolutnu Istinu.
Najvrednije što je čovjek kao živo biće stvorio su: Umjetnost i Matematika. Bez njega njih ne bi bilo.
Smisao postojanja je stvaranje života. Svrha je naučiti potomke da prežive i naprave isto. I to je sve!
Hrvatska je mala zemlja velikog kriminala.
Zdravog ljudi posjećuju rijetko, bolesnog često, a na pogrebu se skupe svi znani i neznani.
Bolje je biti mrtav nego živ a ne moći živjeti.
Bethoven je svoju glazbu slušao, ali je nije mogao čuti.
Spomenici čovjeku lako se ruše, ali njegova djela ostaju.
Kapitalizam je savršen poredak za nesavršen ljudski rod.
Ateist/agnostik treba biti bolji čovjek od vjernika. Njemu nema tko oprostiti grijehove, dok će vjerniku oprostiti Bog.
Misliti je za mnoge ljude najteža aktivnost.
Kakav je ispao, možda je Bog čovjeka stvorio samo na svoju sliku.
Lako je djecu praviti ali ih je teško odgajati.
Među glupanima i pametan postane glup. Obrat ne vrijedi.
Vlast daje manje prava dajući veće obaveze. Puk traži veća prava tražeći manje obaveza.
Apsurd čovjekovog života: ako mu nije lijep ne želi živjeti, ako mu je lijep ne želi umrijeti.
Svi naši političari mora da su izučili molerski zanat. Farbaju nas već četvrt stoljeća.
Ratovi su dokaz da svijetom vladaju budale.
I u mraku totalitarizma kao i u bljesku demokracije narod ne vidi što radi vlast.
Svaki rat protiv budala je unaprijed izgubljen!
Pravi domoljub živi u inozemstvu, Hrvatsku nosi u srcu a euro ili dolare u džepu.
Ljudski rod evolucijski je vrhunac s kojeg će se survati u ponor kojeg je sam stvorio.
Pravi borci za ideale spremni su dati svoje živote. Je su li današnji borci za očuvanje okoliša spremni učiniti isto?
Da li je dilema tanjur - tanjir važnija od dileme je li on pun ili prazan?
Princip djelovanja političkih garnitura: „Prije njih nije bilo ničega, poslije njih neće ostati ništa."
Da ne proizvodimo komunjare i ustaše proizvodili bi automobile.
Na ono što je važno mali čovjek ne može utjecati, na ono što može nije važno.
Štuje Boga, al ga psuje, jer ga ne poštuje!
Revolucije pokreću idealisti, plodove beru karijeristi.
Nikako ne mogu shvatiti mentalni sklop mnogih religioznih ljudi: klanjaju se bogovima, poklanjaju mrtvima cvijeće i ubijaju žive. Sve u ime istih bogova.
U očekivanju da mu prođe ružan trenutak u životu prošao mu je neprimjetno cijeli život.
Vjera, religija i Crkva nisu jednoznačnice. Mnogi to ne znaju ili ne shvaćaju.
Vjenčanja sve glamuroznija, trajanje brakova sve kraće.
Nije sve u novcu, ali u svemu je novac.
U prošlosti ljudi su znali jesu li robovi ili slobodni. Danas ljudi misle da su slobodni iako su robovi.
Naporno je biti s ljudima, ružno je biti sam, ali najteže je među ljudima biti sam.
Čovjek treba biti ili Einstein ili čobanin na Vlašiću.
Hrvati gledaju u prošlost jer ne vide budućnost.
Lažući, lašci na kraju prevare samo sebe.
Teist u Kristu traži Čovjeka, ateist/agnostik u Čovjeku traži Krista.
Strah da će nuklearna bomba uništiti svijet je neopravdan. Svijet će uništiti – smeće.
I politika i religija obećavaju raj a donose pakao.
Mlade treba liječiti. Starima omogućiti da umru dostojanstveno.
Poznanstvo, prijateljstvo, ljubav, brak, dosada.
Čovjek je čovjeku – čovjek. Ono drugo je uvreda za vuka.
Nedostaju mi Ljudi. A tako ih je malo.
Čovjek ne dolazi svojom voljom na svijet niti mu je dozvoljeno da ga svojom voljom napusti.
Nikad nisam sâm. Uz mene je uvijek moje drugo ja. Ponekad mi je teško s njime.
Dok hrvatska se srca slože i pluto potonut može.
Nedostaje mi ljubavi jer je ne znam ni davati ni primati.
Lojalnost i poltronstvo dijeli tek tanka linija.
Glup čovjek nije opasan, ali postaje ako toga nije svjestan.
Umjetnost je dar Boga, politika Sotone.
Da bi čovjek gledao trebaju mu oči, a da bi vidio treba mu vizija.
Čovjek snuje, Bog određuje...a žena naređuje!
Nije li neobično da se oni koji vjeruju u vječni život boje smrti?
Da je zemlja od zlata ljudi bi se tukli za šaku blata.
Domoljubi Domovinu brane i izgrađuju a ne prodaju i potkradaju.
Domoljublje se čuva u srcu, a ne na srce položenom rukom.
Istina je da jabuka ne pada daleko od stabla ali se ipak može daleko otkotrljati.
Mnogi će lakše pokrenuti planinu nego usne i reći: oprosti!
Tražeći djetelinu s četiri lista izgubio je sreću.
Pravilo spokojnog življenja.
Prigušeno govoriti, prigušeno raditi, prigušeno slušati radio, prigušeno misliti, prigušeno živjeti!
Komunisti su zakonom oduzeli imovinu pojedincu, demokrati narodu.
Vrag nije crn kako se riše, crnji je.
Čovjek odlazi, samo njegova djela ostaju. Dobra ili loša.
Vojnici su školovani ljudi s diplomom za ubijanje.
Nuklearna bomba može uništiti čovjeka, komunikacijska bomba njegovu privatnost. Obje njegovu slobodu.
Pojedini roditelji svoju djecu doživljavaju kao kućne ljubimce. Kad im dosade prepuste ih ulici.
Država ne daje ništa. Samo uz proviziju prebacuje iz džepova jednih u džepove drugih.
Borac protiv tiranije istovremeno je i heroj i terorist.
Golemo materijalno bogatstvo može se steći samo pljačkom banke ili pljačkom naroda.
Samo ljubav može probuditi Čovjeka u čovjeku, ali ona je tako rijetka kao biser u školjci, dijamant u tamnim njedrima zemlje ili zrnce zlata u rijeci.
Ništa se ne mora osim umrijeti i sve se može osim izbjeći smrt!
Kao što jedno zrno tvori hrpu, tako i jedan čovjek tvori čovječanstvo!
Umjetnost je jedino što čovjeka razlikuje od životinje!
Ubiješ li čovjeka ubio si jedan od milijardi svjetova.
